U svakom svom intervjuu ili za brojnih susreta diljem svijeta, Luis Sepulveda volio je za sebe reći da je „građanin prije nego pisac“. Ista ta definicija itekako pristaje njegovom kolegi Erriju De Luki, kojemu su ga mnogi i u više navrata približavali zbog zapodjenutih borbi i zauzimanja stavova na više područja. Na dan njegove smrti – koja se dogodila danas u sedamdesetoj godini od posljedica coronavirusa – pisac iz Napulja htio je sjetiti ga se za HuffPost. Tek nekoliko redaka mailom, ali snažnih, punih istine, boli i naklonosti. tk
Čileanska diktatura raspršila je na sve četiri strane svijeta svoje građane koji su izgradili demokratsku vladu socijalista Allendea. Luis Sepúlveda i drugarica mu u svom su životu ponijeli diljem svijeta rane iz tog vremena tiranije, umorstava, torture, bijega. Ne postadoše zaraslice, već ostadoše rane bez šavova.
Osim što je pisac kojega treba čitati na prvu, Luis Sepúlveda je bio drug s kojim sam dijelio ideje i bratstvo. Podržao me u vrijeme procesa kojmu sam bio izložen zbog podrške borbi u Val Susi.
Sreli smo se na više književnih prigoda, a zadnji put na Sajmu knjiga u Torinu prošle godine. U svojim rukama još osjećam njegov dug zagrljaj.
Pisac i građanin
U svakom svom intervjuu ili za brojnih susreta diljem svijeta, Luis Sepulveda volio je za sebe reći da je „građanin prije nego pisac“. Ista ta definicija itekako pristaje njegovom kolegi Erriju De Luki, kojemu su ga mnogi i u više navrata približavali zbog zapodjenutih borbi i zauzimanja stavova na više područja. Na dan njegove smrti – koja se dogodila danas u sedamdesetoj godini od posljedica coronavirusa – pisac iz Napulja htio je sjetiti ga se za HuffPost. Tek nekoliko redaka mailom, ali snažnih, punih istine, boli i naklonosti. tk
Čileanska diktatura raspršila je na sve četiri strane svijeta svoje građane koji su izgradili demokratsku vladu socijalista Allendea. Luis Sepúlveda i drugarica mu u svom su životu ponijeli diljem svijeta rane iz tog vremena tiranije, umorstava, torture, bijega. Ne postadoše zaraslice, već ostadoše rane bez šavova.
Osim što je pisac kojega treba čitati na prvu, Luis Sepúlveda je bio drug s kojim sam dijelio ideje i bratstvo. Podržao me u vrijeme procesa kojmu sam bio izložen zbog podrške borbi u Val Susi.
Sreli smo se na više književnih prigoda, a zadnji put na Sajmu knjiga u Torinu prošle godine. U svojim rukama još osjećam njegov dug zagrljaj.
Preveo, priredio i komentirao Tvrtko Klarić