Tek jutros, uz jutarnju kavu, koju, protivno svakoj zdravorazumskoj i medicinskoj logici, ispijam odmah nakon lijeka za visoki tlak, počinjem razmišljati o Sabaheti. Znam šta je, već me zorom “opalio” današnji datum, 29. novembar, Dan Republike.
Na www.knjigaimena.com pretražujem i nalazim: Sabaheta je žensko ime arapskog porijekla. Značenje imena je: ljepota, krasota, ljupkost.
Nešto je se ne sjećam baš takve, više kao suzdržane, zatvorene, koščate, oštrih crta lica, ne baš previše razgovorljive. Zato ni onda nisam znala o njoj više od osnovnih podataka, pa se ne mogu sjetiti ni prezimena, a možda ga nikad nisam ni znala.
Odavno je to bilo, prije 45 godina, nas dve slučajno dijelimo sobu u Hotelu Omorika u Crikvenici, obje sa problemima u dišnim putevima, sve nekakvi kratki udisaji, ubrzani izdisaji, šištanje i krckanje šlajma, iskašljavanje žutoga, bijeloga, prozirnoga, gustoga, inhalacije dva puta dnevno i što više boravka u okruženju mediteranskog zelenila. Naši specijalisti pulmolozi, udaljeni oko 400 kilometara, sigurno se nisu poznavali, jedan iz Sarajeva, drugi iz Zagreba, zaključili da će nama, djevojkama, koje smo tek zakoračile na životni put, terapija nazvana thalasso umnogome pomoći u oporavku i zaliječenju.
Sve je počinjalo ponedjeljkom i teško je zamisliti moju tugu kad je Sabaheti, već za prvi vikend, u posjetu stigao dečko iz Sarajeva, a meni moja velika ljubav iz Zagreba nije, možda ne bi ni sljedeći vikend da ga nisam podsjetila, a onaj treći već smo bile u svojim gradovima, svaka sa svojim pričama.
Ipak sam znala Sabahetino prezime, razmijenile smo nekoliko razglednica, puna kutija mnogih svjetskih gradova, crno-bijelih i u koloru, na tavanu je, naiđem li nekad na neku njenu možda saznam i prezime, ali, opet, sumnjam, uz “Srdačan pozdrav iz Sarajeva, Sabaheta” ne piše se prezime, uvijek primalac zna tko ga pozdravlja, prezime u toj, nekad vrlo popularnoj ljudskoj igri, značilo bi uvredu za oboje, i pozdravljača i pozdravljenoga.
Puno znam o tome što se s nekim poznanicima događalo u tih 45 godina, nešto znam, ali više – jače osjećam. Mnogi su nestali iz prostora moga promatranja i pažnje. Nasreću, došle su neke druge Sabahete, drugačijih imena, ali prijateljice, uviđam to svakim danom.
O, ima i novih muških likova, njih se nikad neću odreći, ali nešto me jutros, kao što priznah, zdrmala Republika, a nije ni Jugoslavija džabe bila ženskog roda.
Pozdrav za Sabahetu bez prezimena
Tek jutros, uz jutarnju kavu, koju, protivno svakoj zdravorazumskoj i medicinskoj logici, ispijam odmah nakon lijeka za visoki tlak, počinjem razmišljati o Sabaheti. Znam šta je, već me zorom “opalio” današnji datum, 29. novembar, Dan Republike.
Na www.knjigaimena.com pretražujem i nalazim: Sabaheta je žensko ime arapskog porijekla. Značenje imena je: ljepota, krasota, ljupkost.
Nešto je se ne sjećam baš takve, više kao suzdržane, zatvorene, koščate, oštrih crta lica, ne baš previše razgovorljive. Zato ni onda nisam znala o njoj više od osnovnih podataka, pa se ne mogu sjetiti ni prezimena, a možda ga nikad nisam ni znala.
Odavno je to bilo, prije 45 godina, nas dve slučajno dijelimo sobu u Hotelu Omorika u Crikvenici, obje sa problemima u dišnim putevima, sve nekakvi kratki udisaji, ubrzani izdisaji, šištanje i krckanje šlajma, iskašljavanje žutoga, bijeloga, prozirnoga, gustoga, inhalacije dva puta dnevno i što više boravka u okruženju mediteranskog zelenila. Naši specijalisti pulmolozi, udaljeni oko 400 kilometara, sigurno se nisu poznavali, jedan iz Sarajeva, drugi iz Zagreba, zaključili da će nama, djevojkama, koje smo tek zakoračile na životni put, terapija nazvana thalasso umnogome pomoći u oporavku i zaliječenju.
Sve je počinjalo ponedjeljkom i teško je zamisliti moju tugu kad je Sabaheti, već za prvi vikend, u posjetu stigao dečko iz Sarajeva, a meni moja velika ljubav iz Zagreba nije, možda ne bi ni sljedeći vikend da ga nisam podsjetila, a onaj treći već smo bile u svojim gradovima, svaka sa svojim pričama.
Ipak sam znala Sabahetino prezime, razmijenile smo nekoliko razglednica, puna kutija mnogih svjetskih gradova, crno-bijelih i u koloru, na tavanu je, naiđem li nekad na neku njenu možda saznam i prezime, ali, opet, sumnjam, uz “Srdačan pozdrav iz Sarajeva, Sabaheta” ne piše se prezime, uvijek primalac zna tko ga pozdravlja, prezime u toj, nekad vrlo popularnoj ljudskoj igri, značilo bi uvredu za oboje, i pozdravljača i pozdravljenoga.
Puno znam o tome što se s nekim poznanicima događalo u tih 45 godina, nešto znam, ali više – jače osjećam. Mnogi su nestali iz prostora moga promatranja i pažnje. Nasreću, došle su neke druge Sabahete, drugačijih imena, ali prijateljice, uviđam to svakim danom.
O, ima i novih muških likova, njih se nikad neću odreći, ali nešto me jutros, kao što priznah, zdrmala Republika, a nije ni Jugoslavija džabe bila ženskog roda.
Cijeli svijet i ono ispod i ono iznad je naše!
29. novembar 2020.