Patlidžan

Iz knjige Dobrota razdvaja dan i noć (Sandorf, 2021)

Znaš, sad sam odavde
rekla mi je majka gledajući u polovicu vrta
ispunjenu patlidžanima koje je uzgojila
pretjerano brižno, kao djecu, na malom kvadratu zemlje
koju je kupila teško zarađenim novcem
teškim radom preorala lijevo-desno, prema gore
kao pletenje veste

Na drugoj polovici još ima zemlje za kopanje
i čini se da svakim zamahom motike
povećava udaljenost između sela u kojem je odrasla
i ovog dvorišta u kojem stojimo
kao da je svaki korak naprijed nova praznina
ali i svaka nova praznina razlog da se krene dalje
U svaku od rupa sadi sjećanje
na davno zakopana lica

Tamo više ne postoji
Ionako si otišla možda dvaput u životu
a ja sam ovdje već godinu dana duže
nego što sam bila u –
i onda zastane prije nego što kaže
da sam rođena za vrijeme etničkog čišćenja
ali da nije bilo ničega čistog

u bolnici u kojoj sam se prvi put pojavila
– začudo živa –
dok su oko prostrtog mesa moje majke umirali
vojnici i civili

– njezinog mesa – i da sam rođena u krevetu
u kakvom nijedna žena ne bi trebala rađati
i nijedno dijete prvi put ugledati svijet
da se takva hospitalizacija ne može zvati uslugom
nego zločinom protiv čovječnosti

Lagano je podigla lakat
da nadlanicom obriše znoj sa čela
i prestane kopati 

U tišini smo ušle u auto
Nakon nekoliko sati vidjele graničnu policiju

I dalje ih ne voli

Kao i prošli put kad sam je vidjela
baka ima iznošenu sivu haljinu
i širok osmijeh

Stoji na kapiji, škilji

Napravila nam je krompirušu

Iako se već godinama gotovo ničeg ne sjeća
baka i dalje savršeno pamti lice moje majke

Nisi se nimalo promijenila, kćeri
Kaže, ispruži ruku
i podraga mi obraz