U povodu 20. obljetnice smrti profesora i urednika dr. Jožeta Pogačnika
DOPISIVANJE PREVODITELJA S UREDNIKOM
Sveučilišni profesor i akademik dr. Jože Pogačnik, slovenist, književni povjesničar i teoretičar, rođen je 14. ožujka 1933. u Kovoru kraj Tržiča (Slovenija), a umro je 18. kolovoza 2002. u Rijeci. Studij slavistike završio je 1958. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorirao je 1963. temom o Josipu Stritaru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1959. do 1971. bio asistent za slovensku književnost. Od 1971. do 1981. predavao je najprije kao izvanredni, a potom redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Potkraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je član uređivačkog odbora (dr. Milorad Živančević, dr. Jože Pogačnik i dr. Miroslav Rankov) biblioteke Slovenačka književnost u izdanju Matice srpske. Od 1981. do 1991. predavao je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a od 1991. do umirovljenja 1995. na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Predavao je također na mnogim europskim i američkim sveučilištima. Glavno područje njegova interesa bila je slovenska književnost od najstarijih razdoblja do suvremenosti, hrvatska književnost te komparatistika, prije svega južnoslavenskih književnosti. Objavljivao je na slovenskom, hrvatskom, srpskom, njemačkom i engleskom jeziku. Napisao je brojna djela: Teze i sinteze (1976), Parametri i paralele (1978), Na raskrižjima povijesti (1981), Norme i forme (1981), Diferencije i indiferencije (1989), Starija slovenska književnost (1990), Tragovi u vremenu (2001) i dr.
Moja tijesna prevoditeljska suradnja s dr. Pogačnikom započela je u travnju 1977., kad sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu posjetio dr. Ivana Cesara (1936-1993), profesora na katedri za slovenistiku, koji mi je spomenuo mogućnost suradnje s urednikom biblioteke izabranih djela slovenske književnosti kod Matice srpske. I ta je suradnja potrajala punih trinaest godina, sve do rujna 1990.
*****
Beograd, 11. 4. 1977.
Poštovani druže Pogačnik!
Ne znam koliko Vam je moje ime poznato. Nadam se da Vam je prof. dr. Ivan Cesar pričao o meni. Rođen sam u Hrvatskom zagorju, poeziju i prozu objavljujem od 1969., i to na hrvatskom i slovenskom jeziku. Prva pjesnička zbirka izašla mi je kod Matice hrvatske u Zagrebu 1971., a druga kod Mladinske knjige u Ljubljani 1974. Treća je ove godine najavljena kod nakladnika Obzorja u Mariboru, ali urednik Herman Vogel javio mi je prije nekoliko dana da će zbog nedostatka financijskih sredstava izlazak biti odgođen za narednu godinu. Slovensku poeziju prevodim od 1972. Tada sam za Slavka Mihalića, odnosno za Društvo književnika Hrvatske preveo izabrane pjesme Franceta Balantiča, Jožeta Udoviča, Vene Taufera, Saše Vegri, Nade Gaborovič, Vladimira Gajšeka i Francija Zagoričnika. Za knjigu Pjesme o hrvatsko-slovenskim seljačkim bunama preveo sam 1974. nekoliko srednjovjekovnih balada Janeza Menarta, te pjesme Antona Aškerca i Alojza Gradnika. Prošle jeseni preveo sam za Treći program Radio Zagreba izbor novijih pjesama Daneta Zajca i Gregora Strniše. U najnovijem broju časopisa Bagdala iz Kruševca objavljeni su moji prijevodi slovenskih pjesnika Toneta Pavčeka i Aleksandra Peršolje. Za Radio Zagreb preveo sam radiodramu Gregora Strniše Dugina krila, a za Univerzitet umetnosti u Beogradu Kreftov tekst o filmskom scenariju. Vjerujem da ćete se glede prevođenja moći pouzdati u mene.
U Beogradu živim od 1975. Prije toga živio sam nekoliko godina u Ljubljani, Münchenu i Zagrebu. Ove godine završavam studij filozofije na beogradskom Filozofskom fakultetu. Glede zaposlenja koje bi mi odgovaralo ne vidim zasad nikakvu mogućnost.
Bit ću Vam od srca zahvalan, ako se u što kraćem roku uspijemo konkretno dogovoriti glede prevođenja. Molim Vas da mi javite koji dan bih Vas mogao osobno posjetiti u Novom Sadu. Nikad nisam bio u glavnom gradu Vojvodine. Do skorog susreta srdačan pozdrav.
Novi Sad, 16. 4. 1977.
Poštovani gospodine Bagola!
Dobro da ste se javili. Nedostaje nam prevoditelja, unatoč činjenici da izlazimo prilično sporo. U pravu ste, bilo bi dobro da osobno dođete u Novi Sad. Mogli bismo u miru popričati, a potom bih Vas odveo u Maticu srpsku koja jedina sklapa ugovore, ne obazirući se – ponekad – na moje želje. Ovdje ću biti do 30. aprila, a onda opet poslije 20. maja. Možete se najaviti i telefonski, ako nema kakvih izvanrednih situacija, doma sam svakog dana poslije 19 sati.
Veselim se susretu, budući da vas barem donekle (po pjesmama) već poznajem.
Uz iskrene pozdrave, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 24. 4. 1977.
Poštovani gospodine Pogačnik!
Šaljem Vam izbor prijevoda, kako smo se dogovorili. Vjerujem da će Komisija za jezik biti s njima zadovoljna te neće biti nikakvih problema glede potpisivanja ugovora. Ujedno Vam šaljem objavljen prijevod Kermaunerova eseja i pjesmu Ive Svetine, koje možete pokazati Komisiji. Privatno Vam šaljem na uvid dva prijevoda Zajca i Taufera. Molim da ih sačuvate do našeg ponovnog susreta. Dakle, Jurčič, Murn i Kette dolaze u obzir.
Moj prvi susret s Vama i razgledavanje Novog Sada ostaju mi u vrlo lijepom sjećanju. Ako ćete narednih tjedana dolaziti u Beograd, bit će mi uistinu drago popričati s vama uz kavu ili čašu piva. Srdačan pozdrav
Novi Sad, 29. 5. 1977.
Dragi gospodine Bagola!
U petak sam se vratio kući. Bio sam u Austriji, Zapadnoj Njemačkoj i Mađarskoj. Držao sam predavanja, susreo nekoliko zanimljivih ljudi te obavio nekoliko interesantnih razgovora. Takva putovanja uvijek su dobra, prije svega zbog mentalne higijene.
Matica će Vam poslati ugovor za Jurčiča. Kad to završite, sklapat će dalje ugovore s Vama. Vjerojatno Vas nakon toga čeka poezija.
Trebalo bi prevesti sljedeća djela Josipa Jurčiča : „Jesenja noć među slovenačkim lovcima na puhove“; „Manastirski žolnir“; „Kći gradskog sudije“; „Teleće pečenje“; „Između dve stolice“ i „Lepa Vida“. Ovi tekstovi bit će Vam, po mom mišljenju, dovoljni za ljetne praznike. Ukoliko bi bilo kakvih nejasnoća, ja sam ovdje do 8. jula.
Nadam se da sam Vam izašao u susret, kako ste i očekivali, a istovremeno želim da naša suradnja ostane trajna.
Želim Vam sve najljepše, mnogo uspjeha, ukoliko pripremate kakav ispit.
Srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 3. 6. 1977.
Dragi gospodine Pogačnik,
Vaše pismo neobično me obradovalo, a još više ugovor kojeg sam jutros primio i potpisao. U njemu nije naveden Susjedov sin, znači li to da ste se odlučili za stari prijevod? Ja ću svakako nastojati da to što prije prevedem. Vjerujem da će biti sve u redu i da će naša suradnja bivati sve čvršća i trajnija.
Preda mnom su ovog mjeseca tri ispita. Ovih dana preveo sam izbor pjesama Vene Taufera i Milana Jesiha za zagrebački list Oko. Jučer je u tom listu objavljen moj osvrt na Šljivarićev tekst „Panorama novije slovenske proze“. Osvrt s podnaslovom „Užasnuće nad tekstom koji nagrđuje svijetlu tradiciju zagrebačke slovenistike“ prilažem uz pismo. Možda će Vas iznenaditi, budući da Vam o tome nisam ništa pričao, ali moram priznati da sam se dosta dvoumio oko objavljivanja. Sada je stvar u javnosti. Molim Vas, pročitajte i javite mi Vaše mišljenje. Istina, ne plašim se Šljivarićeve reakcije, ali ipak sam početnik u polemičkom načinu pisanja, zato će mi svaka Vaša primjedba biti dragocjena. Unaprijed zahvaljujem i srdačno vas pozdravljam.
Novi Sad, 6. 6. 1977.
Dragi gospodine Bagola!
Danas sam primio Vaše pismo i izrezak iz Oka. Hvala za oboje! Mislim da ste se angažirali u stvari koja zavrjeđuje svu pozornost, budući da se radi o žalosnoj izraslini nekog mentaliteta i nekog ponašanja. Vašim konstatacijama nema se što dodati, jer su točne, a Vaše misli vođene unutarnjom koherentnošću.
Drago mi je da ste od Matice srpske primili ugovor. I ja se nadam da ćete mi u ovom poslu biti od velike pomoć i da ćete zadovoljavajuće obaviti nešto što dosad nikome nije uspjelo. Između ostalog, mogu Vam otkriti jedan plan u kojem itekako računam s Vama. Radi se o ogromnoj knjizi proze i poezije, koja će kod Matice srpske izaći pod naslovom Začinjavci, a radi se o slovenskim tekstovima od Brižinskih spomenika do Linharta. Ako ništa drugo, to Vas sigurno čeka najesen.
Pripovijetka Susjedov sin nije navedena u ugovoru zato što ne znamo hoće li biti uvrštena u knjigu. To ovisi o opsegu slovenskih tekstova, a osim toga i od kvalitete prijevoda koji već postoji. Dakle, o tome ćemo više znati kad Vaš rukopis bude dogotovljen.
Ovdje ostajem do 10. jula, potom me do kraja augusta neće biti. Ukoliko bi bilo nešto nužno, javite se ranije, a za svaki slučaj šaljem Vam i adresu na kojoj ću provoditi godišnji odmor (Heliodor Gamulin, Jelsa, otok Hvar).
Sjetio sam se: Vi studirate filozofiju, a ja već više od mjesec dana tragam za Hegelovom Estetikom (III. dio, o poeziji) na njemačkom, jer bih morao iz nje nešto citirati. Možete li je možda posuditi na Vašem seminaru; vraćam za dva dana. Novi Sad je ipak, sve u svemu, duhovna provincija.
Moram Vam vratiti tekstove koje ste poslali „na ispit“. Učinit ću to odmah kad ih dobijem od Matice. Želim Vam puno uspjeha na ispitima, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 21. 6. 1977.
Dragi kolega!
Šaljem Vam gradivo koje ste poslali za Maticu srpsku. Nadam se da ništa ne fali. U posebnom paketu vraćam Vam Estetiku u kojoj sam našao ono što mi je trebalo. Iskreno zahvaljujem na usluzi.
Jedva čekam odlazak na godišnji odmor. Iza mene je dosta čudna akademska godina i htio bih je što prije „potopiti“ u moru.
Javite se, radujem se svakom Vašem pismu. Srdačno, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 29. 6. 1977.
Dragi gospodine Pogačnik!
Srdačno zahvaljujem za oba Vaša pisma. U međuvremenu Vam nisam pisao iz jednostavnog razloga – ispitna gnjavaža! Položio sam sva tri namjeravana ispita, najesen me čekaju preostala tri i diplomski. Ovih dana bavio sam se poslom kojeg najmanje volim – selidbom. Napuštam sobicu u Zahumskoj. Stvari ću ostaviti kod poznanika do septembra. A dotle namjeravam živjeti na obiteljskom imanju u Hrvatskom zagorju, odlaziti na kupanje u Rogašku Slatinu ili Krapinske Toplice. Nadam se da će mi ovo ljeto biti jedno od mirnijih i sigurnijih, jer će me Jurčič stalno pratiti, a Nietzsche me tjerati na razmišljanje o vrlo laskavoj, ali nimalo lakoj temi za diplomsku radnju iz estetike „Suvremena dekadencija pjesničke umjetnosti“. Tako sam se otprilike dogovorio s prof. Draganom M. Jeremićem. Zar nije lijepo pisati radnju kod profesora koji je ujedno predsjednik Udruženja književnika?! U majskom broju Savremenika objavljen mi je duži dnevničko-meditativni tekst pod naslovom Traganje za samim sobom na kojem mi je prof. Jeremić otvoreno čestitao. Vjerujem da će tekst biti i Vama zanimljiv, pogotovo zato što se odnosi na moj dvogodišnji boravak u Ljubljani. Ako ćete u augustu navraćati koji dan u Zagreb, neka Vam ne bude teško s Vašom porodicom produžiti sedamdesetak kilometara do mene u Hum na Sutli. Meni i mojima bilo bi zaista drago, a vjerujem da bi i za Vas bio to još jedan doživljaj više u bezbrižnim ljetnim mjesecima. Želim Vam mirno, nasmijano more i doviđenja u Hrvatskom zagorju!
Novi Sad, 19. 9. 1977.
Dragi kolega!
Kad ćete donijeti Jurčiča, volio bih da se sretnemo. U Matici će pripremiti ugovor za prijevod knjige koja će biti antologija starije slovenske književnosti (Začinjavci) i kojoj ste kao prevoditelj dorasli jedino Vi. Bit će Vam potrebna pomoć, stoga bismo trebali o mnogim stvarima popričati i dogovoriti se.
U Novom Sadu bit ću do kraja septembra, a onda opet od 10. listopada. Toliko na znanje.
Obilje sreće i lijep pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 27. 9. 1977.
Poštovani gospodine Pogačnik!
Primio sam Vašu razglednicu u Zagorju, kao i pismo ovdje u Beogradu. Jurčiča ovih dana pretipkavam, tako da ću u Novi Sad doći iza 10. oktobra. Nazvat ću Vas prethodno telefonom.
Začinjavaca se baš previše ne veselim, čak ih se pomalo i plašim. Zato bih volio da se sretnemo i popričamo. Srdačan pozdrav, sretan put i doviđenja u Novom Sadu!
Beograd, 9. 12. 1977.
Dragi Profesore,
svojim dolaskom u Zagorje učinili ste mi neobično zadovoljstvo, a nadam se da je i za Vas bio to svojevrstan doživljaj. Mojima kod kuće također je bilo veoma drago i žele da se opet nađemo zajedno za prvomajske praznike, kad se zagorski brežuljci mogu doživjeti u mirisnoj svježini bujnog zelenila.
Na povratku u Beograd svratio sam kod prof. Cesara koji mi reče da ste se iz Zagorja sretno vratili, da osim startnog zastoja niste imali nikakvih neprilika.
Ja sam ovih dana potpuno zaokupljen Nietzscheom. Čitam i razmišljam, pomalo se ljutim na njega, pomalo na samog sebe, a najviše na činjenicu životno odgojne determiniranosti po kojoj može pojedinac u najboljem slučaju postati jedino buntovnikom i samoosuđenikom. Koliko god se veselim pisanju diplomske radnje, toliko se i plašim profesorskog nerazumijevanja, jer moj pristup fenomenu umjetnosti u mnogome se razilazi s katedarskom filozofijom. Učim i mučim se u stvari sam sa sobom, oduvijek sam tako radio, o čemu donekle svjedoči i proza u Savremeniku. Nadam se da ste je uspjeli pročitati? Priznajem da mi je itekako stalo do Vašeg suda o njoj. Molim Vas da podsjetite i g. Aleksandra Tišmu na moj tekst Sam svoja opomena koji sam mu poslao za Letopis Matice srpske.
Novi Sad, 3. 1. 1978.
Dragi kolega!
Uz dosadašnješaljem još nekoliko novih tekstova za knjigu Začinjavci. Naime, ponovnim pregledom uvidio sam da im je mjesto u knjizi. Stoga Vas molim da ih prevedete zajedno s ranije poslanim tekstovima. Originale čuvajte, jer do nekih fotokopija nije baš lako doći. Kad sve prevedete, pošaljite mi tekst da ga uredim. Stoga nemojte prijevod paginirati.
Vaše sam pismo primio i mogu reći da me obradovalo. Nisam odmah odgovorio, jer sam bio na putu, ali i doma sam bio jako zauzet, a istovremeno sam nastojao prikupiti sve tekstove koje Vam šaljem. To mi je pošlo za rukom tek na Staru godinu.
Posjet u Vrbišnici ostao mi je u lijepoj uspomeni. Volim seljake, i sam vučem porijeklo iz takve okoline. Svaki susret sa seoskim žiteljima vraća mi barem malo životne snage.
Glede Vaših dnevničkih zapisa u Savremeniku moram priznati da sam ih s velikim zanimanjem pročitao. U njima dolazi jasno do izražaja činjenica da se hvatate u koštac s nečim nepoznatim i sudbonosnim, što zapisima daje osobno, ali istovremeno i sveopće značenje. Vama je literatura itekako ozbiljna duhovna i moralna operacija, zato vjerujem u Vaš razvoj i želim Vam ugodne okolnosti.
Gdje namjeravate provesti semestralne praznike? Mi se pripremamo na vremenski dug tečaj civilne zaštite koji će nam uzeti mnogo vremena i živaca, a ujedno i ono malo slobode koja nam je preostala.
Sve najljepše i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 13. 6. 2018.
Dragi Profesore!
Moj boravak u Beogradu bliži se kraju. Za nekoliko dana polažem završni dio diplomskog ispita. Krajem mjeseca odlazim u Zagreb i po svoj prilici zaposlit ću se u svojoj općini, u Samoupravnoj interesnoj zajednicu (SIZ) za kulturu. Tako barem zasad stvari stoje. Nedavno sam primio pismo od predsjednika općine koji mi javlja da sam im itekako potreban. Bit će to, ako ništa drugo, iskustvo više u životnom probijanju i očuvanju samog sebe.
Na Začinjavce nisam zaboravio. Preveo sam Linhartov Dan veselja ili Matiček se ženi, ali moram priznati da tekstovi nisu nimalo zahvalni i da mi je žao što sam potpisao ugovor po tako niskoj cijeni. Nije isto dobiti 10 dinara po stihu za jednog srednjovjekovnog i jednog suvremenog pjesnika. Molim Vas da to napomenete ljudima iz Matice. Nadam se da ću unatoč poteškoćama rukopis u cijelosti prevesti do septembra. Preko ljeta bit ću kod kuće u Zagorju i bilo bi mi drago da se opet vidimo. Srdačan pozdrav!
Novi Sad, 18. 6. 1978.
Dragi kolega!
Prije svega: već Vam unaprijed čestitam na uspješnom završetku studija. Vjerujem da će to za Vas biti samo nastavak rada kojim ste se i dosad bavili.
Mislim da za sam početak radno mjesto u SIZ-u nije za odbaciti. Na svim drugim radnim mjestima mnogo je teže. Kao prevoditelj imat ćete relativnu samostalnost, a vjerojatno i dovoljno vremena za sebe.
Matica srpska plaća po tarifi koja je važeća nakon predaje rukopisa. Stoga postoji mogućnost revizije ugovora. Vaši razlozi su utemeljeni i ja ću ih svakako poduprijeti. Nejasna mjesta sam pojasnio i šaljem ih u prilogu. Vjerojatno će se pokoja nejasnoća naći i u preostalim tekstovima.
Vaš prilog u majskom broju Letopisa Matice srpske pod naslovom Sam svoja opomena pročitao sam odmah po izlasku. Po svojoj otvorenosti, dubini i načinu pisanja radi se o izvanrednoj prozi. Isplatilo bi se Vaše dnevničke zapise kao zaokruženo djelo, ako je ikako moguće, objaviti u knjizi.
Zanima me jeste li voljni pisati recenzije o literarno teoretskim i literarno povijesnim djelima. Mislim prije svega na literarno teoretska djela. Vi imate iza sebe Teološki i Filozofski fakultet i temeljitu literarnu naobrazbu, zato Vas smatram idealnim za nešto takvo. Naime, preuzeo sam rubriku Ocjene u beogradskom časopisu za nauku o književnosti Književna istorija i tragam za suradnicima.
Poslije 9. jula bit ću opet u Jelsi na Hvaru. Bude li nešto potrebno, pišite mi na hvarsku adresu. U Zagrebu ću se zadržati nekoliko dana početkom jeseni, kad će se ondje održavati Međunarodni slavistički kongres. Možda bismo se tada mogli naći negdje na kavi i malo popričati. Želim Vam ugodno ljeto i puno pozdrava Vama i Vašima, odani Jože Pogačnik
Novi Sad, 3. 10. 1978.
Dragi kolega,
Prilikom našeg susreta u Zagrebu rekli ste da ćete završiti s prevođenjem do kraja septembra. Budući da postoji neka mogućnost da knjiga ide u tisak, molim Vas da mi javite u kojoj fazi su prevedeni tekstovi.
Kako inače? Tu i tamo pročitam pokoji Vaš tekst u književnim listovima i časopisima.
Sve najbolje i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Hum na Sutli, 30. 10. 1978.
Dragi Uredniče!
Šaljem Vam prevedene tekstove slovenačkih začinjavaca. Budući da prilikom sklapanja ugovora nisam znao za srednjovjekovnu težinu pojedinih tekstova te sam pristao na uobičajene cijene od 8 dinara po stihu i 800 dinara po autorskom tabaku, to Vas sada, nakon višemjesečnog mukotrpnog rada, najiskrenije i prevodilački odgovorno molim za naknadnu povišicu honorara barem za 50%. Većina izvornih tekstova pisana je na starim slovenskim dijalektima, od Prekmurja do Slovenskog primorja. Nedavno sam na simpoziju prevodilaca Jugoslavije u Novom Mestu pročitao svoj referat o poteškoćama takvog prevođenja. Zaista smatram da imam pravo na povišicu i da će mi ona biti odobrena. Rukopis sadrži ukupno 1.318 stihova i 11 autorskih tabaka proznih i dramskih tekstova. Hvala unaprijed i srdačan pozdrav!
Novi Sad, 18. 2. 1979.
Dragi Božo!
Vaša obavijest o vjenčanju zaista me obradovala. Zacijelo je istina da dva čovjeka, ako su se doista našli, mogu lakše ovladavati poteškoćama ovog svijeta koji svakim danom postaje sve složeniji i zamršeniji. Želim od sveg srca da Vaš izbor bude pravi te ćete u novoj „etapi“ s još većim zanosom raditi i na području kulture kojoj ste već dali višestruk doprinos. Neposredno uoči vjenčanja želim Vama i Vašoj izabranici mnogo sreće, unutarnjeg zadovoljstva i obilje zdravih zajedničkih godina. Mladoženji i mladenki (a i trećem članu…) čestitam, neka vam nebo bude milostivo, kako bi to rekao pjesnik.
Iz Matice su mi javili da Vam je honorar konačno uplaćen. A vjerojatno su Vam poslali i ugovor za prevođenje Kettea i Murna. Nadam se da ja tako, budući da im zbog mojih razočaranja – više ne vjerujem.
Za vrijeme semestralnih praznika bio sam u Zagrebu, ali samo jednu subotu i nedjelju. Imao sam puno posla, zato nisam ni bio na pravom odmoru. Uistinu sam umoran i sve manje želim ostati ovdje. Moj astrološki znak bit će u naredne tri godini u lošoj poziciji. No, bez obzira na sve: pripremam knjigu rasprava i studija za beogradsku Prosvetu. Urednica Svetlana Velmar Janković najavila mi je izlazak knjige početkom 1980.
Sve najljepše i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Hum na Sutli, 1. 4. 1979.
Dragi Profesore!
Hvala na čestitkama i dobrim željama. U mom životu zaista se posljednjih mjeseci mnogo toga promijenilo. Ne mogu reći da sam se već u potpunosti privikao na brak, ali srcem znam da nisam pogriješio. Suprugu Branku upoznao sam ljeti 1974. godine, dakle, imao sam dovoljno vremena za unutarnje odvagivanje. Moram priznati da sam kod nje naišao na ono što mi je najviše nedostajalo – nepatvorenu radost življenja.
Ako Vam je ikako moguće, pozivamo Vas da dođete za Prvi maj kod nas. Priredit ćemo neke vrste piknik, i to na otvorenom, ispod ogromne stoljetne kruške tepke, ako bude lijepo vrijeme.
Prije četrnaest dana primio sam od Matice srpske rukopise Kettea i Murna, zajedno s ugovorom. Ovog puta znatno su podigli cijene, tako da sam zaista s veseljem potpisao ugovor i nadam se da ću već krajem ove godine završiti s prevođenjem, iako je po ugovoru rok do kraja 1980.
Potkraj januara bio sam u Beogradu. Predao sam u Prosveti (urednicima Vidosavu Stevanoviću i Svetlani Velmar-Janković) konačnu verziju rukopisa Traganje za samim sobom. S nestrpljenjem očekujem od njih ugovor, premda mi je Vidosav rekao da se nemam čega plašiti, jer program najavljen u Politici u principu se ostvaruje. U Beograd ću opet sredinom maja, do tada će lektorica završiti s lektoriranjem te ćemo rukopis još jednom zajedno pregledati.
Danas šaljem Matici srpskoj rukopis svoje pjesničke zbirke pod naslovom Nijednog đavla među nama. Ne znam tko uređuje suvremenu poeziju. Ako Vam nije teško, molim Vas da se raspitate i pobliže upoznate urednika sa mnom. Ukoliko bi rukopis bio prihvaćen, bilo bi mi veoma drago kad biste Vi napisali predgovor.
U Ljubljanu sam također poslao rukopis svoje druge zbirke na slovenskom jeziku pod naslovom Ogenj onkraj jezika. Ali kod Mladinske knjige postoje slabi izgledi, javio mi je neki dan urednik Mušič. Ne znam, možda ću još raditi na tom rukopisu te ga poslati Državnoj založbi Slovenije.
Kako Vi? Javite se i dođite u Zagorje!
Novi Sad, 15. 4. 1979.
Dragi kolega!
Odgovaram tek danas, jer sam htio provjeriti što je s Vašom pošiljkom Matici srpskoj. Moram reći da nisam baš ništa saznao. Pitao sam Tišmu i direktora Rankova, nijedan mi o pošiljci nije znao ništa odgovoriti. Najvjerojatnije nije bilo poslano na ime osobe, nego na instituciju, a takvih pošiljaka imaju na tone, zato se pribojavam da nije možda pošiljka završila u hrpi papira koje nitko ne čita. Javite mi kome i kako ste to poslali, da mogu nastaviti s raspitivanjem.
Radujem me vijest da ste dobili Kettea i Murna (konačno!), a zanima me jesu li Vam poslali i popratnu studiju o Ketteu (kod Murna se radi o prijevodu cijele knjige – pjesama i pogovora). Datum koji stoji u ugovoru nije dobar, knjiga mora već početkom jeseni 1980. u tisak. Zato se Vi držite svog roka.
Začinjavci izlaze već ove godine. U prijevodu je bilo jako puno „zapadne varijante“, ali je lektura sve to nekako uredila, iako kod pjesama to ponekad nije nimalo lako.
Kod nas doma nije baš sve kako bi trebalo biti. Žena već od Nove godine naovamo boluje, bila je nekoliko tjedana čak u zagrebačkoj bolnici. Morala bi zamijeniti podneblje, ali svaki plan selidbe dosad se izjalovio. Ljudi i svijet su okrutni, bezobzirni, a prije svega obijesni.
Za prvomajske praznike neću moći nikud putovati. Dolaze nam neki gosti, imam još poprilično „dugova“ koje bih trebao napisati do konca juna, a poprilično sam i umoran. Iako bih volio, neću se moći odazvati Vašem pikniku. Oprostite, još jednom vam želim – osim lijepa vremena – na tom ponovnom „ženidbenom slavlju“ – sve najbolje i najljepše.
Profesor Cesar je u međuvremenu vjerojatno već predao svoju doktorsku disertaciju. Dosta se namučio i meni se čini da gubi živce. Žao mi ga je, jer je čist i pošten dečko, ali će u onoj sredini propasti. Htio bih mu na svaki način pomoći, samo ne znam kako i u čemu.
Ako dođe do tiskanja zbirke, vrlo rado ću napisati nekoliko popratnih stranica. Vaša pozivnica pričinja mi veliku čast, stoga utoliko više želim da s pripremanjem „fešte“ imate sreće. Vama i vašoj supruzi sve najljepše u danima ovog i narednih proljeća, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 2. 7. 1979.
Dragi kolega!
Pitanje Vaše pjesničke zbirke nije se pomaklo s mrtve točke. Urednik je očito nakon mog propitkivanja iščeprkao iz pristigle pošte Vašu pošiljku te Vam vrlo paušalno odgovorio. Matica srpska je, unatoč drukčijim deklaracijama, nacionalistička i zatvorena izdavačka kuća, u koju je pristup vrlo težak. Ljudi u njoj nemaju nimalo poslovnog duha, a trpe te sve dok si im potreban. O tome bi se mogao napisati roman i često puta mi je žao što ga nisam u stanju napisati. Otvoreno ću Vam reći, nemojte od Matice srpske ništa očekivati.
Nakladnika u Ljubljani poznajem tek letimično. Radio sam za njih nešto malo, dok je još bio živ pokojni Winkler, s ostalima ništa. Profil te izdavačke kuće ima svoj izvor u prvim riječima kratice DZS (Državna založba Slovenije), što ga je uspjela zadržati unatoč samoupravljanju. Nakladništvu i knjizi općenito ne obećavaju se nimalo povoljna vremena.
Općenito sam u posljednje vrijeme prilično pesimističan; moj prirođeni optimizam sada mi više ne pomaže redovito. Potkraj mjeseca odlazim na Hvar. Nadam se da ću ondje, u dodiru s prirodom i seljacima, živjeti mnogo normalnije.
Vama i gospođi srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 27. 8. 1979.
Dragi kolega Božidar!
Među poštom koja me čekala na povratku s godišnjeg odmora bila je i Vaša razglednica. To me podsjetilo da bih Vam zapravo trebao napisati nekoliko rečenica, jer Vam već dugo nisam pisao.
Proživio sam mjesec i pol u Jelsi na Hvaru. Bio sam izvan fakultetskih problema, spojio sam se sa zemljom, obrađivao je i ubirao plodove, susretao sam se s ljudima, razgovor s njima bio je jednostavan i svaki put vrlo realan. Da mi nema tog ventila svakog ljeta, teško bih podnosio breme akademske godine. U tom pogledu imam sreću što sam na otoku našao obitelj u kojoj se osjećam kao kod kuće, a i oni me prihvaćaju kao člana svoje obitelji.
U Novom Sadu dočekalo me puno posla. U tijeku je preseljenje iz stare u novu zgradu, a imat ću i dosta ispita. Osim toga zimski semestar ispunjen je brojnim simpozijima, predavanjima i gostovanjima, što dakako zahtijeva mnogo rada i gubljenja živaca.
Početkom oktobra bit ću dan ili dva u Zagrebu, ali za posjet Zagorju nažalost neće biti vremena.
Drago mi je da Kette i Murn dozrijevaju. Za nekoliko tjedana ugledat će svjetlo dana Začinjavci. Danas sam obavio zadnju reviziju, sviđaju mi se i sami tekstovi i Vaš prijevod. Ostvarili ste doista značajno i veliko djelo. Nadam se da ste kod Murna i sami uvidjeli što bi još trebalo prevesti. Ako se dobro sjećam, radi se o tekstovima iz edicije Kondor. Tekst Dušana Pirjevca dolazi na početak, i to pod naslovom „Uvod u poimanje Murnove poezije“. Toliko na znanje i ravnanje, da ne bude suvišnog posla. S prijevodom ne treba odugovlačiti. Još danas mogu Ti poslati jednu ili dvije nove knjige za prevođenje. Ako si spreman, mogu Ti po jednu knjigu slati svake godine.
Kako s Tvojim rukopisom kod Prosvete. Stabilizacijske mjere opet su pogodile prije svega kulturu, stoga je ogroman broj restrikcija. Moja knjiga je kod njih u programu za iduću godinu, ali bojim se da neće izaći, unatoč suprotnim tvrdnjama.
Uostalom, ovih se dana intenzivno pripremam za odlazak u SAD. Tamo ću šest mjeseci predavati na njihovom III. stupnju. Bit će puno posla, ali veselim se novom iskustvu.
Kad nađete slobodnog vremena i volje, javite se. Volim da mi se javite, jer ste čovjek kojemu vjerujem. Uz najiskreniji pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 10. 1. 1980.
Dragi kolega!
Od Vas mi nema glasa, što ne mogu sebi protumačiti. Zar ste se posve posvetili poslu u tvornici ili je nešto drugo posrijedi? Pišem Vam, jer bih se htio s Vama dogovoriti glede nekih stvari:
Zanima me dokle ste stigli s prevođenjem Kettea i Murna. Uskoro bih Vam mogao poslati „na prevođenje“ novu knjigu.
Ovih dana dobit ću uvodnu studiju za Jurčiča. Poslat ću Vam da je prevedete, jer prakticiramo da jednu knjigu, po mogućnosti, u cijelosti prevede jedan prevoditelj.
U Zagrebu sam kod Matice hrvatske preuzeo neki posao, gdje će mi Vaša pomoć biti dragocjena. Opširnije ću Vam to pojasniti kad pohvatam sve niti. Zasad bih Vas jedino zamolio da mi one tri pjesme od Modrinjaka u Začinjavcima „okrenete“ na hrvatski.
Vaša knjiga u Prosveti će, kako vidim, izaći ove godine.
Profesor Ivan Cesar javio mi se za Novu godinu. Opet se nalazi u silnim poteškoćama. Unatoč činjenici da sam svašta doživio, takve stvari ipak ne mogu posve razumjeti.
Želim Vam uspješan rad i srdačno Vas pozdravljam, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 14. 2. 1980.
Dragi kolega!
Srdačno Vas molim za malu uslugu. Za Maticu srpsku preveli ste Jurčičevu karakternu novelu Teleće pečenje. Biste li mi tijekom marta pripremili hrvatsku verziju, od drugog pasusa nadalje („Kao svi penzionisani vojnici…“)? U ljetnim mjesecima bit će više posla, pripremat ću slovensku poeziju, naravno da računam na vašu pomoć.
Od profesora Ivana Goluba primio sam ovih dana knjigu. U popratnom pismu spominje da ste se vas dvojica nedavno srela i spominjala me. Lijepo da me se netko još sjeti u ovom čudnom vremenu.
Nadam se da Vaša curica lijepo napreduje. A kako napreduju Kette i Murn? Volio bih Vas opet uskoro negdje sresti, ali do susreta vjerojatno neće tako brzo doći.
Sve najljepše uz srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 24. 2. 1980.
Dragi kolega!
Vi ste zaista sjajan suradnik! Zahvaljujem se na „pošiljci Jurčiča“, koja je bila brza i dobra. Glede autorskih prava ne morate se bojati. Čim predam kompletno gradivo, svaki će suradnik dobiti odgovor, a ispod prijevoda u knjizi bit će navedeno ime prevoditelja.
Radi se o antologiji slovenske proze (novele) koja bi trebala biti pripremljena slično kao što je prije jednog desetljeća izgledala edicija 100 djela jugoslavenske književnosti (uvod o piscu i izabranom djelu te prijevod). Trebala bi biti gotova do 1. maja, a privlačna je i stoga što će vjerojatno biti ponovljenih izdanja. Takve „skraćene“ stvari sada se rado kupuju. Priprema se također antologija slovenskog pjesništva koja bi trebala biti dovršena do sredine jeseni. Tu će mi Vaše usluge biti itekako potrebne, iako je mnogo toga već prevedeno. Nemam još detaljan popis, zato Vam ne mogu reći koje bi pjesme mogle doći u obzir.
No, nipošto ne želim usporavati prevođenje Kettea i Murna s kojima računam iduće godine (tu nisam predvidio nikakvu rezervu). Ako ste spremni, mogli biste prevesti još tri ili četiri novele (približno 40 tipkanih stranica), uglavnom iz 19. stoljeća, za antologiju slovenske proze. Javite mi i odmah Vam šaljem knjige s označenim stranicama.
Uvjeravam Vas da mi je često žao što nismo bliže jedan drugome. Život je ovdje, općenito uzevši, nemoguć. Spašava me rad i priprema za odlazak u Ameriku, kamo ću otputovati najprije u maju, a za duže vrijeme potkraj godine. Jedva čekam šesti mjesec, kad prestaje poplava sastanaka i drugih sličnih zbivanja na fakultetu.
Nekih drugih mogućnosti za objavljivanje slovenskih djela na srpskohrvatskom, osim spomenutih edicija kod Matice srpske i Matice hrvatske, trenutno nema. Izdavaštvo je u sadašnjem trenutku na psu, pitanje je koliko će knjiga izaći, a još više kakve će biti.
Vama i obitelji lijep pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 31. 3. 1980.
Dragi kolega!
Nisam Vam odmah odgovorio, jer sam proživljavao teške trenutke. Najprije mi je umro otac, a tjedan dana kasnije još i stric. I jedna i druga smrt jako me pogodila, tako da se još uvijek nisam oporavio.
Šaljem Vam još tekst Rudija Šelige. To je zadnje za što Vas molim da mi učinite u vezi s antologijom slovenske novele. Poslije ljetnih praznika radit ću na pjesničkoj antologiji. Naravno da računam na Vašu suradnju.
No, nipošto nemojte odugovlačiti s prevođenjem Kettea i Murna.
Želim Vam ljepše proljetne dane od mojih i srdačno Vas pozdravljam, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 24. 5. 1980.
Dragi kolega!
Molim Vas da mi, ako je moguće, što prije pošaljete preveden tekst Rudija Šelige. Htio bih tu stvar završiti prije ljetnih praznika.
Upravo sam se vratio iz SAD-a. Zanimljiva država, ali za Europejca teška.
Poželio sam Vas vidjeti, ali ne nazirem mogućnost za to.
Vama i obitelji srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 4. 9. 1980.
Dragi kolega!
Molim Vas da mi javite dokle ste stigli s prevođenjem Murna i Kettea (ali i popratne studije o Jurčuču). Sve bih trebao što prije imati kod sebe, jer moramo do decembra pripremiti pet sljedećih knjiga za tisak. Nadam se da me nećete iznevjeriti.
Prije deset dana vratili smo se s godišnjeg odmora. Sada već radim punom parom.
Kako Vi živite? Srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 23. 6. 1981.
Dragi kolega!
Vraćam Vam kopije prijevoda slovenskih pjesnika koje nisam uzeo u obzir. Sada je izbor napokon sređen i narednih dana ga šaljem u Zagreb. Bilo je mnogo otežavajućih okolnosti: broj autora, tekstovi već ranije objavljeni ne dolaze u obzir, ograničen broj prijevoda itd. Vaša pomoć bila mi je dragocjena, uvrstio sam čak 20 tekstova Vaših prijevoda (tu su i čitavi ciklusi). Bude li sve u redu, knjiga bi iduće godine trebala izaći.
Nažalost, glede Jurčiča nemam baš dobrih vijesti. Bio je već u programu za ovu godinu, ali uspostavilo se da je potrebna temeljita srpska redakcija. Očito ste se previše žurili s prevođenjem: prijevod je previše „hrvatski“, a ima u njemu i slovenskih sintaktičkih konstrukcija. U Matici srpskoj bili su jako ljuti, najviše optužbi išlo je na moj račun, zato što sam Vas ja angažirao. Ali sve će se to srediti.
Želim Vam ugodan godišnji odmor, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 24. 8. 1981.
Dragi kolega!
Pišem Vam po nalogu Matice srpske. Radi se, kao što naslućujete, o Vašim prijevodima Jurčiča, Kettea i Murna. Vaši prijevodi su, po mišljenju odgovornih za jezik, previše „hrvatski“; lektor ih ne može popraviti, jer se ne radi samo o leksici, već o rečeničnoj konstrukciji. Stoga Vas mole da načinite „srpsku“ redakciju, koliko je to u Vašoj moći. Predlažem da jednog dana, kojeg ćete prethodno najaviti, dođete u Novi Sad, da se dogovorimo. U ovom obliku prijevodi ne mogu u tisak. Kako je moguće da se nešto takvo dogodilo, budući da su Začinjavci u tom pogledu bili skoro sasvim korektni. Ukoliko se Vi tog posla ne mislite prihvatiti, moramo sve iznova prevesti.
Nemojte se ljutiti, ni meni nije nimalo lako, zato što sam Vas forsirao, a sada dobivam po nosu. Zato Vas molim da prihvatite dodatni posao i obavite sve onako kako će biti najbolje.
Od 1. oktobra bit ću u Osijeku. Napokon ću se maknuti opet u Hrvatsku. Ne znam još hoću li se odmah preseliti, ali bez obzira na to htio bih te stvari srediti prije svog odlaska. Zato ću Vam biti zahvalan na brzom odgovoru.
Sve najbolje i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Hum na Sutli, 27. 8. 1981.
Dragi Profesore!
Vaše posljednje pismo, pisano po nalogu Matice srpske, duboko me pogodilo. Priznajem da moji prijevodi Jurčiča, Kettea i Murna nisu baš na visini istočne varijante hrvatskosrpskog jezika, ali moram također priznati da sam prilikom prevođenja uložio najveći mogući napor da zapadnu varijantu jezika (koja mi je mnogo bliža) zamijenim istočnom. Svaki moj daljnji zahvat u dotjerivanju tih prijevoda bio bi sada uzaludan, budući da već pune tri godine živim u Hrvatskom zagorju i ne stignem gotovo ništa raditi na usavršavanju istočne varijante hrvatskosrpskog jezika.
Ne slažem se i nipošto ne mogu dijeliti mišljenje „odgovornih za jezik kod MS“ da su moji prijevodi previše „hrvatski“ te ih lektor ne može dotjerati i učiniti „srpsku“ redakciju. Takvo mišljenje je zaista pretjerano. I zato se s pravom pribojavam i pitam: ne prelazi li takvo mišljenje okvire jezika i ne poprima li neke druge dimenzije?…, što me kao prevoditelja, pjesnika i pisca koji piše na hrvatskom i slovenskom jeziku istinski vrijeđa i boli.
Prevođenjem se bavim od 1972. godine. Prevodio sam književna djela za Radio Beograd, za Univerzitet umetnosti u Beogradu, za brojne časopise u Beogradu, i svi su uglavnom bili zadovoljni mojim prijevodima. Zanimljivo da sam na temelju prevedenih djela Jurčiča bio 1978. primljen u Udruženje književnih prevodilaca Srbije, a sada mi „odgovorni za jezik“ predbacuju da je to previše „hrvatska“ verzija. Nije li to višak „jezikobrižništva“? Ili je posrijedi gnjev srpskog dušegrizništva?!
Prijevodi Kettea i Murna po mom dubokom uvjerenju nimalo ne zaostaju za Začinjavcima, i tek je tu i tamo možda potreban kakav manji lektorski zahvat.
Žao mi je što moja suradnja s Maticom srpskom završava u takvom podcjenjivačkom tonu od strane „odgovornih za jezik“. Uz najbolju volju ne mogu više surađivati s tom izdavačkom kućom, pa čak i pod cijenu brisanja mog imena i prezimena u dotičnim knjigama.
Vama, dragi Profesore, želim puno uspjeha i stvaralačkog zadovoljstva u Osijeku. Nadam se da ćemo barem u prevođenju na „hrvatsku varijantu“ i dalje dobro surađivati.
Srdačan pozdrav i sve najbolje!
Novi Sad, 21. 9. 1981.
Dragi Božo,
iz pisma vidim da Vas je moje priopćenje prilično pogodilo. Razumije se, imate pravo biti povrijeđeni, međutim stvari se tek u rijetkim slučajevima mogu promijeniti. Meni je također već odavno žao što sam se uopće latio uredničke suradnje s Maticom srpskom, ali sada mi valja ustrajati, sve dok neće izaći kompletna biblioteka.
Uostalom: pronašao sam dobro rješenje. Uvjerio sam prof. Milorada Živančevića da pregleda oba rukopisa, redigira i učini ih zrelima za tisak. On se toga prihvatio i – sudeći po prvim utiscima – nadam se da će biti sve u redu. Jedan redaktor je – poslije lektora – rukopis vratio pod izgovorom da se ne može dotjerati, zato mi je susretljivost kolege Živančevića utoliko draža. Molim Vas da tu činjenicu prihvatite i Vi. Bilo bi vrlo neugodno, ukoliko bi MS sada zahtijevala da joj vratite honorar itd. Stoga budite mirni, valja nam spasiti sve što se spasiti može.
Obilje sreće Vama i obitelji uz srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
*****
S prof. dr. Pogačnikom nastavio sam surađivati. U travnju 1981. zamolio me da mu na hrvatski prevedem dvije pjesme Dragotina Kettea: Moj Bog i Na trgu. U kolovozu 1983. poslao sam mu svoju zbirku U ime pračovjeka. Čestitao mi je i napisao sljedeće:
„U svojoj zbirci razotkrili ste se kao zreo pjesnik koji ima svijetu što reći. Danas je, nažalost, književna situacija takva da se tek rijetki pojedinci mogu domoći prave estetske vrijednosti, ali ja i dalje vjerujem (kojeg li optimizma!) u budućnost koja neće biti tako isprazna i banalna. Vaš prijevod Jurčića, Kettea i Murna ipak će do kraja ove godine izaći kod Matice srpske. Znam da Vam podsjećanje na to nije ugodno, ali na kraju krajeva to je također – Vaš rad. Idućih dana putujem u Sovjetski savez. Nisam još bio u toj zemlji, zato me prvi susret utoliko više zanima.“
U rujnu 1990. poslao sam mu fotomonografiju tiskanu u povodu 130. obljetnice tvornice stakla Straža u Humu na Sutli i svoju pjesničku zbirku Staklo u nama. Zahvalio se na pošiljkama i popratio ih s nekoliko rečenica:
„Rado se sjećam naših susreta i razgovora. Volio bih da se jednom prilikom opet sretnemo. Drago mi je da radite i da se niste predali tzv. ‘provinciji’. Uz srdačan pozdrav i najbolje želje, Vaš Jože Pogačnik.“
I to je bio kraj naše suradnje. Više se nismo sreli, premda je od 1991. do umirovljenja 1995. predavao na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. U novinama sam pročitao da je 1997. bio izabran za redovitog člana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, ali vijest o njegovoj smrti 16. kolovoza 2002. nije doprla do mene te nisam bio na Mirogoju da prisustvujem posljednjem ispraćaju jednog od ponajboljih i meni najdražih urednika.
Poštovani gospodine Pogačnik!
U povodu 20. obljetnice smrti profesora i urednika dr. Jožeta Pogačnika
DOPISIVANJE PREVODITELJA S UREDNIKOM
Sveučilišni profesor i akademik dr. Jože Pogačnik, slovenist, književni povjesničar i teoretičar, rođen je 14. ožujka 1933. u Kovoru kraj Tržiča (Slovenija), a umro je 18. kolovoza 2002. u Rijeci. Studij slavistike završio je 1958. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Doktorirao je 1963. temom o Josipu Stritaru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1959. do 1971. bio asistent za slovensku književnost. Od 1971. do 1981. predavao je najprije kao izvanredni, a potom redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Potkraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je član uređivačkog odbora (dr. Milorad Živančević, dr. Jože Pogačnik i dr. Miroslav Rankov) biblioteke Slovenačka književnost u izdanju Matice srpske. Od 1981. do 1991. predavao je na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, a od 1991. do umirovljenja 1995. na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Predavao je također na mnogim europskim i američkim sveučilištima. Glavno područje njegova interesa bila je slovenska književnost od najstarijih razdoblja do suvremenosti, hrvatska književnost te komparatistika, prije svega južnoslavenskih književnosti. Objavljivao je na slovenskom, hrvatskom, srpskom, njemačkom i engleskom jeziku. Napisao je brojna djela: Teze i sinteze (1976), Parametri i paralele (1978), Na raskrižjima povijesti (1981), Norme i forme (1981), Diferencije i indiferencije (1989), Starija slovenska književnost (1990), Tragovi u vremenu (2001) i dr.
Moja tijesna prevoditeljska suradnja s dr. Pogačnikom započela je u travnju 1977., kad sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu posjetio dr. Ivana Cesara (1936-1993), profesora na katedri za slovenistiku, koji mi je spomenuo mogućnost suradnje s urednikom biblioteke izabranih djela slovenske književnosti kod Matice srpske. I ta je suradnja potrajala punih trinaest godina, sve do rujna 1990.
*****
Beograd, 11. 4. 1977.
Poštovani druže Pogačnik!
Ne znam koliko Vam je moje ime poznato. Nadam se da Vam je prof. dr. Ivan Cesar pričao o meni. Rođen sam u Hrvatskom zagorju, poeziju i prozu objavljujem od 1969., i to na hrvatskom i slovenskom jeziku. Prva pjesnička zbirka izašla mi je kod Matice hrvatske u Zagrebu 1971., a druga kod Mladinske knjige u Ljubljani 1974. Treća je ove godine najavljena kod nakladnika Obzorja u Mariboru, ali urednik Herman Vogel javio mi je prije nekoliko dana da će zbog nedostatka financijskih sredstava izlazak biti odgođen za narednu godinu. Slovensku poeziju prevodim od 1972. Tada sam za Slavka Mihalića, odnosno za Društvo književnika Hrvatske preveo izabrane pjesme Franceta Balantiča, Jožeta Udoviča, Vene Taufera, Saše Vegri, Nade Gaborovič, Vladimira Gajšeka i Francija Zagoričnika. Za knjigu Pjesme o hrvatsko-slovenskim seljačkim bunama preveo sam 1974. nekoliko srednjovjekovnih balada Janeza Menarta, te pjesme Antona Aškerca i Alojza Gradnika. Prošle jeseni preveo sam za Treći program Radio Zagreba izbor novijih pjesama Daneta Zajca i Gregora Strniše. U najnovijem broju časopisa Bagdala iz Kruševca objavljeni su moji prijevodi slovenskih pjesnika Toneta Pavčeka i Aleksandra Peršolje. Za Radio Zagreb preveo sam radiodramu Gregora Strniše Dugina krila, a za Univerzitet umetnosti u Beogradu Kreftov tekst o filmskom scenariju. Vjerujem da ćete se glede prevođenja moći pouzdati u mene.
U Beogradu živim od 1975. Prije toga živio sam nekoliko godina u Ljubljani, Münchenu i Zagrebu. Ove godine završavam studij filozofije na beogradskom Filozofskom fakultetu. Glede zaposlenja koje bi mi odgovaralo ne vidim zasad nikakvu mogućnost.
Bit ću Vam od srca zahvalan, ako se u što kraćem roku uspijemo konkretno dogovoriti glede prevođenja. Molim Vas da mi javite koji dan bih Vas mogao osobno posjetiti u Novom Sadu. Nikad nisam bio u glavnom gradu Vojvodine. Do skorog susreta srdačan pozdrav.
Novi Sad, 16. 4. 1977.
Poštovani gospodine Bagola!
Dobro da ste se javili. Nedostaje nam prevoditelja, unatoč činjenici da izlazimo prilično sporo. U pravu ste, bilo bi dobro da osobno dođete u Novi Sad. Mogli bismo u miru popričati, a potom bih Vas odveo u Maticu srpsku koja jedina sklapa ugovore, ne obazirući se – ponekad – na moje želje. Ovdje ću biti do 30. aprila, a onda opet poslije 20. maja. Možete se najaviti i telefonski, ako nema kakvih izvanrednih situacija, doma sam svakog dana poslije 19 sati.
Veselim se susretu, budući da vas barem donekle (po pjesmama) već poznajem.
Uz iskrene pozdrave, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 24. 4. 1977.
Poštovani gospodine Pogačnik!
Šaljem Vam izbor prijevoda, kako smo se dogovorili. Vjerujem da će Komisija za jezik biti s njima zadovoljna te neće biti nikakvih problema glede potpisivanja ugovora. Ujedno Vam šaljem objavljen prijevod Kermaunerova eseja i pjesmu Ive Svetine, koje možete pokazati Komisiji. Privatno Vam šaljem na uvid dva prijevoda Zajca i Taufera. Molim da ih sačuvate do našeg ponovnog susreta. Dakle, Jurčič, Murn i Kette dolaze u obzir.
Moj prvi susret s Vama i razgledavanje Novog Sada ostaju mi u vrlo lijepom sjećanju. Ako ćete narednih tjedana dolaziti u Beograd, bit će mi uistinu drago popričati s vama uz kavu ili čašu piva. Srdačan pozdrav
Novi Sad, 29. 5. 1977.
Dragi gospodine Bagola!
U petak sam se vratio kući. Bio sam u Austriji, Zapadnoj Njemačkoj i Mađarskoj. Držao sam predavanja, susreo nekoliko zanimljivih ljudi te obavio nekoliko interesantnih razgovora. Takva putovanja uvijek su dobra, prije svega zbog mentalne higijene.
Matica će Vam poslati ugovor za Jurčiča. Kad to završite, sklapat će dalje ugovore s Vama. Vjerojatno Vas nakon toga čeka poezija.
Trebalo bi prevesti sljedeća djela Josipa Jurčiča : „Jesenja noć među slovenačkim lovcima na puhove“; „Manastirski žolnir“; „Kći gradskog sudije“; „Teleće pečenje“; „Između dve stolice“ i „Lepa Vida“. Ovi tekstovi bit će Vam, po mom mišljenju, dovoljni za ljetne praznike. Ukoliko bi bilo kakvih nejasnoća, ja sam ovdje do 8. jula.
Nadam se da sam Vam izašao u susret, kako ste i očekivali, a istovremeno želim da naša suradnja ostane trajna.
Želim Vam sve najljepše, mnogo uspjeha, ukoliko pripremate kakav ispit.
Srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 3. 6. 1977.
Dragi gospodine Pogačnik,
Vaše pismo neobično me obradovalo, a još više ugovor kojeg sam jutros primio i potpisao. U njemu nije naveden Susjedov sin, znači li to da ste se odlučili za stari prijevod? Ja ću svakako nastojati da to što prije prevedem. Vjerujem da će biti sve u redu i da će naša suradnja bivati sve čvršća i trajnija.
Preda mnom su ovog mjeseca tri ispita. Ovih dana preveo sam izbor pjesama Vene Taufera i Milana Jesiha za zagrebački list Oko. Jučer je u tom listu objavljen moj osvrt na Šljivarićev tekst „Panorama novije slovenske proze“. Osvrt s podnaslovom „Užasnuće nad tekstom koji nagrđuje svijetlu tradiciju zagrebačke slovenistike“ prilažem uz pismo. Možda će Vas iznenaditi, budući da Vam o tome nisam ništa pričao, ali moram priznati da sam se dosta dvoumio oko objavljivanja. Sada je stvar u javnosti. Molim Vas, pročitajte i javite mi Vaše mišljenje. Istina, ne plašim se Šljivarićeve reakcije, ali ipak sam početnik u polemičkom načinu pisanja, zato će mi svaka Vaša primjedba biti dragocjena. Unaprijed zahvaljujem i srdačno vas pozdravljam.
Novi Sad, 6. 6. 1977.
Dragi gospodine Bagola!
Danas sam primio Vaše pismo i izrezak iz Oka. Hvala za oboje! Mislim da ste se angažirali u stvari koja zavrjeđuje svu pozornost, budući da se radi o žalosnoj izraslini nekog mentaliteta i nekog ponašanja. Vašim konstatacijama nema se što dodati, jer su točne, a Vaše misli vođene unutarnjom koherentnošću.
Drago mi je da ste od Matice srpske primili ugovor. I ja se nadam da ćete mi u ovom poslu biti od velike pomoć i da ćete zadovoljavajuće obaviti nešto što dosad nikome nije uspjelo. Između ostalog, mogu Vam otkriti jedan plan u kojem itekako računam s Vama. Radi se o ogromnoj knjizi proze i poezije, koja će kod Matice srpske izaći pod naslovom Začinjavci, a radi se o slovenskim tekstovima od Brižinskih spomenika do Linharta. Ako ništa drugo, to Vas sigurno čeka najesen.
Pripovijetka Susjedov sin nije navedena u ugovoru zato što ne znamo hoće li biti uvrštena u knjigu. To ovisi o opsegu slovenskih tekstova, a osim toga i od kvalitete prijevoda koji već postoji. Dakle, o tome ćemo više znati kad Vaš rukopis bude dogotovljen.
Ovdje ostajem do 10. jula, potom me do kraja augusta neće biti. Ukoliko bi bilo nešto nužno, javite se ranije, a za svaki slučaj šaljem Vam i adresu na kojoj ću provoditi godišnji odmor (Heliodor Gamulin, Jelsa, otok Hvar).
Sjetio sam se: Vi studirate filozofiju, a ja već više od mjesec dana tragam za Hegelovom Estetikom (III. dio, o poeziji) na njemačkom, jer bih morao iz nje nešto citirati. Možete li je možda posuditi na Vašem seminaru; vraćam za dva dana. Novi Sad je ipak, sve u svemu, duhovna provincija.
Moram Vam vratiti tekstove koje ste poslali „na ispit“. Učinit ću to odmah kad ih dobijem od Matice. Želim Vam puno uspjeha na ispitima, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 21. 6. 1977.
Dragi kolega!
Šaljem Vam gradivo koje ste poslali za Maticu srpsku. Nadam se da ništa ne fali. U posebnom paketu vraćam Vam Estetiku u kojoj sam našao ono što mi je trebalo. Iskreno zahvaljujem na usluzi.
Jedva čekam odlazak na godišnji odmor. Iza mene je dosta čudna akademska godina i htio bih je što prije „potopiti“ u moru.
Javite se, radujem se svakom Vašem pismu. Srdačno, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 29. 6. 1977.
Dragi gospodine Pogačnik!
Srdačno zahvaljujem za oba Vaša pisma. U međuvremenu Vam nisam pisao iz jednostavnog razloga – ispitna gnjavaža! Položio sam sva tri namjeravana ispita, najesen me čekaju preostala tri i diplomski. Ovih dana bavio sam se poslom kojeg najmanje volim – selidbom. Napuštam sobicu u Zahumskoj. Stvari ću ostaviti kod poznanika do septembra. A dotle namjeravam živjeti na obiteljskom imanju u Hrvatskom zagorju, odlaziti na kupanje u Rogašku Slatinu ili Krapinske Toplice. Nadam se da će mi ovo ljeto biti jedno od mirnijih i sigurnijih, jer će me Jurčič stalno pratiti, a Nietzsche me tjerati na razmišljanje o vrlo laskavoj, ali nimalo lakoj temi za diplomsku radnju iz estetike „Suvremena dekadencija pjesničke umjetnosti“. Tako sam se otprilike dogovorio s prof. Draganom M. Jeremićem. Zar nije lijepo pisati radnju kod profesora koji je ujedno predsjednik Udruženja književnika?! U majskom broju Savremenika objavljen mi je duži dnevničko-meditativni tekst pod naslovom Traganje za samim sobom na kojem mi je prof. Jeremić otvoreno čestitao. Vjerujem da će tekst biti i Vama zanimljiv, pogotovo zato što se odnosi na moj dvogodišnji boravak u Ljubljani. Ako ćete u augustu navraćati koji dan u Zagreb, neka Vam ne bude teško s Vašom porodicom produžiti sedamdesetak kilometara do mene u Hum na Sutli. Meni i mojima bilo bi zaista drago, a vjerujem da bi i za Vas bio to još jedan doživljaj više u bezbrižnim ljetnim mjesecima. Želim Vam mirno, nasmijano more i doviđenja u Hrvatskom zagorju!
Novi Sad, 19. 9. 1977.
Dragi kolega!
Kad ćete donijeti Jurčiča, volio bih da se sretnemo. U Matici će pripremiti ugovor za prijevod knjige koja će biti antologija starije slovenske književnosti (Začinjavci) i kojoj ste kao prevoditelj dorasli jedino Vi. Bit će Vam potrebna pomoć, stoga bismo trebali o mnogim stvarima popričati i dogovoriti se.
U Novom Sadu bit ću do kraja septembra, a onda opet od 10. listopada. Toliko na znanje.
Obilje sreće i lijep pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 27. 9. 1977.
Poštovani gospodine Pogačnik!
Primio sam Vašu razglednicu u Zagorju, kao i pismo ovdje u Beogradu. Jurčiča ovih dana pretipkavam, tako da ću u Novi Sad doći iza 10. oktobra. Nazvat ću Vas prethodno telefonom.
Začinjavaca se baš previše ne veselim, čak ih se pomalo i plašim. Zato bih volio da se sretnemo i popričamo. Srdačan pozdrav, sretan put i doviđenja u Novom Sadu!
Beograd, 9. 12. 1977.
Dragi Profesore,
svojim dolaskom u Zagorje učinili ste mi neobično zadovoljstvo, a nadam se da je i za Vas bio to svojevrstan doživljaj. Mojima kod kuće također je bilo veoma drago i žele da se opet nađemo zajedno za prvomajske praznike, kad se zagorski brežuljci mogu doživjeti u mirisnoj svježini bujnog zelenila.
Na povratku u Beograd svratio sam kod prof. Cesara koji mi reče da ste se iz Zagorja sretno vratili, da osim startnog zastoja niste imali nikakvih neprilika.
Ja sam ovih dana potpuno zaokupljen Nietzscheom. Čitam i razmišljam, pomalo se ljutim na njega, pomalo na samog sebe, a najviše na činjenicu životno odgojne determiniranosti po kojoj može pojedinac u najboljem slučaju postati jedino buntovnikom i samoosuđenikom. Koliko god se veselim pisanju diplomske radnje, toliko se i plašim profesorskog nerazumijevanja, jer moj pristup fenomenu umjetnosti u mnogome se razilazi s katedarskom filozofijom. Učim i mučim se u stvari sam sa sobom, oduvijek sam tako radio, o čemu donekle svjedoči i proza u Savremeniku. Nadam se da ste je uspjeli pročitati? Priznajem da mi je itekako stalo do Vašeg suda o njoj. Molim Vas da podsjetite i g. Aleksandra Tišmu na moj tekst Sam svoja opomena koji sam mu poslao za Letopis Matice srpske.
Novi Sad, 3. 1. 1978.
Dragi kolega!
Uz dosadašnje šaljem još nekoliko novih tekstova za knjigu Začinjavci. Naime, ponovnim pregledom uvidio sam da im je mjesto u knjizi. Stoga Vas molim da ih prevedete zajedno s ranije poslanim tekstovima. Originale čuvajte, jer do nekih fotokopija nije baš lako doći. Kad sve prevedete, pošaljite mi tekst da ga uredim. Stoga nemojte prijevod paginirati.
Vaše sam pismo primio i mogu reći da me obradovalo. Nisam odmah odgovorio, jer sam bio na putu, ali i doma sam bio jako zauzet, a istovremeno sam nastojao prikupiti sve tekstove koje Vam šaljem. To mi je pošlo za rukom tek na Staru godinu.
Posjet u Vrbišnici ostao mi je u lijepoj uspomeni. Volim seljake, i sam vučem porijeklo iz takve okoline. Svaki susret sa seoskim žiteljima vraća mi barem malo životne snage.
Glede Vaših dnevničkih zapisa u Savremeniku moram priznati da sam ih s velikim zanimanjem pročitao. U njima dolazi jasno do izražaja činjenica da se hvatate u koštac s nečim nepoznatim i sudbonosnim, što zapisima daje osobno, ali istovremeno i sveopće značenje. Vama je literatura itekako ozbiljna duhovna i moralna operacija, zato vjerujem u Vaš razvoj i želim Vam ugodne okolnosti.
Gdje namjeravate provesti semestralne praznike? Mi se pripremamo na vremenski dug tečaj civilne zaštite koji će nam uzeti mnogo vremena i živaca, a ujedno i ono malo slobode koja nam je preostala.
Sve najljepše i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Beograd, 13. 6. 2018.
Dragi Profesore!
Moj boravak u Beogradu bliži se kraju. Za nekoliko dana polažem završni dio diplomskog ispita. Krajem mjeseca odlazim u Zagreb i po svoj prilici zaposlit ću se u svojoj općini, u Samoupravnoj interesnoj zajednicu (SIZ) za kulturu. Tako barem zasad stvari stoje. Nedavno sam primio pismo od predsjednika općine koji mi javlja da sam im itekako potreban. Bit će to, ako ništa drugo, iskustvo više u životnom probijanju i očuvanju samog sebe.
Na Začinjavce nisam zaboravio. Preveo sam Linhartov Dan veselja ili Matiček se ženi, ali moram priznati da tekstovi nisu nimalo zahvalni i da mi je žao što sam potpisao ugovor po tako niskoj cijeni. Nije isto dobiti 10 dinara po stihu za jednog srednjovjekovnog i jednog suvremenog pjesnika. Molim Vas da to napomenete ljudima iz Matice. Nadam se da ću unatoč poteškoćama rukopis u cijelosti prevesti do septembra. Preko ljeta bit ću kod kuće u Zagorju i bilo bi mi drago da se opet vidimo. Srdačan pozdrav!
Novi Sad, 18. 6. 1978.
Dragi kolega!
Prije svega: već Vam unaprijed čestitam na uspješnom završetku studija. Vjerujem da će to za Vas biti samo nastavak rada kojim ste se i dosad bavili.
Mislim da za sam početak radno mjesto u SIZ-u nije za odbaciti. Na svim drugim radnim mjestima mnogo je teže. Kao prevoditelj imat ćete relativnu samostalnost, a vjerojatno i dovoljno vremena za sebe.
Matica srpska plaća po tarifi koja je važeća nakon predaje rukopisa. Stoga postoji mogućnost revizije ugovora. Vaši razlozi su utemeljeni i ja ću ih svakako poduprijeti. Nejasna mjesta sam pojasnio i šaljem ih u prilogu. Vjerojatno će se pokoja nejasnoća naći i u preostalim tekstovima.
Vaš prilog u majskom broju Letopisa Matice srpske pod naslovom Sam svoja opomena pročitao sam odmah po izlasku. Po svojoj otvorenosti, dubini i načinu pisanja radi se o izvanrednoj prozi. Isplatilo bi se Vaše dnevničke zapise kao zaokruženo djelo, ako je ikako moguće, objaviti u knjizi.
Zanima me jeste li voljni pisati recenzije o literarno teoretskim i literarno povijesnim djelima. Mislim prije svega na literarno teoretska djela. Vi imate iza sebe Teološki i Filozofski fakultet i temeljitu literarnu naobrazbu, zato Vas smatram idealnim za nešto takvo. Naime, preuzeo sam rubriku Ocjene u beogradskom časopisu za nauku o književnosti Književna istorija i tragam za suradnicima.
Poslije 9. jula bit ću opet u Jelsi na Hvaru. Bude li nešto potrebno, pišite mi na hvarsku adresu. U Zagrebu ću se zadržati nekoliko dana početkom jeseni, kad će se ondje održavati Međunarodni slavistički kongres. Možda bismo se tada mogli naći negdje na kavi i malo popričati. Želim Vam ugodno ljeto i puno pozdrava Vama i Vašima, odani Jože Pogačnik
Novi Sad, 3. 10. 1978.
Dragi kolega,
Prilikom našeg susreta u Zagrebu rekli ste da ćete završiti s prevođenjem do kraja septembra. Budući da postoji neka mogućnost da knjiga ide u tisak, molim Vas da mi javite u kojoj fazi su prevedeni tekstovi.
Kako inače? Tu i tamo pročitam pokoji Vaš tekst u književnim listovima i časopisima.
Sve najbolje i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Hum na Sutli, 30. 10. 1978.
Dragi Uredniče!
Šaljem Vam prevedene tekstove slovenačkih začinjavaca. Budući da prilikom sklapanja ugovora nisam znao za srednjovjekovnu težinu pojedinih tekstova te sam pristao na uobičajene cijene od 8 dinara po stihu i 800 dinara po autorskom tabaku, to Vas sada, nakon višemjesečnog mukotrpnog rada, najiskrenije i prevodilački odgovorno molim za naknadnu povišicu honorara barem za 50%. Većina izvornih tekstova pisana je na starim slovenskim dijalektima, od Prekmurja do Slovenskog primorja. Nedavno sam na simpoziju prevodilaca Jugoslavije u Novom Mestu pročitao svoj referat o poteškoćama takvog prevođenja. Zaista smatram da imam pravo na povišicu i da će mi ona biti odobrena. Rukopis sadrži ukupno 1.318 stihova i 11 autorskih tabaka proznih i dramskih tekstova. Hvala unaprijed i srdačan pozdrav!
Novi Sad, 18. 2. 1979.
Dragi Božo!
Vaša obavijest o vjenčanju zaista me obradovala. Zacijelo je istina da dva čovjeka, ako su se doista našli, mogu lakše ovladavati poteškoćama ovog svijeta koji svakim danom postaje sve složeniji i zamršeniji. Želim od sveg srca da Vaš izbor bude pravi te ćete u novoj „etapi“ s još većim zanosom raditi i na području kulture kojoj ste već dali višestruk doprinos. Neposredno uoči vjenčanja želim Vama i Vašoj izabranici mnogo sreće, unutarnjeg zadovoljstva i obilje zdravih zajedničkih godina. Mladoženji i mladenki (a i trećem članu…) čestitam, neka vam nebo bude milostivo, kako bi to rekao pjesnik.
Iz Matice su mi javili da Vam je honorar konačno uplaćen. A vjerojatno su Vam poslali i ugovor za prevođenje Kettea i Murna. Nadam se da ja tako, budući da im zbog mojih razočaranja – više ne vjerujem.
Za vrijeme semestralnih praznika bio sam u Zagrebu, ali samo jednu subotu i nedjelju. Imao sam puno posla, zato nisam ni bio na pravom odmoru. Uistinu sam umoran i sve manje želim ostati ovdje. Moj astrološki znak bit će u naredne tri godini u lošoj poziciji. No, bez obzira na sve: pripremam knjigu rasprava i studija za beogradsku Prosvetu. Urednica Svetlana Velmar Janković najavila mi je izlazak knjige početkom 1980.
Sve najljepše i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Hum na Sutli, 1. 4. 1979.
Dragi Profesore!
Hvala na čestitkama i dobrim željama. U mom životu zaista se posljednjih mjeseci mnogo toga promijenilo. Ne mogu reći da sam se već u potpunosti privikao na brak, ali srcem znam da nisam pogriješio. Suprugu Branku upoznao sam ljeti 1974. godine, dakle, imao sam dovoljno vremena za unutarnje odvagivanje. Moram priznati da sam kod nje naišao na ono što mi je najviše nedostajalo – nepatvorenu radost življenja.
Ako Vam je ikako moguće, pozivamo Vas da dođete za Prvi maj kod nas. Priredit ćemo neke vrste piknik, i to na otvorenom, ispod ogromne stoljetne kruške tepke, ako bude lijepo vrijeme.
Prije četrnaest dana primio sam od Matice srpske rukopise Kettea i Murna, zajedno s ugovorom. Ovog puta znatno su podigli cijene, tako da sam zaista s veseljem potpisao ugovor i nadam se da ću već krajem ove godine završiti s prevođenjem, iako je po ugovoru rok do kraja 1980.
Potkraj januara bio sam u Beogradu. Predao sam u Prosveti (urednicima Vidosavu Stevanoviću i Svetlani Velmar-Janković) konačnu verziju rukopisa Traganje za samim sobom. S nestrpljenjem očekujem od njih ugovor, premda mi je Vidosav rekao da se nemam čega plašiti, jer program najavljen u Politici u principu se ostvaruje. U Beograd ću opet sredinom maja, do tada će lektorica završiti s lektoriranjem te ćemo rukopis još jednom zajedno pregledati.
Danas šaljem Matici srpskoj rukopis svoje pjesničke zbirke pod naslovom Nijednog đavla među nama. Ne znam tko uređuje suvremenu poeziju. Ako Vam nije teško, molim Vas da se raspitate i pobliže upoznate urednika sa mnom. Ukoliko bi rukopis bio prihvaćen, bilo bi mi veoma drago kad biste Vi napisali predgovor.
U Ljubljanu sam također poslao rukopis svoje druge zbirke na slovenskom jeziku pod naslovom Ogenj onkraj jezika. Ali kod Mladinske knjige postoje slabi izgledi, javio mi je neki dan urednik Mušič. Ne znam, možda ću još raditi na tom rukopisu te ga poslati Državnoj založbi Slovenije.
Kako Vi? Javite se i dođite u Zagorje!
Novi Sad, 15. 4. 1979.
Dragi kolega!
Odgovaram tek danas, jer sam htio provjeriti što je s Vašom pošiljkom Matici srpskoj. Moram reći da nisam baš ništa saznao. Pitao sam Tišmu i direktora Rankova, nijedan mi o pošiljci nije znao ništa odgovoriti. Najvjerojatnije nije bilo poslano na ime osobe, nego na instituciju, a takvih pošiljaka imaju na tone, zato se pribojavam da nije možda pošiljka završila u hrpi papira koje nitko ne čita. Javite mi kome i kako ste to poslali, da mogu nastaviti s raspitivanjem.
Radujem me vijest da ste dobili Kettea i Murna (konačno!), a zanima me jesu li Vam poslali i popratnu studiju o Ketteu (kod Murna se radi o prijevodu cijele knjige – pjesama i pogovora). Datum koji stoji u ugovoru nije dobar, knjiga mora već početkom jeseni 1980. u tisak. Zato se Vi držite svog roka.
Začinjavci izlaze već ove godine. U prijevodu je bilo jako puno „zapadne varijante“, ali je lektura sve to nekako uredila, iako kod pjesama to ponekad nije nimalo lako.
Kod nas doma nije baš sve kako bi trebalo biti. Žena već od Nove godine naovamo boluje, bila je nekoliko tjedana čak u zagrebačkoj bolnici. Morala bi zamijeniti podneblje, ali svaki plan selidbe dosad se izjalovio. Ljudi i svijet su okrutni, bezobzirni, a prije svega obijesni.
Za prvomajske praznike neću moći nikud putovati. Dolaze nam neki gosti, imam još poprilično „dugova“ koje bih trebao napisati do konca juna, a poprilično sam i umoran. Iako bih volio, neću se moći odazvati Vašem pikniku. Oprostite, još jednom vam želim – osim lijepa vremena – na tom ponovnom „ženidbenom slavlju“ – sve najbolje i najljepše.
Profesor Cesar je u međuvremenu vjerojatno već predao svoju doktorsku disertaciju. Dosta se namučio i meni se čini da gubi živce. Žao mi ga je, jer je čist i pošten dečko, ali će u onoj sredini propasti. Htio bih mu na svaki način pomoći, samo ne znam kako i u čemu.
Ako dođe do tiskanja zbirke, vrlo rado ću napisati nekoliko popratnih stranica. Vaša pozivnica pričinja mi veliku čast, stoga utoliko više želim da s pripremanjem „fešte“ imate sreće. Vama i vašoj supruzi sve najljepše u danima ovog i narednih proljeća, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 2. 7. 1979.
Dragi kolega!
Pitanje Vaše pjesničke zbirke nije se pomaklo s mrtve točke. Urednik je očito nakon mog propitkivanja iščeprkao iz pristigle pošte Vašu pošiljku te Vam vrlo paušalno odgovorio. Matica srpska je, unatoč drukčijim deklaracijama, nacionalistička i zatvorena izdavačka kuća, u koju je pristup vrlo težak. Ljudi u njoj nemaju nimalo poslovnog duha, a trpe te sve dok si im potreban. O tome bi se mogao napisati roman i često puta mi je žao što ga nisam u stanju napisati. Otvoreno ću Vam reći, nemojte od Matice srpske ništa očekivati.
Nakladnika u Ljubljani poznajem tek letimično. Radio sam za njih nešto malo, dok je još bio živ pokojni Winkler, s ostalima ništa. Profil te izdavačke kuće ima svoj izvor u prvim riječima kratice DZS (Državna založba Slovenije), što ga je uspjela zadržati unatoč samoupravljanju. Nakladništvu i knjizi općenito ne obećavaju se nimalo povoljna vremena.
Općenito sam u posljednje vrijeme prilično pesimističan; moj prirođeni optimizam sada mi više ne pomaže redovito. Potkraj mjeseca odlazim na Hvar. Nadam se da ću ondje, u dodiru s prirodom i seljacima, živjeti mnogo normalnije.
Vama i gospođi srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 27. 8. 1979.
Dragi kolega Božidar!
Među poštom koja me čekala na povratku s godišnjeg odmora bila je i Vaša razglednica. To me podsjetilo da bih Vam zapravo trebao napisati nekoliko rečenica, jer Vam već dugo nisam pisao.
Proživio sam mjesec i pol u Jelsi na Hvaru. Bio sam izvan fakultetskih problema, spojio sam se sa zemljom, obrađivao je i ubirao plodove, susretao sam se s ljudima, razgovor s njima bio je jednostavan i svaki put vrlo realan. Da mi nema tog ventila svakog ljeta, teško bih podnosio breme akademske godine. U tom pogledu imam sreću što sam na otoku našao obitelj u kojoj se osjećam kao kod kuće, a i oni me prihvaćaju kao člana svoje obitelji.
U Novom Sadu dočekalo me puno posla. U tijeku je preseljenje iz stare u novu zgradu, a imat ću i dosta ispita. Osim toga zimski semestar ispunjen je brojnim simpozijima, predavanjima i gostovanjima, što dakako zahtijeva mnogo rada i gubljenja živaca.
Početkom oktobra bit ću dan ili dva u Zagrebu, ali za posjet Zagorju nažalost neće biti vremena.
Drago mi je da Kette i Murn dozrijevaju. Za nekoliko tjedana ugledat će svjetlo dana Začinjavci. Danas sam obavio zadnju reviziju, sviđaju mi se i sami tekstovi i Vaš prijevod. Ostvarili ste doista značajno i veliko djelo. Nadam se da ste kod Murna i sami uvidjeli što bi još trebalo prevesti. Ako se dobro sjećam, radi se o tekstovima iz edicije Kondor. Tekst Dušana Pirjevca dolazi na početak, i to pod naslovom „Uvod u poimanje Murnove poezije“. Toliko na znanje i ravnanje, da ne bude suvišnog posla. S prijevodom ne treba odugovlačiti. Još danas mogu Ti poslati jednu ili dvije nove knjige za prevođenje. Ako si spreman, mogu Ti po jednu knjigu slati svake godine.
Kako s Tvojim rukopisom kod Prosvete. Stabilizacijske mjere opet su pogodile prije svega kulturu, stoga je ogroman broj restrikcija. Moja knjiga je kod njih u programu za iduću godinu, ali bojim se da neće izaći, unatoč suprotnim tvrdnjama.
Uostalom, ovih se dana intenzivno pripremam za odlazak u SAD. Tamo ću šest mjeseci predavati na njihovom III. stupnju. Bit će puno posla, ali veselim se novom iskustvu.
Kad nađete slobodnog vremena i volje, javite se. Volim da mi se javite, jer ste čovjek kojemu vjerujem. Uz najiskreniji pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 10. 1. 1980.
Dragi kolega!
Od Vas mi nema glasa, što ne mogu sebi protumačiti. Zar ste se posve posvetili poslu u tvornici ili je nešto drugo posrijedi? Pišem Vam, jer bih se htio s Vama dogovoriti glede nekih stvari:
Profesor Ivan Cesar javio mi se za Novu godinu. Opet se nalazi u silnim poteškoćama. Unatoč činjenici da sam svašta doživio, takve stvari ipak ne mogu posve razumjeti.
Želim Vam uspješan rad i srdačno Vas pozdravljam, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 14. 2. 1980.
Dragi kolega!
Srdačno Vas molim za malu uslugu. Za Maticu srpsku preveli ste Jurčičevu karakternu novelu Teleće pečenje. Biste li mi tijekom marta pripremili hrvatsku verziju, od drugog pasusa nadalje („Kao svi penzionisani vojnici…“)? U ljetnim mjesecima bit će više posla, pripremat ću slovensku poeziju, naravno da računam na vašu pomoć.
Od profesora Ivana Goluba primio sam ovih dana knjigu. U popratnom pismu spominje da ste se vas dvojica nedavno srela i spominjala me. Lijepo da me se netko još sjeti u ovom čudnom vremenu.
Nadam se da Vaša curica lijepo napreduje. A kako napreduju Kette i Murn? Volio bih Vas opet uskoro negdje sresti, ali do susreta vjerojatno neće tako brzo doći.
Sve najljepše uz srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 24. 2. 1980.
Dragi kolega!
Vi ste zaista sjajan suradnik! Zahvaljujem se na „pošiljci Jurčiča“, koja je bila brza i dobra. Glede autorskih prava ne morate se bojati. Čim predam kompletno gradivo, svaki će suradnik dobiti odgovor, a ispod prijevoda u knjizi bit će navedeno ime prevoditelja.
Radi se o antologiji slovenske proze (novele) koja bi trebala biti pripremljena slično kao što je prije jednog desetljeća izgledala edicija 100 djela jugoslavenske književnosti (uvod o piscu i izabranom djelu te prijevod). Trebala bi biti gotova do 1. maja, a privlačna je i stoga što će vjerojatno biti ponovljenih izdanja. Takve „skraćene“ stvari sada se rado kupuju. Priprema se također antologija slovenskog pjesništva koja bi trebala biti dovršena do sredine jeseni. Tu će mi Vaše usluge biti itekako potrebne, iako je mnogo toga već prevedeno. Nemam još detaljan popis, zato Vam ne mogu reći koje bi pjesme mogle doći u obzir.
No, nipošto ne želim usporavati prevođenje Kettea i Murna s kojima računam iduće godine (tu nisam predvidio nikakvu rezervu). Ako ste spremni, mogli biste prevesti još tri ili četiri novele (približno 40 tipkanih stranica), uglavnom iz 19. stoljeća, za antologiju slovenske proze. Javite mi i odmah Vam šaljem knjige s označenim stranicama.
Uvjeravam Vas da mi je često žao što nismo bliže jedan drugome. Život je ovdje, općenito uzevši, nemoguć. Spašava me rad i priprema za odlazak u Ameriku, kamo ću otputovati najprije u maju, a za duže vrijeme potkraj godine. Jedva čekam šesti mjesec, kad prestaje poplava sastanaka i drugih sličnih zbivanja na fakultetu.
Nekih drugih mogućnosti za objavljivanje slovenskih djela na srpskohrvatskom, osim spomenutih edicija kod Matice srpske i Matice hrvatske, trenutno nema. Izdavaštvo je u sadašnjem trenutku na psu, pitanje je koliko će knjiga izaći, a još više kakve će biti.
Vama i obitelji lijep pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 31. 3. 1980.
Dragi kolega!
Nisam Vam odmah odgovorio, jer sam proživljavao teške trenutke. Najprije mi je umro otac, a tjedan dana kasnije još i stric. I jedna i druga smrt jako me pogodila, tako da se još uvijek nisam oporavio.
Šaljem Vam još tekst Rudija Šelige. To je zadnje za što Vas molim da mi učinite u vezi s antologijom slovenske novele. Poslije ljetnih praznika radit ću na pjesničkoj antologiji. Naravno da računam na Vašu suradnju.
No, nipošto nemojte odugovlačiti s prevođenjem Kettea i Murna.
Želim Vam ljepše proljetne dane od mojih i srdačno Vas pozdravljam, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 24. 5. 1980.
Dragi kolega!
Molim Vas da mi, ako je moguće, što prije pošaljete preveden tekst Rudija Šelige. Htio bih tu stvar završiti prije ljetnih praznika.
Upravo sam se vratio iz SAD-a. Zanimljiva država, ali za Europejca teška.
Poželio sam Vas vidjeti, ali ne nazirem mogućnost za to.
Vama i obitelji srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 4. 9. 1980.
Dragi kolega!
Molim Vas da mi javite dokle ste stigli s prevođenjem Murna i Kettea (ali i popratne studije o Jurčuču). Sve bih trebao što prije imati kod sebe, jer moramo do decembra pripremiti pet sljedećih knjiga za tisak. Nadam se da me nećete iznevjeriti.
Prije deset dana vratili smo se s godišnjeg odmora. Sada već radim punom parom.
Kako Vi živite? Srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 23. 6. 1981.
Dragi kolega!
Vraćam Vam kopije prijevoda slovenskih pjesnika koje nisam uzeo u obzir. Sada je izbor napokon sređen i narednih dana ga šaljem u Zagreb. Bilo je mnogo otežavajućih okolnosti: broj autora, tekstovi već ranije objavljeni ne dolaze u obzir, ograničen broj prijevoda itd. Vaša pomoć bila mi je dragocjena, uvrstio sam čak 20 tekstova Vaših prijevoda (tu su i čitavi ciklusi). Bude li sve u redu, knjiga bi iduće godine trebala izaći.
Nažalost, glede Jurčiča nemam baš dobrih vijesti. Bio je već u programu za ovu godinu, ali uspostavilo se da je potrebna temeljita srpska redakcija. Očito ste se previše žurili s prevođenjem: prijevod je previše „hrvatski“, a ima u njemu i slovenskih sintaktičkih konstrukcija. U Matici srpskoj bili su jako ljuti, najviše optužbi išlo je na moj račun, zato što sam Vas ja angažirao. Ali sve će se to srediti.
Želim Vam ugodan godišnji odmor, Vaš Jože Pogačnik
Novi Sad, 24. 8. 1981.
Dragi kolega!
Pišem Vam po nalogu Matice srpske. Radi se, kao što naslućujete, o Vašim prijevodima Jurčiča, Kettea i Murna. Vaši prijevodi su, po mišljenju odgovornih za jezik, previše „hrvatski“; lektor ih ne može popraviti, jer se ne radi samo o leksici, već o rečeničnoj konstrukciji. Stoga Vas mole da načinite „srpsku“ redakciju, koliko je to u Vašoj moći. Predlažem da jednog dana, kojeg ćete prethodno najaviti, dođete u Novi Sad, da se dogovorimo. U ovom obliku prijevodi ne mogu u tisak. Kako je moguće da se nešto takvo dogodilo, budući da su Začinjavci u tom pogledu bili skoro sasvim korektni. Ukoliko se Vi tog posla ne mislite prihvatiti, moramo sve iznova prevesti.
Nemojte se ljutiti, ni meni nije nimalo lako, zato što sam Vas forsirao, a sada dobivam po nosu. Zato Vas molim da prihvatite dodatni posao i obavite sve onako kako će biti najbolje.
Od 1. oktobra bit ću u Osijeku. Napokon ću se maknuti opet u Hrvatsku. Ne znam još hoću li se odmah preseliti, ali bez obzira na to htio bih te stvari srediti prije svog odlaska. Zato ću Vam biti zahvalan na brzom odgovoru.
Sve najbolje i srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
Hum na Sutli, 27. 8. 1981.
Dragi Profesore!
Vaše posljednje pismo, pisano po nalogu Matice srpske, duboko me pogodilo. Priznajem da moji prijevodi Jurčiča, Kettea i Murna nisu baš na visini istočne varijante hrvatskosrpskog jezika, ali moram također priznati da sam prilikom prevođenja uložio najveći mogući napor da zapadnu varijantu jezika (koja mi je mnogo bliža) zamijenim istočnom. Svaki moj daljnji zahvat u dotjerivanju tih prijevoda bio bi sada uzaludan, budući da već pune tri godine živim u Hrvatskom zagorju i ne stignem gotovo ništa raditi na usavršavanju istočne varijante hrvatskosrpskog jezika.
Ne slažem se i nipošto ne mogu dijeliti mišljenje „odgovornih za jezik kod MS“ da su moji prijevodi previše „hrvatski“ te ih lektor ne može dotjerati i učiniti „srpsku“ redakciju. Takvo mišljenje je zaista pretjerano. I zato se s pravom pribojavam i pitam: ne prelazi li takvo mišljenje okvire jezika i ne poprima li neke druge dimenzije?…, što me kao prevoditelja, pjesnika i pisca koji piše na hrvatskom i slovenskom jeziku istinski vrijeđa i boli.
Prevođenjem se bavim od 1972. godine. Prevodio sam književna djela za Radio Beograd, za Univerzitet umetnosti u Beogradu, za brojne časopise u Beogradu, i svi su uglavnom bili zadovoljni mojim prijevodima. Zanimljivo da sam na temelju prevedenih djela Jurčiča bio 1978. primljen u Udruženje književnih prevodilaca Srbije, a sada mi „odgovorni za jezik“ predbacuju da je to previše „hrvatska“ verzija. Nije li to višak „jezikobrižništva“? Ili je posrijedi gnjev srpskog dušegrizništva?!
Prijevodi Kettea i Murna po mom dubokom uvjerenju nimalo ne zaostaju za Začinjavcima, i tek je tu i tamo možda potreban kakav manji lektorski zahvat.
Žao mi je što moja suradnja s Maticom srpskom završava u takvom podcjenjivačkom tonu od strane „odgovornih za jezik“. Uz najbolju volju ne mogu više surađivati s tom izdavačkom kućom, pa čak i pod cijenu brisanja mog imena i prezimena u dotičnim knjigama.
Vama, dragi Profesore, želim puno uspjeha i stvaralačkog zadovoljstva u Osijeku. Nadam se da ćemo barem u prevođenju na „hrvatsku varijantu“ i dalje dobro surađivati.
Srdačan pozdrav i sve najbolje!
Novi Sad, 21. 9. 1981.
Dragi Božo,
iz pisma vidim da Vas je moje priopćenje prilično pogodilo. Razumije se, imate pravo biti povrijeđeni, međutim stvari se tek u rijetkim slučajevima mogu promijeniti. Meni je također već odavno žao što sam se uopće latio uredničke suradnje s Maticom srpskom, ali sada mi valja ustrajati, sve dok neće izaći kompletna biblioteka.
Uostalom: pronašao sam dobro rješenje. Uvjerio sam prof. Milorada Živančevića da pregleda oba rukopisa, redigira i učini ih zrelima za tisak. On se toga prihvatio i – sudeći po prvim utiscima – nadam se da će biti sve u redu. Jedan redaktor je – poslije lektora – rukopis vratio pod izgovorom da se ne može dotjerati, zato mi je susretljivost kolege Živančevića utoliko draža. Molim Vas da tu činjenicu prihvatite i Vi. Bilo bi vrlo neugodno, ukoliko bi MS sada zahtijevala da joj vratite honorar itd. Stoga budite mirni, valja nam spasiti sve što se spasiti može.
Obilje sreće Vama i obitelji uz srdačan pozdrav, Vaš Jože Pogačnik
*****
S prof. dr. Pogačnikom nastavio sam surađivati. U travnju 1981. zamolio me da mu na hrvatski prevedem dvije pjesme Dragotina Kettea: Moj Bog i Na trgu. U kolovozu 1983. poslao sam mu svoju zbirku U ime pračovjeka. Čestitao mi je i napisao sljedeće:
„U svojoj zbirci razotkrili ste se kao zreo pjesnik koji ima svijetu što reći. Danas je, nažalost, književna situacija takva da se tek rijetki pojedinci mogu domoći prave estetske vrijednosti, ali ja i dalje vjerujem (kojeg li optimizma!) u budućnost koja neće biti tako isprazna i banalna. Vaš prijevod Jurčića, Kettea i Murna ipak će do kraja ove godine izaći kod Matice srpske. Znam da Vam podsjećanje na to nije ugodno, ali na kraju krajeva to je također – Vaš rad. Idućih dana putujem u Sovjetski savez. Nisam još bio u toj zemlji, zato me prvi susret utoliko više zanima.“
U rujnu 1990. poslao sam mu fotomonografiju tiskanu u povodu 130. obljetnice tvornice stakla Straža u Humu na Sutli i svoju pjesničku zbirku Staklo u nama. Zahvalio se na pošiljkama i popratio ih s nekoliko rečenica:
„Rado se sjećam naših susreta i razgovora. Volio bih da se jednom prilikom opet sretnemo. Drago mi je da radite i da se niste predali tzv. ‘provinciji’. Uz srdačan pozdrav i najbolje želje, Vaš Jože Pogačnik.“
I to je bio kraj naše suradnje. Više se nismo sreli, premda je od 1991. do umirovljenja 1995. predavao na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. U novinama sam pročitao da je 1997. bio izabran za redovitog člana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, ali vijest o njegovoj smrti 16. kolovoza 2002. nije doprla do mene te nisam bio na Mirogoju da prisustvujem posljednjem ispraćaju jednog od ponajboljih i meni najdražih urednika.