Spuštao sam se niz Goricu
Trom, prokislog mamurluka
Sunce je polako opkoljavalo grad
S istoka, odbijajući se od moćna stakla
I ranjavalo oči
Za tren, činilo se da svjetlost
Dezertira pred izuvijanim fasadama
Marindvorskog kapitalizma
Nemoćna da pomiluje
Nadničare što će za koji sat
Ispuniti prazne trbuhe zgrada
Čopor uličnih pasa vraćao se
Gladan iz noćnog lova
Njihov porast na ulicama
Jednak je napretku
Tajkunskog vampirizma
I pomodnoj retorici
Nove malograđanske kaste
Ona demokratiju mjeri
Stanjem na bankovnom izvodu
Iz noćnog kluba nahrupilo je
Jato nabildanih mladića
Njihov kosmos proteže se
Od dizanja tegova u fitnes klubu
Do dugonogih plavuša
Kojima um oblikuju nazalni glasovi
Lokalne estrade
Zavijala je sirena bolničkih kola
Dugo, toliko dugo da sam pomislio
Kako je onaj koga voze
Zasigurno već izdahnuo
Ovaj svijet idealno postoji
Bez tebe, izgovorio sam
Ti si u njemu ukoso postavljen
I stog se neprestano spotičeš
O uglačane mu ravnine
Po njima život klizi bešumno glatko
Kao dječije sanjke po ledu
Spuštao sam se niz Goricu
Trom, prokislog mamurluka
Prema gradskom središtu
U kojem ezan
Vijekovima priziva spas
U čežnji da sve vidljivo
Preseli na nebo
Ulice su se polako punile
Užurbanim prolaznicima
Što će se za koji tren ušrafiti
U svoje svakodnevne funkcije
Kako se samo pali
Kako sjajno fercera
Ta vječna mašina
Stalno obnovljive inercije
Kojoj su naši životi
Puko pogonsko gorivo
Pejsaž mamurnog jutra
Spuštao sam se niz Goricu
Trom, prokislog mamurluka
Sunce je polako opkoljavalo grad
S istoka, odbijajući se od moćna stakla
I ranjavalo oči
Za tren, činilo se da svjetlost
Dezertira pred izuvijanim fasadama
Marindvorskog kapitalizma
Nemoćna da pomiluje
Nadničare što će za koji sat
Ispuniti prazne trbuhe zgrada
Čopor uličnih pasa vraćao se
Gladan iz noćnog lova
Njihov porast na ulicama
Jednak je napretku
Tajkunskog vampirizma
I pomodnoj retorici
Nove malograđanske kaste
Ona demokratiju mjeri
Stanjem na bankovnom izvodu
Iz noćnog kluba nahrupilo je
Jato nabildanih mladića
Njihov kosmos proteže se
Od dizanja tegova u fitnes klubu
Do dugonogih plavuša
Kojima um oblikuju nazalni glasovi
Lokalne estrade
Zavijala je sirena bolničkih kola
Dugo, toliko dugo da sam pomislio
Kako je onaj koga voze
Zasigurno već izdahnuo
Ovaj svijet idealno postoji
Bez tebe, izgovorio sam
Ti si u njemu ukoso postavljen
I stog se neprestano spotičeš
O uglačane mu ravnine
Po njima život klizi bešumno glatko
Kao dječije sanjke po ledu
Spuštao sam se niz Goricu
Trom, prokislog mamurluka
Prema gradskom središtu
U kojem ezan
Vijekovima priziva spas
U čežnji da sve vidljivo
Preseli na nebo
Ulice su se polako punile
Užurbanim prolaznicima
Što će se za koji tren ušrafiti
U svoje svakodnevne funkcije
Kako se samo pali
Kako sjajno fercera
Ta vječna mašina
Stalno obnovljive inercije
Kojoj su naši životi
Puko pogonsko gorivo