Iz Porodice Ribar moradoh da preprtljam
Na Dobrinju, u ulicu veoma tihu,
U tridesetak kvadrata,
Gdje, dalek od mira i od rata,
Mogu još slobodnije da trtljam
U vezanome stihu
O svojoj odživjelosti
I to do kosti.
Dvije hefte sam gledao, dan i noć,
Kako, u našem stanu, sve Gordanino
Iz dragulja prelazi u smetlje.
I nikada mi ovaj svijet
Strašnije bio nije
Osvijetljen.
Gordana je po drugi put umrla.
Ali, pred njenom šćeri, iz grla
Oteo mi se nije jauk.
Preostao je nauk
Što s uma se ne smeće:
Sve će sreće u smeće.
2.
U nov stan ušla je njena smeđa komoda
Od punoga drveta.
Tu mi je sad blago cara Komoda,
Možda i sveg svijeta.
Selidba
1.
Iz Porodice Ribar moradoh da preprtljam
Na Dobrinju, u ulicu veoma tihu,
U tridesetak kvadrata,
Gdje, dalek od mira i od rata,
Mogu još slobodnije da trtljam
U vezanome stihu
O svojoj odživjelosti
I to do kosti.
Dvije hefte sam gledao, dan i noć,
Kako, u našem stanu, sve Gordanino
Iz dragulja prelazi u smetlje.
I nikada mi ovaj svijet
Strašnije bio nije
Osvijetljen.
Gordana je po drugi put umrla.
Ali, pred njenom šćeri, iz grla
Oteo mi se nije jauk.
Preostao je nauk
Što s uma se ne smeće:
Sve će sreće u smeće.
2.
U nov stan ušla je njena smeđa komoda
Od punoga drveta.
Tu mi je sad blago cara Komoda,
Možda i sveg svijeta.
19. 8. 2019.