Pitao student Franjevačke teologije u Nedžarićima poznatog pisca, gdje je tada predstavljao svoju novu knjigu, kad je pisac u svom djelu i vjernik, a kad nevjernik? Ako je privatno nevjernik, je li to tad i u svome djelu, i obratno, ako je privatno vjernik, može li u svom djelu biti i nevjernik?
– Nisam siguran da je tvoje pitanje prikladno za naš današnji razgovor – usprotivio se profesor Teologije, moderator razgovora s piscem o njegovom novom djelu koje je govorilo o minulom ratu.
– Ali ja jesam – požurio je poznati pisac, koji je, davno, davno, također bio student Franjevačke teologije u sarajevskim Nedžarićima. – I posve sam siguran da i na takvo pitanje treba odgovoriti baš ovdje i sada.
I odmah se obratio studentu: – Kao što sam naučio ja, sigurno si naučio i ti, mladi gospodine, da prva rečenica Biblije u Evanđelju po Ivanu glasi: “U početku bijaše Riječ,/i Riječ bijaše uz Boga,/i Riječ bijaše Bog.” Čovjek se na Riječ od davnina oslanja kao na svjetlo u tami, kao na glas Boga, kao na Njegovo nadahnuće. Njome istražuje svijet koji mu je On darovao. Riječ izgovara i da potvrdi svoje postojanje u Njemu, pod nju se sklanja kad je u najvećim mukama, koristi je da bi dokazao sebi i drugom ono što je to saznao o životu i o sebi. Čim čovjek izgovori Riječ, kao Istinu o sebi i o drugome, on je s njom uz Boga. Čim pisac napiše Riječ, ma što ona u njegovom djelu otkrila o čovjeku i o životu, on je i vjernik.
– I vi ste nekad, davno, davno, bili student teologije, danas imate obitelj, suprugu, sina i kćer – upitao ga je drugi student. – Jeste li ostali vjernik?
– Na to pitanje, mladi gospodine, potraži odgovor u mojoj novoj knjizi. Rekao mi je vaš profesor da je već imate u svojoj knjižnici i da ju je ponetko od vas već i pročitao.
– A kad je pisac u svom djelu izdajnik Riječi za koju Biblija tvrdi da „bijaše Bog“? – upitao je poznatog pisca treći student.
– Izdajnik Riječi koja “bijaše Bog” je onaj pisac koji svojim djelom ne govori Istinu. On je izdajnik Riječi, on je nevjernik. Jer je svaki pisac koji svojim djelom govori Istinu vjernik, jer nevjernik ne može biti u vjeri ako je njegova Riječ laž, izdajnik Istine o kojoj govori Biblija, knjiga u kojoj je Riječ prva stvorila sve živo u njoj? Ni najvećem nevjerniku, nikad, ne treba suditi oštro i kruto. Biblija je pisana pod nadahnućem Boga, u razdoblju od 1 600 godina. Sačinjena je od 66 knjiga što ih je pisalo četrdesetak ljudi kojima su Božje objave šaptali anđeli. Zar, onda, nije jasno, da bi takvog nadahnuća moralo biti i u svakoj drugoj knjizi, koju je stvorila Riječ, i u onoj u kojoj čovjek čovjeka ubija, u kojoj ga muči, razapinje, nevinom pali imovinu? Takve Riječi ima i u mome novom djelu, ona čitatelju najbolje govori i o tome kakav sam vjernik, da nisam njezin izdajnik… …I ti sigurno znaš, mladi gospodine, kako o Riječi Evanđelje po Ivanu govori još? “Ona bijaše u početku uz Boga. /Sve po njoj postade,/i bez nje ne postade ništa./Onome što je postalo/u njoj bijaše život,/i život bijaše svjetlo ljudima./I svjetlo svijetli u tami, /i tama ga ne zamijeti.“ I moj je Bog u Riječi. Svakome je piscu Riječ Bog. On je i u Riječi nevjernika, izdajnika Istine, zapamti i to, mladi gospodine. Jer, Riječ je i grijeh i nevinost, ona je i anđeo i vrag. Svaki je pisac s njom na velikim mukama, ona je svakome piscu, i vjerniku i nevjerniku, njegov križ i njegova Golgota. Ali, i radost. Otkrivenje. Spas. Put u vječnost. Ne pišu dobre romane i dobre pjesme samo vjernici, njih pišu i nevjernici koji u Riječi otkrivaju vlastitu Istinu o životu, u kojoj ona u tami strpljivo čeka svakog svog novog istražitelja. U svim jezicima svijeta Riječ je svjetiljka s kojom čovjek traži čovjeka i Boga u Njemu. Jer, On je u Riječi. Svaki pisac je s njom, ma što i ma kako o svijetu pisao, s njim u razgovoru. Ne može s Njom, u Njoj, i u Njemu, biti izdajnik. Je li vam to jasno, mladi gospodine?
– Eto, draga moja buduća mala braćo – zaključio je profesor Teologije, moderator susreta – mislio sam da nije prikladno, ali ispade da jest. Sad vam je sve jasno. Bolje vam ne bih objasnio ni ja… Puno hvala mom i vašem gostu na ovom današnjem razgovoru.
O piscu vjerniku i o piscu nevjerniku
Pitao student Franjevačke teologije u Nedžarićima poznatog pisca,
gdje je tada predstavljao svoju novu knjigu, kad je pisac u svom djelu
i vjernik, a kad nevjernik? Ako je privatno nevjernik, je li to tad i u svome
djelu, i obratno, ako je privatno vjernik, može li u svom djelu biti
i nevjernik?
– Nisam siguran da je tvoje pitanje prikladno za naš današnji razgovor
– usprotivio se profesor Teologije, moderator razgovora s piscem
o njegovom novom djelu koje je govorilo o minulom ratu.
– Ali ja jesam – požurio je poznati pisac, koji je, davno, davno, također bio
student Franjevačke teologije u sarajevskim Nedžarićima. – I posve sam
siguran da i na takvo pitanje treba odgovoriti baš ovdje i sada.
I odmah se obratio studentu: – Kao što sam naučio ja, sigurno si naučio
i ti, mladi gospodine, da prva rečenica Biblije u Evanđelju po Ivanu glasi:
“U početku bijaše Riječ,/i Riječ bijaše uz Boga,/i Riječ bijaše Bog.”
Čovjek se na Riječ od davnina oslanja kao na svjetlo u tami, kao na glas Boga,
kao na Njegovo nadahnuće. Njome istražuje svijet koji mu je On darovao.
Riječ izgovara i da potvrdi svoje postojanje u Njemu, pod nju se sklanja
kad je u najvećim mukama, koristi je da bi dokazao sebi i drugom ono što
je to saznao o životu i o sebi. Čim čovjek izgovori Riječ, kao Istinu o sebi
i o drugome, on je s njom uz Boga. Čim pisac napiše Riječ, ma što
ona u njegovom djelu otkrila o čovjeku i o životu, on je i vjernik.
– I vi ste nekad, davno, davno, bili student teologije, danas imate obitelj,
suprugu, sina i kćer – upitao ga je drugi student. – Jeste li ostali vjernik?
– Na to pitanje, mladi gospodine, potraži odgovor u mojoj novoj knjizi.
Rekao mi je vaš profesor da je već imate u svojoj knjižnici i da ju je
ponetko od vas već i pročitao.
– A kad je pisac u svom djelu izdajnik Riječi za koju Biblija tvrdi da „bijaše
Bog“? – upitao je poznatog pisca treći student.
– Izdajnik Riječi koja “bijaše Bog” je onaj pisac koji svojim djelom ne
govori Istinu. On je izdajnik Riječi, on je nevjernik. Jer je svaki pisac koji
svojim djelom govori Istinu vjernik, jer nevjernik ne može biti u vjeri ako
je njegova Riječ laž, izdajnik Istine o kojoj govori Biblija, knjiga u kojoj je
Riječ prva stvorila sve živo u njoj? Ni najvećem nevjerniku, nikad, ne
treba suditi oštro i kruto. Biblija je pisana pod nadahnućem Boga,
u razdoblju od 1 600 godina. Sačinjena je od 66 knjiga što ih je pisalo
četrdesetak ljudi kojima su Božje objave šaptali anđeli. Zar, onda,
nije jasno, da bi takvog nadahnuća moralo biti i u svakoj drugoj knjizi,
koju je stvorila Riječ, i u onoj u kojoj čovjek čovjeka ubija, u kojoj ga muči,
razapinje, nevinom pali imovinu? Takve Riječi ima i u mome novom djelu,
ona čitatelju najbolje govori i o tome kakav sam vjernik, da nisam njezin
izdajnik…
…I ti sigurno znaš, mladi gospodine, kako o Riječi Evanđelje po Ivanu
govori još? “Ona bijaše u početku uz Boga. /Sve po njoj postade,/i bez nje
ne postade ništa./Onome što je postalo/u njoj bijaše život,/i život bijaše
svjetlo ljudima./I svjetlo svijetli u tami, /i tama ga ne zamijeti.“ I moj je Bog
u Riječi. Svakome je piscu Riječ Bog. On je i u Riječi nevjernika, izdajnika
Istine, zapamti i to, mladi gospodine. Jer, Riječ je i grijeh i nevinost,
ona je i anđeo i vrag. Svaki je pisac s njom na velikim mukama, ona je
svakome piscu, i vjerniku i nevjerniku, njegov križ i njegova Golgota.
Ali, i radost. Otkrivenje. Spas. Put u vječnost. Ne pišu dobre romane
i dobre pjesme samo vjernici, njih pišu i nevjernici koji u Riječi otkrivaju
vlastitu Istinu o životu, u kojoj ona u tami strpljivo čeka svakog svog
novog istražitelja. U svim jezicima svijeta Riječ je svjetiljka s kojom
čovjek traži čovjeka i Boga u Njemu. Jer, On je u Riječi. Svaki pisac je
s njom, ma što i ma kako o svijetu pisao, s njim u razgovoru. Ne može
s Njom, u Njoj, i u Njemu, biti izdajnik. Je li vam to jasno,
mladi gospodine?
– Eto, draga moja buduća mala braćo – zaključio je profesor Teologije,
moderator susreta – mislio sam da nije prikladno, ali ispade da jest.
Sad vam je sve jasno. Bolje vam ne bih objasnio ni ja… Puno hvala mom
i vašem gostu na ovom današnjem razgovoru.