Pauci i pederi

Ovako napamet kad se gleda, jedina je razlika između homofobije i svih drugih fobija u tome što je prestrašeni zapravo objekt, a ne subjekt izvršenja fobije: ne boji se pedera, nego se boji peder. Za pedere, dakako, ova razlika ni u akcentu ni epistemološki nema nikakvu važnost, isto će ih prebiti, ali je presudna ako se želi utvrditi povijest bolesti, način liječenja i tko je tu, ustvari, pacijent. Po onome što nam govori doslovno dnevno iskustvo, homofobija najteže pogađa pedere, oni su njeni direktni pacijenti, a analogno: niti se od arahnofobije liječi pauk niti se ona suzbija veterinom. Pa kako to da sve redom psiho ptičice lete po mentalnom prostoru jednog homofoba i slijeću mrzoljubivo na bejzbol palice, jedna po jedna, u realnom vremenu, i kako to da se homofob zapravo ne boji svoga straha? Čega se uopće boji homofob?

Meni se čini ničega. Meni se čini da homofobi postoje samo zato da društvo ima eufemizam kojim će zahtijevati sućut za čitav niz ubojica, dok su još ličinke. Zašto bi to društvo željelo? Pa zato. Dok se ne riješi drugačije, i arahnofobija se liječi umiranjem pauka.

Goran Milaković 27. 01. 2011.