Poljubili su se
zagrljaj prisan dugo je trajao
i suze su bile
naravno
Potom su oni sjeli u auto
za kojim su oni srdačno mahali a njihove su se ruke
kroz prozore širile
tako da se njima činilo kako na njihovu autu
krila anđela izrastaju
Da njih vide
oni su danas doputovali
jer mjesecima se nisu susreli
pa su pijuckali
i nazdravljali nespretno
dok su razdragano razgovarali
a vedri se smijeh o zidove kršio
i kroz osunčana okna ulicom zvonio
Uz trpezu, za ručkom oni su kazali:
velika je šteta, zaista
što bliže ne živimo
a oni su se
s tugom u glasu
složili
Onda su oni smatrali
da bi bilo posve lako
putovanje organizirati:
u Travnik recimo
gdje oni nisu išli
na Siciliju
gdje oni nisu nikada
ili u grad dalmatinski
što da ne
gdje oni često borave kako bi eho
glasova gusarskih i pjesničkih što se
na noćnome moru razliješe zajedno slušali
te su se
i oni i oni planiranju pomnome
odmah posvetili:
datumi i detalji ostali
već su na papir bili stavljeni pa je radost uslijedila
ruke su na potvrdu pružene
i čaše su, dabome u to ime kucnule
Zatim su oni sjetno kazali:
i lani smo se ovako
u teške dane vidjeli
a oni su o tegobama govorili
i o bolestima koje su ih
snašle u međuvremenu a oni su o bolestima
i tegobama što su njih spopale
i o tome šta su ljekari
i vidovnjaci kazali
Pa su onda
oni njima i oni njima
savjete davali
i pouzdana rješenja
u tančine izlagali jer ljekari
kao ni drugi ljudi
ništa ne znaju
a – kao što prijateljima
mogu prijatelji
niko nikome
pomoći ne može
I vidimo se opet uskoro
dogovorit ćemo nešto svakako oni njima i oni njima
kazali su na odlasku
A potom su jedno drugome
ona i on u autu
a on i ona u kafeu
u koji su se vratili
priznavali kako je čudo istinsko što su se danas grlili
Čista sreća proviđenje gotovo san
kako se i prethodnog ljeta dogodilo
kad su se
oni njima i oni njima radovali
jer su
kao i sada
i oni i oni strahovali
da su se posljednji puta vidjeli
jer su i oni i oni bolesni
jer, uostalom, možda će i teškog rata opet da bude
a granice se
i oni i oni znali su
ni u smrti ni u ludilu
prelaziti ne mogu
Oda prijateljstvu
Ljiljani i Boži
*
Poljubili su se
zagrljaj prisan dugo je trajao
i suze su bile
naravno
Potom su oni sjeli u auto
za kojim su oni srdačno mahali
a njihove su se ruke
kroz prozore širile
tako da se njima činilo
kako na njihovu autu
krila anđela izrastaju
Da njih vide
oni su danas doputovali
jer mjesecima se nisu susreli
pa su pijuckali
i nazdravljali nespretno
dok su razdragano razgovarali
a vedri se smijeh o zidove kršio
i kroz osunčana okna
ulicom zvonio
Uz trpezu, za ručkom
oni su kazali:
velika je šteta, zaista
što bliže ne živimo
a oni su se
s tugom u glasu
složili
Onda su oni smatrali
da bi bilo posve lako
putovanje organizirati:
u Travnik recimo
gdje oni nisu išli
na Siciliju
gdje oni nisu nikada
ili u grad dalmatinski
što da ne
gdje oni često borave
kako bi eho
glasova gusarskih i pjesničkih
što se
na noćnome moru razliješe
zajedno slušali
te su se
i oni i oni planiranju pomnome
odmah posvetili:
datumi i detalji ostali
već su na papir bili stavljeni
pa je radost uslijedila
ruke su na potvrdu pružene
i čaše su, dabome
u to ime kucnule
Zatim su oni sjetno kazali:
i lani smo se ovako
u teške dane vidjeli
a oni su o tegobama govorili
i o bolestima koje su ih
snašle u međuvremenu
a oni su o bolestima
i tegobama što su njih spopale
i o tome šta su ljekari
i vidovnjaci kazali
Pa su onda
oni njima i oni njima
savjete davali
i pouzdana rješenja
u tančine izlagali
jer ljekari
kao ni drugi ljudi
ništa ne znaju
a – kao što prijateljima
mogu prijatelji
niko nikome
pomoći ne može
I vidimo se opet uskoro
dogovorit ćemo nešto svakako
oni njima i oni njima
kazali su na odlasku
A potom su jedno drugome
ona i on u autu
a on i ona u kafeu
u koji su se vratili
priznavali kako je čudo istinsko
što su se danas grlili
Čista sreća
proviđenje
gotovo san
kako se i prethodnog ljeta dogodilo
kad su se
oni njima i oni njima radovali
jer su
kao i sada
i oni i oni strahovali
da su se posljednji puta vidjeli
jer su i oni i oni bolesni
jer, uostalom, možda će
i teškog rata opet da bude
a granice se
i oni i oni znali su
ni u smrti ni u ludilu
prelaziti ne mogu
(18.7.2015.)