Pjesme iz izolacije

PROLJEĆE U KARANTENI

Biljke, ozbiljno
po prirode nagonu
izbijaju kao biljezi
stidljivom krunom
na lijehi, uzalud
jer sve strahom zri
i isprsi se mladi cvijet
Proljeća odvažni znak
Života na vjetru
I zapraši ploda trak,
A naslućena smrt
Biljaka i stradanje
zastraši i proljeća let
Do ljeta slutnje strah.
Ipak će Zlatom jesen
da se sjeća i ovog proljeća. 

 

VIRUS

Virus je surov
Sitan al’ bitan
Ubija i straši
Na strahu od smrti
Sve stalo u nadi
da nas omaši

A Strah je od virusa
Mnogo gori
Pred njim sve živo
Dršće i dvori
Virus po svijetu
nemilo jaši
Panika putnika
I bolesnika i prenosnika
a neki kažu bura u čaši

Odjednom nevažno
naši il’ vaši
jer surov je virus
ima i mrtvih
i straha ukus
Virus je svuda
kao hokus,
možda i pokus.

 

PRIJE NEGO ŠTO ZASPIM

Sami smo sasvim
izgleda u kosmosu
da kraja nema, a spasa
Svemir je beskraj
astralni božanski
I to je već raj.
A da se sa svim tim beskrajem
pomirim strašnim, sam
samim u tamnoj noći
sramotno je, i pomisliti
Da, smisao se sakrio
samo u samoći sam
I da je Božiji umro sin
greškom i nevin
za našu krivicu, sram
iskupio beskrajnu nadu
To ne može biti
uzalud, kao lud
I kao na križu
pred snom mnim
prije nego što
u astralnom beskraju
konačno zaspim

 

TABUT TEMA

nemoj sad o tome!
ne pričaj i ne pitaj,
poistiha čovječe!
U zalud sve o smrti!
jer gora je misao,
od nje same
te može te bat te teme
iz nehata začas stići

A ne može se u zemlju
kod živa bića,
i ako je mrijet’
nije kopat’, hića.

sve će i onako proći
iz ruke u ruku
s noge na nogu
niz put uz muku,
pa u mraka raku.

Bio snužden, il’ osmjehnut,
nadahnut, jal’ pognut.
Zato dok živiš nemoj klonut!

Na kraju ionako uvijek padneš,
samo je to izvjesna tema,
Na tabut. 

Sead Porobić 03. 04. 2020.