Pi

imam svu potrebnu spremu da postanem apatridom imam
isteklu putovnicu države koja više ne postoji i rodni list
grada u zemlji koju nitko ne želi priznati imam
zimsku jaknu ali ostala je odakle sam došla mada
meni bi sad bila potrebnija jer tamo ionako gore vatre
noć i dan imam unaprijed pripremljenu rečenicu ‘na spisku centra
za socijalni rad’ kad me teta s hladnom trajnom na šalteru
autobusne stanice traži da joj platim za mjesečnu kartu
imam žuti karton žuti je za izbjeglice imam
broj u žutom kartonu i sliku na kojoj se smijem
to sam sada ja
broj
imam roditelje u gradu koji neću znati prepoznati kad
se jednog dana vratim kući ako
koji neće znati prepoznati dijete koje su ostavili kad
me opet vide ako
imam osam razreda osnovne škole i poremećaj u snovima doslovno
imam viziju budućnosti u kojoj stoji kuća s duboko
ukopanim podrumom za svaki slučaj imam
potrebu američkom predsjedniku reći nek se nosi
u pičku materinu imam
jedinicu iz matematike na polugodištu ali umijem zbrajati
sitniš u džepu od prvog do prvog imam
unicefove bilježnice i grafitne olovke na šiljenje s napisom
‘aide humanitaire’ i potrebu da svaki dan upišem
koliko sam koraka napravila prije
nego što sam ponovo naučila hodati ali umjesto toga
upisujem podatke kao što su
pi je šesnaesto slovo grčkog alfabeta a definira se kao odnos
opsega i promjera kruga poznato kao ludolfov broj čija je
numerička vrijednost zaokružena na šezdeset četiri decimalna
mjesta koja nikad neću zapamtiti dok se pitam je li
ludolf tako nazvan jer su njegovi roditelji unaprijed znali da će
poludjeti od života.