Sarajevski smog

Nema ti ovdje vazduha ni kapi
Govori sestra ko da iz sna tlapi.

Ovo su sami zalogaji crni
progutaj guku – guku povrni.

A šta ti, sestro lijepa?
Hodam nasumice, veli mi, kao slijepa.

Nabasam tako na poneko štene
Ne vidim već čujem – kezi se na mene.

Ljudi ko privid siječu zrak
Ne hode već kao snijeg prte mrak.

Sve gore biva svakoga sata
Teško pogađamo i kućna vrata.

Crni zrak kulja iz crne tube
Čim kući dođemo – peremo zube.

Dušnici su nam ko sulendari
S neba padaju crni tovari.

Kud da se bježi – nema putokaza
iz ove tame ni kozja staza.

Faiz Softić 10. 01. 2016.