Po Njutnu

Vidjeh gimnastičarku kako pade s grede
U okretu htijuć da preskoči sebe.
Potom, kako, nevesela, grede
S pogledom dičnog viteza iz Tebe

I dadoh za pravo Njutnovome mnijenju
Da sam Bog i anđeli nose silu teže;
O tom ćuti pilot pri prvom uzlijetanju,
Na vrhu alpinista dok rub stijene steže

Znaju to Saturn, Merkur i Venera –
Da im treba notni sistem za muziku sfera.
Jer Mjesec je mjesec – iz Sunčevog ugla

Pa i vrtlog Mliječnog puta, utvara arguska
Puževe je kućice samo prazna ljuska.
Svaka tačka, i u knjizi – koturajuća kugla.

Asmir Kujović 11. 09. 2013.