O ožalošćeni vjetrom oviti vetrokazi
Malo poviti, okrzani pored groblja
I napuštenih trkališta;
O sveta lica, žile čeone
Damari napregnuti, vreli;
O ruke na panju primjerno nalakćene;
O vi sipke duše čuvara oko kojih
Klecajući, pobožna se sjenka vrti
U podne sa šapama miritelja;
O znojna i otežala maglo što hrskaš
U žljebovima vremenoga točka, što
Pljuskaš po staklu na kraju molitve;
Posve na izmaku dok tetošenja ova
Zamiru, podmukla, od naprezanja
A trbuhobolja hvata
Majke i starogodno djecu
U svijetlom i tamnom
Posjednike tajnih prstenova
Što ne urašćuju u meso vremešno:
Život nije ništa od smrti više –
Na putu ka kući, u snu i na javi
Manjak u riječima
Za prvi dan i višak riječi
Pokretnih praznika dok teče
Poljima crnim prethodnica
Umrlih u mjestima naseljenim gusto –
Tu gdje poništene su kabaste mape
Osuđenih, primljenih pa odbačenih
Vjernika prenosa
I gdje preskočena su mutava
Pravila tumačenja mijena
Iz doba kad živeo je pjesnik
Riješen da zauvjek ostane u službi:
Bogumile nimfe predaka njegovih
Skupljaju se oko narova grma
I govore u vjetar:
Molitvama u vrijeme gladi
Molitvama vlastodržaca u padu
Mi sabijamo katren u maternice
Mnogo hiljada mladih trbuha;
Tako potonuti neće ni slovo niti
Otkriće oko tajnu sklapanja delova
Mehanizma lirskog
Kad bog moći uduzme uživanja:
Sklapanja i rasklapanja lirskog
Glasa iz ove čaše od ljudske kože
Pod pazuhom bez kiša i bez snjegova.
2. Limeni pijetao
Riječi dube ranu mjesečinstoj noći
Vjetar puha suh odnosi riječi doba
Izgovorene kroz plač u sluhu ruže
Crnih latica – pritajen zanijemeo
Vjetar u šupljim grudima vjetra
Što se težak survava na vrt riječi
Koje šutanjem se od tišine brane
Jer riječi su žive u danu što kruži
Gdje riječi teške utjehe ne važe
Ne dopiru riječi kasne dvoje se
Ostaju hladne nenaseljene riječi
Na bolesničkoj listi redu vožnje
Sve je samo bol brid vodenasti
Cvjetovi između zapaljenih pluća
Između zupčanika glava toplokrvih
Postolja riječi koje zauzeće vatra
Jer samo bol može reći sve riječi
Osim bola vjetar može sve
Ko moždani nepovratni čunak
Ko bez riječi bolan dodir usta
Lišajni se odranjaju kamenjari
Pod rukom noćnoga čuvara
Lete riječi doba riječi mravinjaka
Lete i ne zaustavljaju se nikad
Ko će ih zbrojiti u red godina
Ko će ih pojiti zelenom vodom
Ko će im skupiti srž pod jezike
Kojeg mora kojih sati koje smrti
U isparini što nadire iz klanice
S hrpe truhlih daski
Razlivene do izgubljenog srca
Ne čuju se riječi bola u molitvi
U trbušnom svitku nerotkinje
Sada i uvijek sada nijeme riječi
Smišljene sile gluhog carstva
Riječi koje kuša atletika tijelo
Napadaju iskušenja
Nad crnog korom običajnog hljeba
3. Turbetarova molitva
_______________Gurbi Babi
Ovdje je korak usporen
A dani kasne zastajkuju
I ljube ovo parče zemlje
Različite boje razlivene
Do izgubljenog srca
Ovdje se ne čuje glas
U molitvi poniznoj
Zemlja pod zemljom
Ljubi me u usta
U mrtvi mozak
Sada i uvijek podjednako
Ne steže riječ mi glavu
A san koji kuša moje tijelo
Pati od nepreciznosti
Po noći i po danu
Dok izložen sam sumnji
Nad korom običajnog hljeba
Pružite mi svoje ruke
Tamo i koprivo
Da spustim umorno srce
Jer dan je ovo prvi
U mom poslednjem danu
A to je tako blizu
Pjevajte usred života
Ljudi od tišine
U šupljim ušima
Tačnije od mog srca
Na mom obijenom dlanu
Nad kolijevkom što se ljulja
Ne širim oči
Ne dišen ne zborim
A pjesmar tek rođen
Sjeća se mene
I prepoznaje me
U nestvarnim molitvama
Ovdje smrt je stala
Ko breg kao planina
Hir ćud smišljena sila
Posljednjeg carstva
I ti što me veličaš
Uvodiš je u pusta usta
Ja jesam unutra
I zato jesam svuda
U znacima palim
U vatri palih zvezda
Prije sjedinjenja
Rođenja naših propalih
4. Polje gazijata
*
Šta nam to nude šta nam daju
Groblja stara u aprilu
Što bude se ustaju
Za nama se okreću i idu
Te duše blatne kog čekaju
Posle suhe zime
Cvetnih mena –
Hoće li se vratit ili neće
U žučane kese sjaju svijeće
Njihna osjećanja:
Sve te truhle roditeljske kosti
U promahnoj kuli
Gdje se dvori
Preko godine duge gdje se posti
*
Ko zna zašto ženka kroz polje se
Vuče
Uz kričanje muklo
U opasnoj vrevi što vreba iz sna
A prozuko tijelo blage žene
Svo se skvrči
Kad u polje zađe
Bez pratilje svoje na izmaku dana
I djetence jedno dugonogo sneno
Čim stupi na tlo omjeđeno
Koljem raskolači oči
I izgubi želju da trčkara poljem
*
Šta k polju iz grada zabludjele
Vodi
Sinove i kćeri
Za dobrotom roditelja svojih
Što jača im uzdanje u dane
Koji kasne
U kasarne glušne iza
Polja što na truhležinu pahne
Šta tu traži zima prognana
Iz šuma koje skamenjene
Šume sa dna
Njinog uma u razdanje srećno
*
Da pomak nežno tu naprave trave
Koje zemlja krije
Polje bi svislo od pritiska
Jave koju niko živ ošutao nije
Jer mada ne čuje ono posve lahko
Osjetiti može
Vječne duše zle
Što se nama bliže negdje iz potaje
I mi zato nikad ne možemo smoći
Da s duše se dvije mjerimo
U polju
Dok za nama ide potonulo groblje
*
Kad u polje zađe duga suha zima
Jesen s darovima ili sjetno
Ljeto što ljebdi pulsira
Nad tijelima pasa što se plode
Za žitelje plotne s kandelabrom
Za žitelje tihe
S košticom u duši
Za matere koje plod u noći guši
Molimo te o Gospode
Tari zemno glačalo
O pramenje nade
Da noć nam bude lahka do svitanja
Riječi jezika koji govorimo
1. Pjesma D. Š. Derviša
O ožalošćeni vjetrom oviti vetrokazi
Malo poviti, okrzani pored groblja
I napuštenih trkališta;
O sveta lica, žile čeone
Damari napregnuti, vreli;
O ruke na panju primjerno nalakćene;
O vi sipke duše čuvara oko kojih
Klecajući, pobožna se sjenka vrti
U podne sa šapama miritelja;
O znojna i otežala maglo što hrskaš
U žljebovima vremenoga točka, što
Pljuskaš po staklu na kraju molitve;
Posve na izmaku dok tetošenja ova
Zamiru, podmukla, od naprezanja
A trbuhobolja hvata
Majke i starogodno djecu
U svijetlom i tamnom
Posjednike tajnih prstenova
Što ne urašćuju u meso vremešno:
Život nije ništa od smrti više –
Na putu ka kući, u snu i na javi
Manjak u riječima
Za prvi dan i višak riječi
Pokretnih praznika dok teče
Poljima crnim prethodnica
Umrlih u mjestima naseljenim gusto –
Tu gdje poništene su kabaste mape
Osuđenih, primljenih pa odbačenih
Vjernika prenosa
I gdje preskočena su mutava
Pravila tumačenja mijena
Iz doba kad živeo je pjesnik
Riješen da zauvjek ostane u službi:
Bogumile nimfe predaka njegovih
Skupljaju se oko narova grma
I govore u vjetar:
Molitvama u vrijeme gladi
Molitvama vlastodržaca u padu
Mi sabijamo katren u maternice
Mnogo hiljada mladih trbuha;
Tako potonuti neće ni slovo niti
Otkriće oko tajnu sklapanja delova
Mehanizma lirskog
Kad bog moći uduzme uživanja:
Sklapanja i rasklapanja lirskog
Glasa iz ove čaše od ljudske kože
Pod pazuhom bez kiša i bez snjegova.
2. Limeni pijetao
Riječi dube ranu mjesečinstoj noći
Vjetar puha suh odnosi riječi doba
Izgovorene kroz plač u sluhu ruže
Crnih latica – pritajen zanijemeo
Vjetar u šupljim grudima vjetra
Što se težak survava na vrt riječi
Koje šutanjem se od tišine brane
Jer riječi su žive u danu što kruži
Gdje riječi teške utjehe ne važe
Ne dopiru riječi kasne dvoje se
Ostaju hladne nenaseljene riječi
Na bolesničkoj listi redu vožnje
Sve je samo bol brid vodenasti
Cvjetovi između zapaljenih pluća
Između zupčanika glava toplokrvih
Postolja riječi koje zauzeće vatra
Jer samo bol može reći sve riječi
Osim bola vjetar može sve
Ko moždani nepovratni čunak
Ko bez riječi bolan dodir usta
Lišajni se odranjaju kamenjari
Pod rukom noćnoga čuvara
Lete riječi doba riječi mravinjaka
Lete i ne zaustavljaju se nikad
Ko će ih zbrojiti u red godina
Ko će ih pojiti zelenom vodom
Ko će im skupiti srž pod jezike
Kojeg mora kojih sati koje smrti
U isparini što nadire iz klanice
S hrpe truhlih daski
Razlivene do izgubljenog srca
Ne čuju se riječi bola u molitvi
U trbušnom svitku nerotkinje
Sada i uvijek sada nijeme riječi
Smišljene sile gluhog carstva
Riječi koje kuša atletika tijelo
Napadaju iskušenja
Nad crnog korom običajnog hljeba
3. Turbetarova molitva
_______________Gurbi Babi
Ovdje je korak usporen
A dani kasne zastajkuju
I ljube ovo parče zemlje
Različite boje razlivene
Do izgubljenog srca
Ovdje se ne čuje glas
U molitvi poniznoj
Zemlja pod zemljom
Ljubi me u usta
U mrtvi mozak
Sada i uvijek podjednako
Ne steže riječ mi glavu
A san koji kuša moje tijelo
Pati od nepreciznosti
Po noći i po danu
Dok izložen sam sumnji
Nad korom običajnog hljeba
Pružite mi svoje ruke
Tamo i koprivo
Da spustim umorno srce
Jer dan je ovo prvi
U mom poslednjem danu
A to je tako blizu
Pjevajte usred života
Ljudi od tišine
U šupljim ušima
Tačnije od mog srca
Na mom obijenom dlanu
Nad kolijevkom što se ljulja
Ne širim oči
Ne dišen ne zborim
A pjesmar tek rođen
Sjeća se mene
I prepoznaje me
U nestvarnim molitvama
Ovdje smrt je stala
Ko breg kao planina
Hir ćud smišljena sila
Posljednjeg carstva
I ti što me veličaš
Uvodiš je u pusta usta
Ja jesam unutra
I zato jesam svuda
U znacima palim
U vatri palih zvezda
Prije sjedinjenja
Rođenja naših propalih
4. Polje gazijata
*
Šta nam to nude šta nam daju
Groblja stara u aprilu
Što bude se ustaju
Za nama se okreću i idu
Te duše blatne kog čekaju
Posle suhe zime
Cvetnih mena –
Hoće li se vratit ili neće
U žučane kese sjaju svijeće
Njihna osjećanja:
Sve te truhle roditeljske kosti
U promahnoj kuli
Gdje se dvori
Preko godine duge gdje se posti
*
Ko zna zašto ženka kroz polje se
Vuče
Uz kričanje muklo
U opasnoj vrevi što vreba iz sna
A prozuko tijelo blage žene
Svo se skvrči
Kad u polje zađe
Bez pratilje svoje na izmaku dana
I djetence jedno dugonogo sneno
Čim stupi na tlo omjeđeno
Koljem raskolači oči
I izgubi želju da trčkara poljem
*
Šta k polju iz grada zabludjele
Vodi
Sinove i kćeri
Za dobrotom roditelja svojih
Što jača im uzdanje u dane
Koji kasne
U kasarne glušne iza
Polja što na truhležinu pahne
Šta tu traži zima prognana
Iz šuma koje skamenjene
Šume sa dna
Njinog uma u razdanje srećno
*
Da pomak nežno tu naprave trave
Koje zemlja krije
Polje bi svislo od pritiska
Jave koju niko živ ošutao nije
Jer mada ne čuje ono posve lahko
Osjetiti može
Vječne duše zle
Što se nama bliže negdje iz potaje
I mi zato nikad ne možemo smoći
Da s duše se dvije mjerimo
U polju
Dok za nama ide potonulo groblje
*
Kad u polje zađe duga suha zima
Jesen s darovima ili sjetno
Ljeto što ljebdi pulsira
Nad tijelima pasa što se plode
Za žitelje plotne s kandelabrom
Za žitelje tihe
S košticom u duši
Za matere koje plod u noći guši
Molimo te o Gospode
Tari zemno glačalo
O pramenje nade
Da noć nam bude lahka do svitanja