Ne pljujem na zvijezde
Zbog sile gravitacije.
Jer nebesa ne ostavljaju
Ništa nedirnuto.
Bar ne ono što je mrtvo.
I koje nema tri čiste.
Čiji dah
Nevidljiv je
Na površini
Kozmetičkih potrepština
Iz nesesera.
Bez kolekcije bundi od nerca
U ormaru od kaljenog stakla,
Nisam kivan ni na hladnoću,
Iako su beskrajna crta i
Njemački autoput sa tri trake
U jednom smjeru
Ispred mene izbrisani
Gumicom za grafitne olovke.
I autogram na mom srcu
Prekrižen je
Zbog autorove nebeske istrajnosti
Ko odgovor na obrascu
Za nadoknadu štete.
Ja sam simpatičan čovječuljak Lui,
Usvojeno dijete magije geometrije.
I zarobljen sam u kvadratu
Bez izlaza za slučaj nužde
I protivupožarnih stepenica.
(Korozija nagriza lanac ishrane
Jer su moji snovi izgubili moć telekineze.)
Poslije Adorna
Iz mojih krajeva javljaju se pjesnici
Riječi im ogoljele grube strašne
Neke umne glave misle:
Poslije svega, ne bi trebali
A oni, smrti izmakli, znaju:
Moraju, jer još je gore bilo
Samo im najgore teško kazati
A i sramota ih zapomagati