Otac

Izlazi iz magle
Kojoj ne mogu znati
Ni porijeklo, ni gustinu.
Sruči se u san i promijeni mjere.
Zbog toga postanem sićušan,
Sebi tuđ. Izlazi iz magle
I razmjesti ustaljeni poredak
Dana i godina, svrhe stvari,
Ukupan kućni red.
A nekad iz čista mira
Zovne me u sunčanom danu:
Ohani, da zadimimo po jednu.
Kad sjednem, od nedostajanja
Izduži se vrijeme i sve slije
U muklu samoću.
Na njegovom nišanu
Samo su činjenice:
1921.- 1993., uz ime i prezime
I suru o ropskoj odanosti Bogu.
Ništa o životu
Kojeg je slomila historija,
Progutala smrt.