_____________________________________________mome drugu Siarheju Shupi
Na zaleđenom parkiralištu supermarketa u predgrađu.
Za dalekim sugovornikom ponavljam imena građana Bjelorusije, uhićenih nakon predsjedničkih izbora na kojima je diktator pobijedio s golemom većinom glasova. Telefonska je veza slaba, neka imena jedva čujem i ponavljam ih kao što se ponavljaju riječi na početnom tečaju stranoga jezika.
Stara je godina, niz poledicu oko mene ljudi guraju kolica, i trude se da ne padnu. Večeras je slavlje, a ja izgovaram imena nepoznatih ljudi. Ako me netko na parkiralištu čuje, što će pomisliti?
Nekoliko trenutaka kasnije i ja u prtljažnik automobila spremam: plastične kutijice s kompotom od ananasa, plastične kutijice s kompotom od breskve, pakiranje suhih šljiva, limenku irskoga crnog piva, tri limenke gaziranog narančinog soka… Zapamtio sam sve što sam platio.
Dok zatvaram vrata prtljažnika u glavi su mi još dva bjeloruska imena, od deset koje sam izgovorio. Da ne budu zaboravljeni, da iz zatvora budu pušteni… Jedna Svetlana i jedan Viktor. Ali i njihova prezimena sam zaboravio. Ostalima ne pamtim ni imena.
Uskoro se ni njih dvoje više neću sjećati.
Tako to biva i tako jest, dok god je čovjek toliko slobodan da u znak podrške, na zaleđenom parkiralištu supermarketa u predgrađu, izgovara imena onih koji to nisu.
Radio Slobodna Europa
_____________________________________________mome drugu Siarheju Shupi
Na zaleđenom parkiralištu supermarketa u predgrađu.
Za dalekim sugovornikom ponavljam imena građana Bjelorusije, uhićenih nakon predsjedničkih izbora na kojima je diktator pobijedio s golemom većinom glasova. Telefonska je veza slaba, neka imena jedva čujem i ponavljam ih kao što se ponavljaju riječi na početnom tečaju stranoga jezika.
Stara je godina, niz poledicu oko mene ljudi guraju kolica, i trude se da ne padnu. Večeras je slavlje, a ja izgovaram imena nepoznatih ljudi. Ako me netko na parkiralištu čuje, što će pomisliti?
Nekoliko trenutaka kasnije i ja u prtljažnik automobila spremam: plastične kutijice s kompotom od ananasa, plastične kutijice s kompotom od breskve, pakiranje suhih šljiva, limenku irskoga crnog piva, tri limenke gaziranog narančinog soka… Zapamtio sam sve što sam platio.
Dok zatvaram vrata prtljažnika u glavi su mi još dva bjeloruska imena, od deset koje sam izgovorio. Da ne budu zaboravljeni, da iz zatvora budu pušteni… Jedna Svetlana i jedan Viktor. Ali i njihova prezimena sam zaboravio. Ostalima ne pamtim ni imena.
Uskoro se ni njih dvoje više neću sjećati.
Tako to biva i tako jest, dok god je čovjek toliko slobodan da u znak podrške, na zaleđenom parkiralištu supermarketa u predgrađu, izgovara imena onih koji to nisu.
Europa je slobodna samo na radiju.