Sarajevo

Nema više tog grada
Iščiljele su njegove draži
Nije ni svoj dvojnik

Obnavljamo ga pokatkad
U sjećanju kao mrtvog prijatelja
Jagodicama lagano milujemo
Njegovo hladno čelo

Vjerovali smo da mu
Večernja svjetla održavaju
Nebeski raspored zvijezda

Nema više tog grada
Prelomljeni su u njemu
Naši blagi životi
I sad nas održava samo
Igličasta tuga u želucu

Melankolični, ispnemo se
Na njegova brda
Ne bi li obnovili Andrićev
Ushit nad njim i kliktaj:
To je grad

Kad mu se vraćamo
S dalekih putovanja
Prtimo slike stranih ljepota
Dok se u oči zariva
Naša svakodnevna bijeda

Njegova teška historija
Ocrtala je kardiogram
Vijeka s leševima i bombama
U lica njegovih zgrada
Zarivali su se geleri mržnje

Bijasmo li mu tada anđeli
Koji su ukrotili glad ubica

Nema više tog grada
Iznutra ga je proždrla
Tranzicijska neman
I leš mu preparira

Vjeruje da joj pripada
I naša budućnost
I strah naš što cvili u njoj
Kao kuče pod točkovima
Jurećeg automobila

(6. 4. 2013.)

Enver Kazaz 06. 01. 2014.