Evo preda mnom knjige koja je direktno s vrlo čitanog i jednog od najboljih, možda ponajboljeg, književnog portala ovih naših prostora koji neki nazvaju Zapadnim Balkanom, drugi ex-jugovinom, „sletjela“ pravo među korice. Portal je, naravno, Ajfelov most, a knjiga, odlično grafički opremljena i odštampana, „Moje knjige“ Ranka Risojevića, tek objavljenu u izdanju Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske u Banjaluci. Čitam i ponovo se uvjeravam da bi ona trebalo da bude obavezna lektira za gimnazijalce jezičkog usmjerenja i studente književnosti.
Knjiga u kojoj Risojević promišlja i razgovara sa nešto više od četrdeset knjiga koje su bitno uticale na formiranje njegovog čitalačkog ukusa, pa i na njegov život, naročito književni, najjednostavnije rečeno – uči nas kako treba čitati, naročito ako želimo da pročitano trajno ostane u nama i da stalno „podgrijava“ našu zapitanost pred životom.
Ozbiljniji i potpuniji kritički osvrt na ovo izdanje ostavljam za neku drugu priliku (ili nekim drugim čitaocima), a ovdje želim da iznesem samo nekoliko informacija koje bi onoga ko ih pročita mogle podstaći da potraži i pročitate knjigu. Sam autor na početku „Proslova“ piše: „Ova knjiga nazvana ‘Moje knjige’ sam ja, moja duhovna autobiografija“. Na kraju, autor zgusnuto pisanog pogovora „Riječ čitaoca“ i urednik portala Ajfelov most gdje su ovi eseji/priče prvobitno objavljeni, istaknuti pisac Miljenko Jergović, ističe: „Odavno je netko to rekao: ja sam ono čega se sjećam… Vrijeme u kojem čovjek proživi svoj vlastiti, jedinstven i neponovljiv život, nikada nije samo njegovo vrijeme. Pogotovo ako to vrijeme izrazimo u knjigama.“
Prvi razgovor s knjigom Ranko Risojević počeo je s čudesnim (možda) prvim savremenim romanom u „socijalističkoj“ književnosti naših prostora „Molitva za moju braću“ Mladena Oljače koji je doživio mnogo prevoda i izdanja. Onda su uslijedili Hamsun, Paskal, Cvajg, Mak Dizdar, Žid, Duško Trifunović, Kiš, Miler, Milutin Milanković, Raško Dimitrijević, Novi zavjet, Kolja Mićević, Rilke, Breht, Krleža, Selimović, Kulenović, Man, Andrić… I tako redom.
Svrha ovog kratkog teksta je samo da one koji ga pročitaju potraže „Moje knjige“ Ranka Risojevića i da je čitaju. Nećete se pokajati.
(Uzgred, ovaj tekst prati i zanimljiva fotografija koju je snimio sam Risojević: raskriljene korice ove knjige na policama njegove biblioteke, među knjigama o kojima je pisao.)
Sa portala među korice
(SLOVCE O KNJIZI „MOJE KNJIGE“ RANKA RISOJEVIĆA)
Evo preda mnom knjige koja je direktno s vrlo čitanog i jednog od najboljih, možda ponajboljeg, književnog portala ovih naših prostora koji neki nazvaju Zapadnim Balkanom, drugi ex-jugovinom, „sletjela“ pravo među korice. Portal je, naravno, Ajfelov most, a knjiga, odlično grafički opremljena i odštampana, „Moje knjige“ Ranka Risojevića, tek objavljenu u izdanju Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske u Banjaluci. Čitam i ponovo se uvjeravam da bi ona trebalo da bude obavezna lektira za gimnazijalce jezičkog usmjerenja i studente književnosti.
Knjiga u kojoj Risojević promišlja i razgovara sa nešto više od četrdeset knjiga koje su bitno uticale na formiranje njegovog čitalačkog ukusa, pa i na njegov život, naročito književni, najjednostavnije rečeno – uči nas kako treba čitati, naročito ako želimo da pročitano trajno ostane u nama i da stalno „podgrijava“ našu zapitanost pred životom.
Ozbiljniji i potpuniji kritički osvrt na ovo izdanje ostavljam za neku drugu priliku (ili nekim drugim čitaocima), a ovdje želim da iznesem samo nekoliko informacija koje bi onoga ko ih pročita mogle podstaći da potraži i pročitate knjigu. Sam autor na početku „Proslova“ piše: „Ova knjiga nazvana ‘Moje knjige’ sam ja, moja duhovna autobiografija“. Na kraju, autor zgusnuto pisanog pogovora „Riječ čitaoca“ i urednik portala Ajfelov most gdje su ovi eseji/priče prvobitno objavljeni, istaknuti pisac Miljenko Jergović, ističe: „Odavno je netko to rekao: ja sam ono čega se sjećam… Vrijeme u kojem čovjek proživi svoj vlastiti, jedinstven i neponovljiv život, nikada nije samo njegovo vrijeme. Pogotovo ako to vrijeme izrazimo u knjigama.“
Prvi razgovor s knjigom Ranko Risojević počeo je s čudesnim (možda) prvim savremenim romanom u „socijalističkoj“ književnosti naših prostora „Molitva za moju braću“ Mladena Oljače koji je doživio mnogo prevoda i izdanja. Onda su uslijedili Hamsun, Paskal, Cvajg, Mak Dizdar, Žid, Duško Trifunović, Kiš, Miler, Milutin Milanković, Raško Dimitrijević, Novi zavjet, Kolja Mićević, Rilke, Breht, Krleža, Selimović, Kulenović, Man, Andrić… I tako redom.
Svrha ovog kratkog teksta je samo da one koji ga pročitaju potraže „Moje knjige“ Ranka Risojevića i da je čitaju. Nećete se pokajati.
(Uzgred, ovaj tekst prati i zanimljiva fotografija koju je snimio sam Risojević: raskriljene korice ove knjige na policama njegove biblioteke, među knjigama o kojima je pisao.)