Jedan moj prijatelj imaše običaj
da se u zanosu pod dejstvom alkohola
samooptužuje – bičuje do bola.
Udario bi s “Ne znaš ti koji sam ja gad!
Gad nad gadovima!”
Uzvraćao bih mu da nije pošteno
da svu gadost prisvaja za sebe,
nisam li i ja čovjek i brat
koji tu neko pravo ima.
Onda bi tražio da zarežemo vene,
žile “vječnoga pobratimstva”
na usplahirenim rukama.
Katkad bi još na nadlanici,
gladan ljubavi žuđene žene,
gasio žar cigarete.
A onda je istinska gadost
preplavila i potopila naš svijet –
do vršaka jablanova samih…
Kada se poslije svega
sjetim tih čudnih, napadnih
samopostriga u kafani,
(“Ne znaš ti koji sam ja gad!”),
zaključim: bio je to anđeo,
njegove noći i riječi bile.
Čuo sam da više ne puši, ne pije,
da ga ne mori ljubavna glad.
Ne znam. Prerezane su žile.
Čitavu ga vječnost nisam sreo.
Da, samo je anđeo mogao
da se onako optužuje,
kinji do najvećeg bola,
svu gadost svijeta prti na se.
A svaki anđeo okljaštrenih krila
jednom se prosto stropošta
ispod kafanskog stola.
2009.
O gadosti, o anđelu
Jedan moj prijatelj imaše običaj
da se u zanosu pod dejstvom alkohola
samooptužuje – bičuje do bola.
Udario bi s “Ne znaš ti koji sam ja gad!
Gad nad gadovima!”
Uzvraćao bih mu da nije pošteno
da svu gadost prisvaja za sebe,
nisam li i ja čovjek i brat
koji tu neko pravo ima.
Onda bi tražio da zarežemo vene,
žile “vječnoga pobratimstva”
na usplahirenim rukama.
Katkad bi još na nadlanici,
gladan ljubavi žuđene žene,
gasio žar cigarete.
A onda je istinska gadost
preplavila i potopila naš svijet –
do vršaka jablanova samih…
Kada se poslije svega
sjetim tih čudnih, napadnih
samopostriga u kafani,
(“Ne znaš ti koji sam ja gad!”),
zaključim: bio je to anđeo,
njegove noći i riječi bile.
Čuo sam da više ne puši, ne pije,
da ga ne mori ljubavna glad.
Ne znam. Prerezane su žile.
Čitavu ga vječnost nisam sreo.
Da, samo je anđeo mogao
da se onako optužuje,
kinji do najvećeg bola,
svu gadost svijeta prti na se.
A svaki anđeo okljaštrenih krila
jednom se prosto stropošta
ispod kafanskog stola.
2009.