O jeziku, rode

———————————————————————————————–Za Snježanu K.

Moj drug L. je iz Kenije, pa se u Zagrebu ne vozi tramvajem kasno noću. Nezgodno je, kaže.

Sretnemo se, stojimo na pločniku, ljudima smetamo, i razgovaramo o kazalištu, filmu, televiziji. Nikad o politici.

Sad stojimo u Profilu, dug je red za blagajnu, on mi pravi društvo.

Jan Kott: Shakespeare naš suvremenik, kažem.

Ne, bilo je – savremenik, odgovara on, pa se smije. Osmijeh mu širok, pun zuba.

I ja se smijem, manje široko i bijelo.

Smijemo se kao dvojica kojima je jasno puno više nego što je izgovoreno.