Ne tražite od mene Da volim Sandžak svoj, Ni Crnu Goru. Ni Balkan… Gdje su me god stigli – Šamarali su; U zasjedi me čekali, U noćima smrzlim Na mene kolac dizali. Imam jedan ožiljak pod okom Drugi na tjemenu dva na lijevoj nozi, Od promrzlina, I još nekoliko nakrivo Zaraslih kostiju. Ne tražite od mene Da volim svoj rodni kraj Svoj Sandžak, Svoju Crnu Goru, Ni Balkan… Čim sam se iz kolijevke Na pod preturio – Glogovo me trnje dočekalo. E, jesu jednom u našu kuću, Kroz otvoren prozor velike sobe, Uletjele četiri ptice crvenkaste, I dugo ukrug letjele, Pijukale, Kao da su nam priču o životu Pripovijedale. I sada čujem onaj vazduh što struji pod njihovim krilima. I zato ne prestajem da volim kuću, Kuću u kojoj ptice ukrug lete. I pijuču.
Ptice u kući
Ne tražite od mene
Da volim Sandžak svoj,
Ni Crnu Goru.
Ni Balkan…
Gdje su me god stigli –
Šamarali su;
U zasjedi me čekali,
U noćima smrzlim
Na mene kolac dizali.
Imam jedan ožiljak pod okom
Drugi na tjemenu
dva na lijevoj nozi,
Od promrzlina,
I još nekoliko nakrivo
Zaraslih kostiju.
Ne tražite od mene
Da volim svoj rodni kraj
Svoj Sandžak,
Svoju Crnu Goru,
Ni Balkan…
Čim sam se iz kolijevke
Na pod preturio –
Glogovo me trnje dočekalo.
E, jesu jednom u našu kuću,
Kroz otvoren prozor velike sobe,
Uletjele četiri ptice crvenkaste,
I dugo ukrug letjele,
Pijukale,
Kao da su nam priču o životu
Pripovijedale.
I sada čujem onaj vazduh
što struji pod njihovim krilima.
I zato ne prestajem da volim kuću,
Kuću u kojoj ptice ukrug lete.
I pijuču.