Sat glazbe kod susjeda, gospode J.
Prvi put sam u njihovom stanu,
koji miriše drukčije od našeg (kod nas nema mirisa,
tako mi se čini). Tu su posvuda tepisi,
debeli perzijski tepisi. Znam da su oni Armenci,
ali ne znam što to znači. Armenci imaju tepihe,
u zraku lebdi prašina donesena
još iz Lavova, srednjovjekovna prašina.
Kod nas nema tepiha ni srednjih vjekova.
Ne znam tko smo mi – valjda putnici.
Katkad mislim da nas uopće nema. Postoje samo oni.
Divna akustika u stanu naših susjeda.
Tišina je u tom stanu. U sobi stoji klavir
kao lijena, pokorena zvijer – a u njemu
u samom njegovom središtu, počiva crna kugla muzike.
Gospođa J. mi je odmah poslije prve
ili druge lekcije rekla da mi je bolje da učim jezike,
jer ne pokazujem dar za glazbu.
Ne pokazujem dar za glazbu.
Bolje bi mi bilo da učim jezike.
Glazba će uvijek biti negdje drugo,
nedostižna, uvijek u tuđem stanu.
Crna kugla bit će skrivena negdje drugo,
ali možda će biti drugi susreti, druga otkrića.
Vraćao sam se kući spuštene glave,
pomalo tužan, pomalo zadovoljan – kući,
u kojoj nije bilo mirisa Perzije, bile su amaterske slike,
akvareli, i mislio sam s gorčinom, s ugodom,
da mi je ostao samo jezik, samo riječi, slike,
samo svijet.
Sat klavira
(Imam osam godina)
Sat glazbe kod susjeda, gospode J.
Prvi put sam u njihovom stanu,
koji miriše drukčije od našeg (kod nas nema mirisa,
tako mi se čini). Tu su posvuda tepisi,
debeli perzijski tepisi. Znam da su oni Armenci,
ali ne znam što to znači. Armenci imaju tepihe,
u zraku lebdi prašina donesena
još iz Lavova, srednjovjekovna prašina.
Kod nas nema tepiha ni srednjih vjekova.
Ne znam tko smo mi – valjda putnici.
Katkad mislim da nas uopće nema. Postoje samo oni.
Divna akustika u stanu naših susjeda.
Tišina je u tom stanu. U sobi stoji klavir
kao lijena, pokorena zvijer – a u njemu
u samom njegovom središtu, počiva crna kugla muzike.
Gospođa J. mi je odmah poslije prve
ili druge lekcije rekla da mi je bolje da učim jezike,
jer ne pokazujem dar za glazbu.
Ne pokazujem dar za glazbu.
Bolje bi mi bilo da učim jezike.
Glazba će uvijek biti negdje drugo,
nedostižna, uvijek u tuđem stanu.
Crna kugla bit će skrivena negdje drugo,
ali možda će biti drugi susreti, druga otkrića.
Vraćao sam se kući spuštene glave,
pomalo tužan, pomalo zadovoljan – kući,
u kojoj nije bilo mirisa Perzije, bile su amaterske slike,
akvareli, i mislio sam s gorčinom, s ugodom,
da mi je ostao samo jezik, samo riječi, slike,
samo svijet.
___
S poljskog prevela Đurđica Čilić Škeljo