(MLADA POEZIJA U BiH POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA)
Čitao je, sa još nekim starim knjigama, u samotnoj novogodišnjoj noći, i još i sad stoji na mom radnom stolu, podsjećajući me na neke „otišle“ pisce. Naslov jednostavan (prepisujem ga doslovno, sa prednje strane korica): PANORAMA SAVREMENA BOSANSKO HERCEGOVAČKE (da, dvije riječi) POEZIJE. Izbor, (sveobuhvatan) predgovor i komentari (čitaj, uglavnom, bilješke o pjesnicima): (neumorni) Risto Trifković. Bibliteka „Danas“, vanredno izdanje. Izdavač: Udruženje književnika Bosne i Hegcegovine, Sarajevo, 1961. godine. Napomena na samom početku knjige: „Ova panorama posvećena je dvadesetogodišnjici ustanka naroda Jugoslavije 1941–1961.“ Za izdavača: Mak Dizdar. Štampa: Sarajevski grafički zavod. Za štampariju: Pero Grinfelder.
Knjigu mi, sa posvetom, poklonio dragi prijatelj od dječačkih dana 21. oktobra 1974. godine, Ranko Preradović.
U Panorami zastupljeno tada vrlo aktivnih i cijenjenih 14 pjesnika sa tri do devet pjesama: Hamza Humo (7), Hamid Dizdar (6), Safet Burina (3), Sait Orahovac (3), Šukrija Pandžo (5), Mak Dizdar (7), Vladimir Čerkez (8), Vlado Dijak (3), Miodrag Žalica (7), Izet Sarajlić (9), Dragan Kulidžan (5), Nusret Idrizović (4), Husein Tahmiščić (6) i Vuk Krnjević (7 pjesama). Ne treba ni naglašavati da bi, kad bi se danas priređivala panorama bosanskohercegovačkih pjesnika iz tog perioda, neki od njih bili izostavljeni, a broj pjesama pojedinih pjesnika sasvim drugačiji.
Bez namjere da se upuštam i dublju analizu bosanskohercegovačkog pjesništva tog vremena prezentovanog u ovoj knjizi, iznijeću samo nekoliko (možda zanimljivih) napomena.
Risto Trifković je ostavio dragocjena svjedočanstva za neku cjelovitiju istoriju književnosti koja je u godinama poslije Drugog svjetskog rata stvarana na bosanskohercegovačkom tlu, bio je vrlo angažovan i vrlo cijenjen, a danas je, nažalost, gotovo zaboravljen. Za ovu panoramu napisao je opširan predgovor pod naslovom „Putevi i tokovi bosansko-hercegovačke poezije“ (doslovno prepisano iz knjige, dakle, sa nepotrebnom crticom), u kome ima nekih ocjena koje bi teže izdržale sud današnjeg vremena. U tekstu je možda najvrednije to što je poeziju prvih poratnih 15 godina čvrsto vezao za predratno pjesništvo i za baštinjenje tradicije. U bilješkama o pjesnicima nije davao samo bio-biografske podatke, nego i suvisle ocjene njihovog djela. Možda bi mu se moglo zamjeriti što su izostavljeni neki pjesnici, ali treba imati u vidu i vrijeme u kome je priređivana panorama i činjenicu da su neki autori sa do tada objavljenim knjigama tek kasnije u svojoj poeziji dostigli umjetničke vrijednosti koje bi ih preporučile za Panoramu.
Sasvim je razumljivo što u motivsko-tematskog pogledu u izabranoj poeziji dominiraju ratno i poratno raspoloženje, na što ukazuje i priređivač, ali on se trudi da pred čitaoca znese i one lirske medaljone koji slave ljubav, zavičajno tlo i tradiciju. Tako Hamza Humo u uvrštenim pjesmama pjeva o hercegovačkim pejzažima i čarima juga, a Hamid Dizdar o kamenu, vodi, bešiki, samcu na žalu… Safet Burina je opsjednut Gružom, Dubrovnikom, Stradunom, Sait Orahovac zaokupljen je prirodom i godišnjim dobima, ali naslov njegove trteće pjesme „Reminscenca“ svjedoči da je okrenut i misaonoj poeziji, dok je Šukrija Pandžo zagledan u kosmičke dubine.
U očekivanju Kosare i Modre rijeke, Mak Dizdar je, po mišljenju priređivača, „složen, neobuzdan (možda) neuhvatljiv“. Vladimir Čerkez je, kako uočava Trifković, u svojoj žanrovskoj razuđenosi, „napisao nekoliko pjesama i u njima nekoliko stihova koje nose iskrenost i zanos i ubjeđenje da je život samo u borbi dostojan sebe i svog smisla“. I tada Vlado Dijak je bio nezamisliv bez pjesme „Selma“ („… A rekoh samo: Zdravo, Selma,/ ne naginji se kroz prozor“).
Miodrag Žalica, koji je „pjesnik nježnosti. pjesnik ljubavi i traženja ljubavi“, koji je svoj „lirski dar prekvalifikovao za lirsku dramu“, zastupljen je sa četiri lirske pjesme. Kako se može i pretpostaviti, Izet Sarajlić jedini je zastupljen sa devet pjesama, a na prvom mjestu je, sasvim razumljivo, „Rođeni 23, streljani 42“. Poznatiji kao pjesnik za djecu, Dragan Kulidžan kroz četiri pjesme kojima je zastupljen, pokazuje da ima šta stihom reći i odraslom čitaocu. Dokazani književni kritičar, naročito u oblasti književnosti za djecu, Nusret Idrizović je, pored pripovijedaka, pisao i poeziju, više okrenutu dužim formama.
Da je Husein Tahmiščić bio „najkopleksnija ličnost generacije novih pjesnika“ i da je bio „odbojan prema svemu što je prošlo i staro i odživjelo“, Risto trifković je potvrdio izborom šest pjesama među kojima su i „Poslanica o udesnosti reči“ i „Objava molitve“. Vuk Krnjević, sa do tada objavljene dvije pjesničke zbirke („Zaboravljanje kućnog reda“ i „Dva brata uboga“), „zaslužio“ je da u Panorami bude zastupljen sa sedam vrlo zanimljivih pjesama koje uvjerljivo svjedoče o njegovoj okrenutosti ka modernom izrazu i iskazu.
Meni je ova knjiga vrlo zanimljiva i smatram je značajnom za istoriju novije književnosti u Bosni i Hercegovini. Doduše, posmatrano sa vremenske distance duže od šest decenija, moglo bi se postaviti pitanje da li su neki pjesnici precijenjeni i da li su neki neopravdano izostavljeni, ali odgovori na ova pitanja zahtijevali bi kompletniju analizu. I još jedno zapažanje: mnogi pjesnici s područja ijekavskog izgovora čitaocima su se obraćali ekavski pisanim stihovima.
O jednoj pjesničkoj panorami, šest decenija kasnije
(MLADA POEZIJA U BiH POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA)
Čitao je, sa još nekim starim knjigama, u samotnoj novogodišnjoj noći, i još i sad stoji na mom radnom stolu, podsjećajući me na neke „otišle“ pisce. Naslov jednostavan (prepisujem ga doslovno, sa prednje strane korica): PANORAMA SAVREMENA BOSANSKO HERCEGOVAČKE (da, dvije riječi) POEZIJE. Izbor, (sveobuhvatan) predgovor i komentari (čitaj, uglavnom, bilješke o pjesnicima): (neumorni) Risto Trifković. Bibliteka „Danas“, vanredno izdanje. Izdavač: Udruženje književnika Bosne i Hegcegovine, Sarajevo, 1961. godine. Napomena na samom početku knjige: „Ova panorama posvećena je dvadesetogodišnjici ustanka naroda Jugoslavije 1941–1961.“ Za izdavača: Mak Dizdar. Štampa: Sarajevski grafički zavod. Za štampariju: Pero Grinfelder.
Knjigu mi, sa posvetom, poklonio dragi prijatelj od dječačkih dana 21. oktobra 1974. godine, Ranko Preradović.
U Panorami zastupljeno tada vrlo aktivnih i cijenjenih 14 pjesnika sa tri do devet pjesama: Hamza Humo (7), Hamid Dizdar (6), Safet Burina (3), Sait Orahovac (3), Šukrija Pandžo (5), Mak Dizdar (7), Vladimir Čerkez (8), Vlado Dijak (3), Miodrag Žalica (7), Izet Sarajlić (9), Dragan Kulidžan (5), Nusret Idrizović (4), Husein Tahmiščić (6) i Vuk Krnjević (7 pjesama). Ne treba ni naglašavati da bi, kad bi se danas priređivala panorama bosanskohercegovačkih pjesnika iz tog perioda, neki od njih bili izostavljeni, a broj pjesama pojedinih pjesnika sasvim drugačiji.
Bez namjere da se upuštam i dublju analizu bosanskohercegovačkog pjesništva tog vremena prezentovanog u ovoj knjizi, iznijeću samo nekoliko (možda zanimljivih) napomena.
Risto Trifković je ostavio dragocjena svjedočanstva za neku cjelovitiju istoriju književnosti koja je u godinama poslije Drugog svjetskog rata stvarana na bosanskohercegovačkom tlu, bio je vrlo angažovan i vrlo cijenjen, a danas je, nažalost, gotovo zaboravljen. Za ovu panoramu napisao je opširan predgovor pod naslovom „Putevi i tokovi bosansko-hercegovačke poezije“ (doslovno prepisano iz knjige, dakle, sa nepotrebnom crticom), u kome ima nekih ocjena koje bi teže izdržale sud današnjeg vremena. U tekstu je možda najvrednije to što je poeziju prvih poratnih 15 godina čvrsto vezao za predratno pjesništvo i za baštinjenje tradicije. U bilješkama o pjesnicima nije davao samo bio-biografske podatke, nego i suvisle ocjene njihovog djela. Možda bi mu se moglo zamjeriti što su izostavljeni neki pjesnici, ali treba imati u vidu i vrijeme u kome je priređivana panorama i činjenicu da su neki autori sa do tada objavljenim knjigama tek kasnije u svojoj poeziji dostigli umjetničke vrijednosti koje bi ih preporučile za Panoramu.
Sasvim je razumljivo što u motivsko-tematskog pogledu u izabranoj poeziji dominiraju ratno i poratno raspoloženje, na što ukazuje i priređivač, ali on se trudi da pred čitaoca znese i one lirske medaljone koji slave ljubav, zavičajno tlo i tradiciju. Tako Hamza Humo u uvrštenim pjesmama pjeva o hercegovačkim pejzažima i čarima juga, a Hamid Dizdar o kamenu, vodi, bešiki, samcu na žalu… Safet Burina je opsjednut Gružom, Dubrovnikom, Stradunom, Sait Orahovac zaokupljen je prirodom i godišnjim dobima, ali naslov njegove trteće pjesme „Reminscenca“ svjedoči da je okrenut i misaonoj poeziji, dok je Šukrija Pandžo zagledan u kosmičke dubine.
U očekivanju Kosare i Modre rijeke, Mak Dizdar je, po mišljenju priređivača, „složen, neobuzdan (možda) neuhvatljiv“. Vladimir Čerkez je, kako uočava Trifković, u svojoj žanrovskoj razuđenosi, „napisao nekoliko pjesama i u njima nekoliko stihova koje nose iskrenost i zanos i ubjeđenje da je život samo u borbi dostojan sebe i svog smisla“. I tada Vlado Dijak je bio nezamisliv bez pjesme „Selma“ („… A rekoh samo: Zdravo, Selma,/ ne naginji se kroz prozor“).
Miodrag Žalica, koji je „pjesnik nježnosti. pjesnik ljubavi i traženja ljubavi“, koji je svoj „lirski dar prekvalifikovao za lirsku dramu“, zastupljen je sa četiri lirske pjesme. Kako se može i pretpostaviti, Izet Sarajlić jedini je zastupljen sa devet pjesama, a na prvom mjestu je, sasvim razumljivo, „Rođeni 23, streljani 42“. Poznatiji kao pjesnik za djecu, Dragan Kulidžan kroz četiri pjesme kojima je zastupljen, pokazuje da ima šta stihom reći i odraslom čitaocu. Dokazani književni kritičar, naročito u oblasti književnosti za djecu, Nusret Idrizović je, pored pripovijedaka, pisao i poeziju, više okrenutu dužim formama.
Da je Husein Tahmiščić bio „najkopleksnija ličnost generacije novih pjesnika“ i da je bio „odbojan prema svemu što je prošlo i staro i odživjelo“, Risto trifković je potvrdio izborom šest pjesama među kojima su i „Poslanica o udesnosti reči“ i „Objava molitve“. Vuk Krnjević, sa do tada objavljene dvije pjesničke zbirke („Zaboravljanje kućnog reda“ i „Dva brata uboga“), „zaslužio“ je da u Panorami bude zastupljen sa sedam vrlo zanimljivih pjesama koje uvjerljivo svjedoče o njegovoj okrenutosti ka modernom izrazu i iskazu .
Meni je ova knjiga vrlo zanimljiva i smatram je značajnom za istoriju novije književnosti u Bosni i Hercegovini. Doduše, posmatrano sa vremenske distance duže od šest decenija, moglo bi se postaviti pitanje da li su neki pjesnici precijenjeni i da li su neki neopravdano izostavljeni, ali odgovori na ova pitanja zahtijevali bi kompletniju analizu. I još jedno zapažanje: mnogi pjesnici s područja ijekavskog izgovora čitaocima su se obraćali ekavski pisanim stihovima.