Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump jedan je od najvažnijih književnih likova dvadesetog stoljeća. Rođena u najdepresivnija doba Europe, u zimu 1941. u Stockholmu. Kćerka Astrid Lindgren bolovala je od upale pluća, i poželjela je priču. Mati joj je tada započela pripovijedati o Pipi Dugoj Čarapi. Djevojčica je uskoro ozdravila, ali jednom rođenu junakinju više se nije moglo vratiti nazad, u maštu. Tri godine kasnije Lindgren je počela zapisivati priče o Pipi, početkom 1945. imala je već gotovu knjigu. Ponudila ju je Bonnieru, najuglednijemu i najmoćnijem švedskom izdavaču, koji čini povijesnu grešku i odbija Pipi. A nije neobično što su je odbili. I to ne zbog stila Astrid Lindgren, koji je besprijekoran, niti zbog fabule, koja je uvijek zanimljiva, nego zbog glavnoga lika, zbog Pipi, djevojčice kakve prethodno nije bilo u svjetskoj književnosti.
Pipina je mama umrla, ili nije umrla, nego živi na Nebu. Otac, rečeni Efraim, crnački je kralj na nekom južnopasifičkom otoku… A u zbilji, za koju nas ionako nije briga, Pipi je još jedno siroče i nahodče. Ali posve različita od onih iz devetnaestog stoljeća, otkačena, anarhična i slobodna, ona svojim životom negira zbilju. Pritom, Pipi nije eskapistkinja, niti je priča o njoj napisana da bi se bježalo od užasavajućih ratnih prilika. Upravo suprotno, Pipi je borkinja protiv depresije i fašizma, a njezin je svijet suprotstavljen svijetu u kojemu žive njeni čitatelji, ali i svijetu bajki, u koji nastoje pobjeći. Pipi Duga Čarapa ne samo što nije bajka, nego upravo s njome završava epoha bajki u dječjoj književnosti.
Živi sama u kući koja se zove Villa Villekulla. Druži se s konjem i majmunom, prkosna je, neodgojena i hiperaktivna. Pipi je protivna svakome bontonu i redu. Njezino je djelovanje sa stanovišta praktičnoga i odraslog svijeta savršeno beskorisno, ali Pipi stalno djeluje. Povremeno nam se učini da je Pipi Duga Čarapa šukununuka slavnog Don Quijotea, ali odmah zatim shvaćamo da se ona ne bori protiv vjetrenjača, nego protiv sasvim konkretnog, stvarnog svijeta. Njoj u tom svijetu ništa nije dobro.
Pipi je, napominje odmah na početku Astrid Lindgren, najjača djevojčica na svijetu. Ona podiže i veoma teške stvari. Ako vam je do toga baš i stalo, u stanju je u zrak podići i svoga konja, inače šarca (kao u Kraljevića Marka). Okružena je sve samim neprijateljima, ali od dvije različite vrste: jedni su razbojnici, drugi su predstavnici države. Dvojica policajaca, zovu se Kling i Klang, pokušavaju je spengati u sirotište. A dvojica lopova sve čine da pronađu i ukradu Pipinu vreću sa zlatnicima. I jedni i drugi su fatalno neuspješni. Ona ih nadigra i ismije.
Pipi Duga Čarapa izvela je Europu i svijet iz užasa Drugog svjetskog rata. Za razliku od Heidi, ona je bezbožnica. Njezina vjera je nastala iz njezine mašte, i zato je jača od svake druge vjere. S dvije divlje riđe pletenice, sva pjegava – pjegavija i od svoga konja – s nosem u obliku krumpira, Pipi iznevjerava prevlađujući ženski princip, kakav god on bio. Pipi Duga Čarapa je feministkinja za djevojčice i dječake. Kopirajteri i marketinški stručnjaci Dalmacijavina su prije četrdesetak godina uzurpirali njezino ime i lik za svoju narančadu. Pogriješio je svatko tko nije čitao knjigu nego je gledao film o Pipi. Film nije medij za njezinu genijalnost.
Pipi Duga Čarapa
Imaginarni prijatelj/3
Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump jedan je od najvažnijih književnih likova dvadesetog stoljeća. Rođena u najdepresivnija doba Europe, u zimu 1941. u Stockholmu. Kćerka Astrid Lindgren bolovala je od upale pluća, i poželjela je priču. Mati joj je tada započela pripovijedati o Pipi Dugoj Čarapi. Djevojčica je uskoro ozdravila, ali jednom rođenu junakinju više se nije moglo vratiti nazad, u maštu. Tri godine kasnije Lindgren je počela zapisivati priče o Pipi, početkom 1945. imala je već gotovu knjigu. Ponudila ju je Bonnieru, najuglednijemu i najmoćnijem švedskom izdavaču, koji čini povijesnu grešku i odbija Pipi. A nije neobično što su je odbili. I to ne zbog stila Astrid Lindgren, koji je besprijekoran, niti zbog fabule, koja je uvijek zanimljiva, nego zbog glavnoga lika, zbog Pipi, djevojčice kakve prethodno nije bilo u svjetskoj književnosti.
Pipina je mama umrla, ili nije umrla, nego živi na Nebu. Otac, rečeni Efraim, crnački je kralj na nekom južnopasifičkom otoku… A u zbilji, za koju nas ionako nije briga, Pipi je još jedno siroče i nahodče. Ali posve različita od onih iz devetnaestog stoljeća, otkačena, anarhična i slobodna, ona svojim životom negira zbilju. Pritom, Pipi nije eskapistkinja, niti je priča o njoj napisana da bi se bježalo od užasavajućih ratnih prilika. Upravo suprotno, Pipi je borkinja protiv depresije i fašizma, a njezin je svijet suprotstavljen svijetu u kojemu žive njeni čitatelji, ali i svijetu bajki, u koji nastoje pobjeći. Pipi Duga Čarapa ne samo što nije bajka, nego upravo s njome završava epoha bajki u dječjoj književnosti.
Živi sama u kući koja se zove Villa Villekulla. Druži se s konjem i majmunom, prkosna je, neodgojena i hiperaktivna. Pipi je protivna svakome bontonu i redu. Njezino je djelovanje sa stanovišta praktičnoga i odraslog svijeta savršeno beskorisno, ali Pipi stalno djeluje. Povremeno nam se učini da je Pipi Duga Čarapa šukununuka slavnog Don Quijotea, ali odmah zatim shvaćamo da se ona ne bori protiv vjetrenjača, nego protiv sasvim konkretnog, stvarnog svijeta. Njoj u tom svijetu ništa nije dobro.
Pipi je, napominje odmah na početku Astrid Lindgren, najjača djevojčica na svijetu. Ona podiže i veoma teške stvari. Ako vam je do toga baš i stalo, u stanju je u zrak podići i svoga konja, inače šarca (kao u Kraljevića Marka). Okružena je sve samim neprijateljima, ali od dvije različite vrste: jedni su razbojnici, drugi su predstavnici države. Dvojica policajaca, zovu se Kling i Klang, pokušavaju je spengati u sirotište. A dvojica lopova sve čine da pronađu i ukradu Pipinu vreću sa zlatnicima. I jedni i drugi su fatalno neuspješni. Ona ih nadigra i ismije.
Pipi Duga Čarapa izvela je Europu i svijet iz užasa Drugog svjetskog rata. Za razliku od Heidi, ona je bezbožnica. Njezina vjera je nastala iz njezine mašte, i zato je jača od svake druge vjere. S dvije divlje riđe pletenice, sva pjegava – pjegavija i od svoga konja – s nosem u obliku krumpira, Pipi iznevjerava prevlađujući ženski princip, kakav god on bio. Pipi Duga Čarapa je feministkinja za djevojčice i dječake. Kopirajteri i marketinški stručnjaci Dalmacijavina su prije četrdesetak godina uzurpirali njezino ime i lik za svoju narančadu. Pogriješio je svatko tko nije čitao knjigu nego je gledao film o Pipi. Film nije medij za njezinu genijalnost.