Pravo da ti kažem, meni je njega žao, reče Franjo, nakon što su izašli iz kuće gospodina Bogena, podignute na litici, koja je s tri strane okružena morem. U takvoj ljepoti živi, zdrav kao međed, novaca ima više nego što mu treba, djecu iškolovao, poudavao i poženio, sjedi u onoj fotelji, rakiju pije i puši, sluša Bachove fuge, po vas dan gleda more, i nije mu ni vruće ni hladno, nego onako potaman. Žao mi ga što je na sve to naviknut, pa ništa više ne primjećuje. Ali još više mi ga je žao što mu u životu može biti samo gore…
Ne mudruj, nego pazi kako hodaš, prekida ga ona.
A mrak, ništa se ne vidi, stopalima opipavaju skaline pod sobom, dok se spuštaju prema autobusnoj stanici.
Rihard Bogen
Pravo da ti kažem, meni je njega žao, reče Franjo, nakon što su izašli iz kuće gospodina Bogena, podignute na litici, koja je s tri strane okružena morem. U takvoj ljepoti živi, zdrav kao međed, novaca ima više nego što mu treba, djecu iškolovao, poudavao i poženio, sjedi u onoj fotelji, rakiju pije i puši, sluša Bachove fuge, po vas dan gleda more, i nije mu ni vruće ni hladno, nego onako potaman. Žao mi ga što je na sve to naviknut, pa ništa više ne primjećuje. Ali još više mi ga je žao što mu u životu može biti samo gore…
Ne mudruj, nego pazi kako hodaš, prekida ga ona.
A mrak, ništa se ne vidi, stopalima opipavaju skaline pod sobom, dok se spuštaju prema autobusnoj stanici.