Rijeka Jordan

To je samo san, kao i sve ostalo,
U kome osim rijeke i mene, na njenoj obali,
Nema nikog da me krsti, još jednom, ovdje
Gdje su počele priče, poput magneta,
I svega onoga nerazumljivog što je naseljavalo
Svijet dječaka na obalama rijeka:
Une, Save, Tamiša, Miljacke i Vrbasa.
Vječnog neznalicu, u svijetu brojeva,
Koji se premeće iz jednog u drugi san,
S obala jedne rijeke, na drugu,
Poput silnice vjere, poput leptira, kineske lirike,
Da ubjeđuje sebe da je kršten, u ovom snu,
Sam sebi i Jovan i Isus, sam sebi rijeka.
Prljavština i čistoća, bar pokušaj, u ovom snu,
Da čist odem tamo gdje treba – u svjetlost.

Ranko Risojević 23. 09. 2019.