Šćer

Kahva ne da šutjeti, imala sam supruga,
braću, svekra i svekrvu, četvoricu sinova i dvije snahe.
Zborila sam na njihove slike obješene po zidu,
o svakom malo kazivala.

Dosadilo i ženama na kahvu dolaziti slušati moju nesreću,
kahva ne da šutjeti a o drugom ne znam zboriti.
Jedan sin, marš preživio, u jednoj ruci šćer bratovljevu nosio
a u drugoj svoja crijeva.

Prava princeza, živa i zdrava, svemu sam je naučila hodati,
pisati, čitati, sve sam halalila zbog nje, i dušmanima i bogu.
Djeca neće da se druže s njom, kažu:
Ne zna se smijati, i tome ću je učiti
čim se i sama naučim.

Adnan Žetica 16. 01. 2014.