U spomen na Venu Taufera (19. 2. 1933. – 20. 5. 2023.)
U devedeset i prvoj godini umro je Veno Taufer, slovenski pjesnik, esejist, prevoditelj i dramatik. Upoznali smo se davne 1970. godine, kad se iz Londona, gdje je nekoliko godina radio u jugoslavenskoj redakciji BBC-a, vratio u Sloveniju i ponovno se zaposlio na Slovenskom radiju kao urednik emisije „Literarni nokturno“. U nekoliko desetminutnih emisija objavio je nekoliko ciklusa mojih pjesama izvorno pisanih na slovenskom jeziku. Zavolio me kao buntovnog studenta teologije i pjesnika. Sjećam se kako mi je u kafiću ljubljanskog radija pričao da mu je pravo ime Venčeslav ili Vaclav, po češkom vladaru koji je imao u planu što dosljednije uvođenje kršćanstva i kršćanskih običaja u svoju zemlju. Pričao mi je o svom ocu, lijevo liberalnom aktivistu i istaknutom članu atletskog pokreta Sokol. Zbog njegovih političkih aktivnosti jugoslavenski konzervativni režim premjestio ga je u industrijsku dolinu slovenskog Posavlja, gdje su ga 1943. nacisti ubili kao jednog od vođa lokalnog partizanskog otpora. Veno se s preživjelim članovima obitelji 1944. preselio u Ljubljanu gdje je završio gimnaziju te studij povijesti i književne teorije. Kao urednik upoznao me s Francijem Zagoričnikom, tadašnjim urednikom studentske Tribune, s pjesnikom Danetom Zajcem, te proznim piscem Brankom Hofmanom.
Naša pjesnička i prevodilačka suradnja nastavljena je 1977., kad je Veno sa suprugom Jasnom boravio u Beogradu na BITEF-u (Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu). Sjećam se da smo na mansardi nove zgrade blizu Kalemegdana više od tri sata razgovarali o predstavama, beogradskim urednicima, prevođenju i mom rukopisu Traganje za samim sobom koji sam ponudio redakciji Prosvete, a Veno je rekao da će me preporučiti uredniku Miodragu Pavloviću.
Po povratku u Ljubljanu Veno poslao mi je sljedeće pismo: „Prije svega želim Vas obavijestiti da je Miodrag Pavlović potražio sve što ste napisali i objavili, sve pročitao i bio oduševljen, a posebno su ga oduševili Vaši dnevnički zapisi. Želi Vas što prije osobno upoznati. Drugo, sreo sam Vuka Krnjevića, novog urednika Književnosti koji mi reče da je voljan objaviti ciklus mojih pjesama u izvorniku i Vašem prijevodu. Bila bi to odlična stvar i za mene i za Vas, jer će svatko moći uočiti da ste zaista vrlo dobar prevodilac.“ Riječ je o ciklusu Ravnanje čavala. Preveo sam ga na srpski, što nije bilo nimalo lako, a posebno zadovoljstvo pričinjavalo mi je autorovo priznaje: „Mislim da je prijevod vrlo uspješan. Imam svega nekoliko primjedbi s kojima ćete se sigurno složiti. Moram priznati da su prevedeni stihovi pjevni baš kao u izvorniku“.
U povodu pjesnikove smrti s osobitim poštovanjem ponovno objavljujem taj ciklus obavljen u beogradskom časopisu Književnost 1978.
RAVNANJE ČAVALA
1
taj čavao beše zabijene taj čavao beše savijen
tom čavlu bilo je pretesno tom čavlu bilo je pretvrdo
tako čavao probuši ceo tako čavao u to je hteo
takav čavao ne dopušta takav čavao i popušta
2
kud god čavao gurne nos kud god čavao hoće skroz
kud god je čavao zarinut kud god čavao je nasavinut
kud god čavao drži smelo kud god čavao je i telo
kud god čavao zahvati kud god čavao se zaustavi
kud god čavao zaiskri zvezdano van proviri
3
čavao krvari čavao iz dlana
čavao viri čavao kristovih rana
čavao pritiska čavao iz dana u dan
čavao rđa čavao pokopan
čavao popušta čavao neizravnan
4
koji je prodoran koji je čavao
koji je čvrst koji je čavao
koji je tačan koji je čavao
koji je suprotan koji je čavao
koji se tako ne izvadi baš lako
5
prah i svetlo i papirnato perje paučine
udovi lutaka i klonuo šal krnjage
trošno gnezdo pod slomljenim točkom i
nagnut sto sav iz brokata iz praznog okvira siktaj zlata
u klupčetu u prah sasuto svetlo zgušena krv i ti
6
izabran kada udaran zašto isteran kada oslobođen zašto
poravnan kada iskrivljen zašto izgubljen kada popustljiv zašto
zaboravljen kada odan zašto sam kada ukovan zašto
sikćeš kada otkriven nekad proklet kada prepreden nekad
kad plen za vrat stisnut držiš kada gledaš u svet nem
7
odlazi potom kroz dan kad ima svoj glas
ode sav potom u bezdan kad ima svoj obraz
nestane potom u crnu rupu kad ima svoj čas
iz ruda potom ispod i iznad kad ima svoj kras
upražnjava svetlo tamom kad vrti i učavljava se potom
8
u gradu na oblacima tu i tamo u potkovanim koracima tu i tamo
u kosti i koži tu i tamo u stropovima ili bokovima tu i tamo
kroz zemlju ili vodu sada i pre na točkovima ili na nebesima sada i pre
sa anđelima na iglici zvezdan u noći morem po glavici uplakan u rosi
9
on je pravi bilo kada on dobija po glavi bilo kada
ne zaustavi se bilo kada s onu stranu zada ranu bilo kada
zaškripi na dnu bilo kada obavije se tamom bilo kada
što dalje to promuklije bilo kada poslednji će put da bije bilo kada
Od te objave prošlo je više od tri desetljeća kako se nismo vidjeli. Susreli smo se ponovno u Rogaškoj Slatini, kamo je Veno došao kao predsjednik Društva slovenskih književnika da podijeli Stritarovu nagradu. U kavani Central razgovarali smo o mogućnosti da zajedno pripremimo knjigu njegovih izabranih pjesama te se javimo na natječaj Tradukija za prijevod na hrvatski.
U nedjelju 18. kolovoza 2013. vlakom sam otputovao u Ljubljanu na prevodilački seminar. Dva sata proveo sam s Venom u njegovu stanu na sedmom ili osmom katu nebodera na Ilirskoj cesti. Dočekao me nasmijan u društvu svog kućnog ljubimca, lajava crnog psetanceta, ponudio me cedevitom s izvornom pitkom vodom i veselo mi sugerirao naslove pjesama, eseja i osvrta za njegova izabrana djela.
Nažalost, ništa od izabranih djela, ali sam iz njegove zbirke Pismo v steklenici (Pismo u boci), objavljene 2006. u ediciji Nove revije, zbirka Samorog, objavio pet pjesama u knjizi Ovdje i sada, panorami novijeg slovenskog pjesništva koju smo svečano promovirali na Danu otvorenih vrata Društva slovenskih pisateljev u Ljubljani početkom veljače 2017.
Hvala i slava mom dragom uredniku i velikom pjesniku Venu Tauferu!
Ravnanje čavala
U spomen na Venu Taufera (19. 2. 1933. – 20. 5. 2023.)
U devedeset i prvoj godini umro je Veno Taufer, slovenski pjesnik, esejist, prevoditelj i dramatik. Upoznali smo se davne 1970. godine, kad se iz Londona, gdje je nekoliko godina radio u jugoslavenskoj redakciji BBC-a, vratio u Sloveniju i ponovno se zaposlio na Slovenskom radiju kao urednik emisije „Literarni nokturno“. U nekoliko desetminutnih emisija objavio je nekoliko ciklusa mojih pjesama izvorno pisanih na slovenskom jeziku. Zavolio me kao buntovnog studenta teologije i pjesnika. Sjećam se kako mi je u kafiću ljubljanskog radija pričao da mu je pravo ime Venčeslav ili Vaclav, po češkom vladaru koji je imao u planu što dosljednije uvođenje kršćanstva i kršćanskih običaja u svoju zemlju. Pričao mi je o svom ocu, lijevo liberalnom aktivistu i istaknutom članu atletskog pokreta Sokol. Zbog njegovih političkih aktivnosti jugoslavenski konzervativni režim premjestio ga je u industrijsku dolinu slovenskog Posavlja, gdje su ga 1943. nacisti ubili kao jednog od vođa lokalnog partizanskog otpora. Veno se s preživjelim članovima obitelji 1944. preselio u Ljubljanu gdje je završio gimnaziju te studij povijesti i književne teorije. Kao urednik upoznao me s Francijem Zagoričnikom, tadašnjim urednikom studentske Tribune, s pjesnikom Danetom Zajcem, te proznim piscem Brankom Hofmanom.
Naša pjesnička i prevodilačka suradnja nastavljena je 1977., kad je Veno sa suprugom Jasnom boravio u Beogradu na BITEF-u (Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu). Sjećam se da smo na mansardi nove zgrade blizu Kalemegdana više od tri sata razgovarali o predstavama, beogradskim urednicima, prevođenju i mom rukopisu Traganje za samim sobom koji sam ponudio redakciji Prosvete, a Veno je rekao da će me preporučiti uredniku Miodragu Pavloviću.
Po povratku u Ljubljanu Veno poslao mi je sljedeće pismo: „Prije svega želim Vas obavijestiti da je Miodrag Pavlović potražio sve što ste napisali i objavili, sve pročitao i bio oduševljen, a posebno su ga oduševili Vaši dnevnički zapisi. Želi Vas što prije osobno upoznati. Drugo, sreo sam Vuka Krnjevića, novog urednika Književnosti koji mi reče da je voljan objaviti ciklus mojih pjesama u izvorniku i Vašem prijevodu. Bila bi to odlična stvar i za mene i za Vas, jer će svatko moći uočiti da ste zaista vrlo dobar prevodilac.“ Riječ je o ciklusu Ravnanje čavala. Preveo sam ga na srpski, što nije bilo nimalo lako, a posebno zadovoljstvo pričinjavalo mi je autorovo priznaje: „Mislim da je prijevod vrlo uspješan. Imam svega nekoliko primjedbi s kojima ćete se sigurno složiti. Moram priznati da su prevedeni stihovi pjevni baš kao u izvorniku“.
U povodu pjesnikove smrti s osobitim poštovanjem ponovno objavljujem taj ciklus obavljen u beogradskom časopisu Književnost 1978.
RAVNANJE ČAVALA
1
taj čavao beše zabijene taj
čavao beše savijen
tom čavlu bilo je pretesno tom
čavlu bilo je pretvrdo
tako čavao probuši ceo tako
čavao u to je hteo
takav čavao ne dopušta takav
čavao i popušta
2
kud god čavao gurne nos kud god
čavao hoće skroz
kud god je čavao zarinut kud god
čavao je nasavinut
kud god čavao drži smelo kud god
čavao je i telo
kud god čavao zahvati kud god
čavao se zaustavi
kud god čavao zaiskri
zvezdano van proviri
3
čavao krvari
čavao iz dlana
čavao viri
čavao kristovih rana
čavao pritiska
čavao iz dana u dan
čavao rđa
čavao pokopan
čavao popušta
čavao neizravnan
4
koji je prodoran koji
je čavao
koji je čvrst koji
je čavao
koji je tačan koji
je čavao
koji je suprotan koji
je čavao
koji se tako
ne izvadi baš lako
5
prah i svetlo i
papirnato perje paučine
udovi lutaka i
klonuo šal krnjage
trošno gnezdo
pod slomljenim točkom i
nagnut sto sav iz brokata
iz praznog okvira siktaj zlata
u klupčetu u prah sasuto svetlo
zgušena krv i ti
6
izabran kada udaran zašto
isteran kada oslobođen zašto
poravnan kada iskrivljen zašto
izgubljen kada popustljiv zašto
zaboravljen kada odan zašto
sam kada ukovan zašto
sikćeš kada otkriven nekad
proklet kada prepreden nekad
kad plen za vrat stisnut držiš
kada gledaš u svet nem
7
odlazi potom kroz dan kad
ima svoj glas
ode sav potom u bezdan kad
ima svoj obraz
nestane potom u crnu rupu kad
ima svoj čas
iz ruda potom ispod i iznad kad
ima svoj kras
upražnjava svetlo tamom kad vrti
i učavljava se potom
8
u gradu na oblacima tu i tamo
u potkovanim koracima tu i tamo
u kosti i koži tu i tamo
u stropovima ili bokovima tu i tamo
kroz zemlju ili vodu sada i pre
na točkovima ili na nebesima sada i pre
sa anđelima na iglici zvezdan u noći
morem po glavici uplakan u rosi
9
on je pravi bilo kada
on dobija po glavi bilo kada
ne zaustavi se bilo kada
s onu stranu zada ranu bilo kada
zaškripi na dnu bilo kada
obavije se tamom bilo kada
što dalje to promuklije bilo kada
poslednji će put da bije bilo kada
Od te objave prošlo je više od tri desetljeća kako se nismo vidjeli. Susreli smo se ponovno u Rogaškoj Slatini, kamo je Veno došao kao predsjednik Društva slovenskih književnika da podijeli Stritarovu nagradu. U kavani Central razgovarali smo o mogućnosti da zajedno pripremimo knjigu njegovih izabranih pjesama te se javimo na natječaj Tradukija za prijevod na hrvatski.
U nedjelju 18. kolovoza 2013. vlakom sam otputovao u Ljubljanu na prevodilački seminar. Dva sata proveo sam s Venom u njegovu stanu na sedmom ili osmom katu nebodera na Ilirskoj cesti. Dočekao me nasmijan u društvu svog kućnog ljubimca, lajava crnog psetanceta, ponudio me cedevitom s izvornom pitkom vodom i veselo mi sugerirao naslove pjesama, eseja i osvrta za njegova izabrana djela.
Nažalost, ništa od izabranih djela, ali sam iz njegove zbirke Pismo v steklenici (Pismo u boci), objavljene 2006. u ediciji Nove revije, zbirka Samorog, objavio pet pjesama u knjizi Ovdje i sada, panorami novijeg slovenskog pjesništva koju smo svečano promovirali na Danu otvorenih vrata Društva slovenskih pisateljev u Ljubljani početkom veljače 2017.
Hvala i slava mom dragom uredniku i velikom pjesniku Venu Tauferu!
Božidar BREZINŠČAK BAGOLA
Hum na Sutli, 23. 5. 2023.