Pjesmu koja slijedi objavio sam početkom 2006. kao uvodnik časopisa u kojem sam tada surađivao. Njezin dio bila je i fotografija Nikolasa Sarkozyja, ružna i prijeteća, na naslovnoj stranici. Ime časopisa mi je, slijedom okolnosti, u međuvremenu prestalo biti važno, pa ga ne navodim.
Mislio sam da pjesma govori o tome kako jedna biografija može poslužiti kao komentar druge biografije i kako se, na različite i neočekivane načine, životi ljudi koji se nikada nisu ni sreli dovode u polemički odnos.
Tako, recimo, život Haydee Tamare Bunke i život tadašnjega francuskog ministra unutarnjih poslova, za kojega se očekivalo da će uskoro postati i predsjednik. Oboje su bili emigranti i tuđinci, nesigurnih identiteta, što je nju odvelo u revoluciju i u terorizam, a njega u politiku.
Ona je vjerovala u jednakost svih ljudi na zemlji.
On je vjerovao da su neki ljudi smeće i da ih valja počistiti s ulice.
Iako živimo u vrijeme (još uvijek) proklamirane jednakosti i slobodnoga prožimanja različitih kultura, identiteta i jezika, Haydee Tamara, koju je Che nazvao Tania, negativni je lik, dok je Nicolas Sarkozy pozitivni lik.
Bilo bi zanimljivo znati zašto.
Nakon što se na brutalan način obračunao s Arapima i crncima s ulica Pariza, i borbenu rasističku retoriku učinio bliskom sjajnim šarenim editorijalima, Sarkozy je doista postao predsjednik.
Pet godina poslije obračuna s Arapima i crncima, krenuo je u obračun s Romima, Ciganima, Zigeunerima – kako je taj narod imenovan u nacističkim koncentracijskim logorima. Po odluci francuskoga predsjednika, prije nego što bivaju protjerani, svakome će biti načinjen biometrijski profil, da se država zaštiti od mogućnosti da bilo koji od njih više ikada kroči na tle francuske republike.
Onim Romima koji su na ovo dobrovljno pristali, ta je republika isplatila 300 eura po glavi.
Svi oni državljani su Europske Unije, uglavnom Rumunji ili Bugari.
Europska javnost je sa čudesnim, budističkim mirom primila Sarkozyjev obračun sa Zigeunerima. To objašnjava zašto je danas Haydee Tamara Bunke negativan, a Nicolas Sarkozy pozitivan primjer potrage za europskim i svjetskim idealima i za osobnim identitetom.
Trebalo bi napisati pjesmu o zakržljaloj mašti čovjeka kojeg protjerivanje Roma iz Francuske ne podsjeća na moguće i bliske fatalne okolnosti vlastitoga podrijetla.
SMEĆE S ULICA PARIZA
Rođena 1933. u Argentini, roditelji njemački Židovi i komunisti
Izbjegli dvije godine ranije. Odrasta uz ušće La Plate
Između dva generalska udara. Četrnaest joj je godina
Kad odlaze u DDR. Roditeljsko domotužje ili komunizam
Ne zna se, ali nije to njezina zemlja ni jezik
U osamnaestoj piše molbu za prijem u Komunističku partiju
Umjesto pohvala međunarodnome proletarijatu, Lenjinu
I Walteru Ulbrichtu, umjesto njemačkoga gorkog iskupljenja
I svega onog što ostaje zapisano u molbama toga vremena, ona piše o svome snu
Da se vrati u Latinsku Ameriku i pomaže partiji i revoluciji
Domotužje ili komunizam, nikad to nećemo znati
Početkom 1961. stiže na Kubu, službe su uvjerene da radi za Stasi
U to vrijeme Castro još skriva komunistička uvjerenja
Ali njegov brat Raul prihvaća mladu Njemicu
I ona postaje sitna ali sjajna zvijezda revolucije, pouzdana i vješta agentica
Kubanske obavještajne službe
S proljeća 1964. šalju je u Boliviju, gdje uhodi tamošnji režim
Bez prave svrhe i cilja. Potom dolazi Che, ona se priključuje njegovoj grupi
U kojoj su veterani sa Sierra Maestre, heroji marša na Santiago i Havanu
Desetina bezvoljnih bolivijskih seljaka i francuski avanturist Regis Debray
Koji će od revolucije načiniti unosan biznis
31. augusta 1967, nakon povlačenja po šumama, izdaje i gladi
Bez revolucionarne baze i narodne podrške, progonjeni od bolivijske vojske
I agenata CIA-e, Cheovi ljudi upadaju u zasjedu. Izvještaj kaže da vladine snage
Tog dana nisu imale ranjenih, a niti je bilo preživjelih gerillerosa. Pokapaju ih
Kao prokletnike, bez znaka križa, imena i groba
Osam dana kasnije pronalaze unakaženo tijelo žene, njezino ime
Amerikancima već je poznato: Haydee Tamara Bunke, kubanski nadimak
Tania. Opijen pobjedom, general Barrientos, predsjednik Bolivije
Naređuje da joj se priredi kršćanski sprovod. Ta džentlmenska gesta
Prema ovoj Židovki, moguća je metafora jednoga života. Haydee Tamara Bunke
Bila je revolucionar i bezdomnik. Od prvoga će njezini ubojice stvoriti
Novi pop trend, pretvarajući Chea u Coca colu, a drugo će mijenjati smisao i bit
Kako se budu mijenjala vremena
Četrdesetak godina kasnije pojmu bezdomništva konačni smisao daje
Sin mađarskih izbjeglica, francuski ministar unutrašnjih poslova.
“Mi ćemo šmrkovima počistiti smeće s pariških ulica!”, govori taj polužidov
Dok u predgrađima Arapi i Crnci, općenito ljudi prljave boje kože
Spaljuju tuđe automobile. Bezdomnici kao i on, u vremenu u kojem je netko ministar
A netko smeće, i postoji sloboda izbora kakve nije bilo u Tanijino vrijeme
Možemo li žaliti sina mađarskih izbjeglica, kao što žalimo Taniu?
I kakva je zapravo sudbina Nicolasa Sarkozyja, budućega francuskog predsjednika?
Što će se dogoditi sa smećem iz pariških predgrađa, ako su smeće očajnici bez ideje
Ili ako ideja nije pomagati automobilsku industriju da više proizvodi
Hoće li i Nicolas na kraju završiti kao smeće, za utjehu mrtvima
Oni koji su tražili domovinu, nikad je nisu našli
Zato su propadale revolucije
Zato smo palili aute
Zato smo zazivali smrt
Njihovu i svoju
I uvijek bi se našla nekakva hulja
Naprimjer Regis Debray
Da na svako pitanje ima odgovor
Koji većina želi čuti
O francuskom smeću
Pjesmu koja slijedi objavio sam početkom 2006. kao uvodnik časopisa u kojem sam tada surađivao. Njezin dio bila je i fotografija Nikolasa Sarkozyja, ružna i prijeteća, na naslovnoj stranici. Ime časopisa mi je, slijedom okolnosti, u međuvremenu prestalo biti važno, pa ga ne navodim.
Mislio sam da pjesma govori o tome kako jedna biografija može poslužiti kao komentar druge biografije i kako se, na različite i neočekivane načine, životi ljudi koji se nikada nisu ni sreli dovode u polemički odnos.
Tako, recimo, život Haydee Tamare Bunke i život tadašnjega francuskog ministra unutarnjih poslova, za kojega se očekivalo da će uskoro postati i predsjednik. Oboje su bili emigranti i tuđinci, nesigurnih identiteta, što je nju odvelo u revoluciju i u terorizam, a njega u politiku.
Ona je vjerovala u jednakost svih ljudi na zemlji.
On je vjerovao da su neki ljudi smeće i da ih valja počistiti s ulice.
Iako živimo u vrijeme (još uvijek) proklamirane jednakosti i slobodnoga prožimanja različitih kultura, identiteta i jezika, Haydee Tamara, koju je Che nazvao Tania, negativni je lik, dok je Nicolas Sarkozy pozitivni lik.
Bilo bi zanimljivo znati zašto.
Nakon što se na brutalan način obračunao s Arapima i crncima s ulica Pariza, i borbenu rasističku retoriku učinio bliskom sjajnim šarenim editorijalima, Sarkozy je doista postao predsjednik.
Pet godina poslije obračuna s Arapima i crncima, krenuo je u obračun s Romima, Ciganima, Zigeunerima – kako je taj narod imenovan u nacističkim koncentracijskim logorima. Po odluci francuskoga predsjednika, prije nego što bivaju protjerani, svakome će biti načinjen biometrijski profil, da se država zaštiti od mogućnosti da bilo koji od njih više ikada kroči na tle francuske republike.
Onim Romima koji su na ovo dobrovljno pristali, ta je republika isplatila 300 eura po glavi.
Svi oni državljani su Europske Unije, uglavnom Rumunji ili Bugari.
Europska javnost je sa čudesnim, budističkim mirom primila Sarkozyjev obračun sa Zigeunerima. To objašnjava zašto je danas Haydee Tamara Bunke negativan, a Nicolas Sarkozy pozitivan primjer potrage za europskim i svjetskim idealima i za osobnim identitetom.
Trebalo bi napisati pjesmu o zakržljaloj mašti čovjeka kojeg protjerivanje Roma iz Francuske ne podsjeća na moguće i bliske fatalne okolnosti vlastitoga podrijetla.
SMEĆE S ULICA PARIZA
Rođena 1933. u Argentini, roditelji njemački Židovi i komunisti
Izbjegli dvije godine ranije. Odrasta uz ušće La Plate
Između dva generalska udara. Četrnaest joj je godina
Kad odlaze u DDR. Roditeljsko domotužje ili komunizam
Ne zna se, ali nije to njezina zemlja ni jezik
U osamnaestoj piše molbu za prijem u Komunističku partiju
Umjesto pohvala međunarodnome proletarijatu, Lenjinu
I Walteru Ulbrichtu, umjesto njemačkoga gorkog iskupljenja
I svega onog što ostaje zapisano u molbama toga vremena, ona piše o svome snu
Da se vrati u Latinsku Ameriku i pomaže partiji i revoluciji
Domotužje ili komunizam, nikad to nećemo znati
Početkom 1961. stiže na Kubu, službe su uvjerene da radi za Stasi
U to vrijeme Castro još skriva komunistička uvjerenja
Ali njegov brat Raul prihvaća mladu Njemicu
I ona postaje sitna ali sjajna zvijezda revolucije, pouzdana i vješta agentica
Kubanske obavještajne službe
S proljeća 1964. šalju je u Boliviju, gdje uhodi tamošnji režim
Bez prave svrhe i cilja. Potom dolazi Che, ona se priključuje njegovoj grupi
U kojoj su veterani sa Sierra Maestre, heroji marša na Santiago i Havanu
Desetina bezvoljnih bolivijskih seljaka i francuski avanturist Regis Debray
Koji će od revolucije načiniti unosan biznis
31. augusta 1967, nakon povlačenja po šumama, izdaje i gladi
Bez revolucionarne baze i narodne podrške, progonjeni od bolivijske vojske
I agenata CIA-e, Cheovi ljudi upadaju u zasjedu. Izvještaj kaže da vladine snage
Tog dana nisu imale ranjenih, a niti je bilo preživjelih gerillerosa. Pokapaju ih
Kao prokletnike, bez znaka križa, imena i groba
Osam dana kasnije pronalaze unakaženo tijelo žene, njezino ime
Amerikancima već je poznato: Haydee Tamara Bunke, kubanski nadimak
Tania. Opijen pobjedom, general Barrientos, predsjednik Bolivije
Naređuje da joj se priredi kršćanski sprovod. Ta džentlmenska gesta
Prema ovoj Židovki, moguća je metafora jednoga života. Haydee Tamara Bunke
Bila je revolucionar i bezdomnik. Od prvoga će njezini ubojice stvoriti
Novi pop trend, pretvarajući Chea u Coca colu, a drugo će mijenjati smisao i bit
Kako se budu mijenjala vremena
Četrdesetak godina kasnije pojmu bezdomništva konačni smisao daje
Sin mađarskih izbjeglica, francuski ministar unutrašnjih poslova.
“Mi ćemo šmrkovima počistiti smeće s pariških ulica!”, govori taj polužidov
Dok u predgrađima Arapi i Crnci, općenito ljudi prljave boje kože
Spaljuju tuđe automobile. Bezdomnici kao i on, u vremenu u kojem je netko ministar
A netko smeće, i postoji sloboda izbora kakve nije bilo u Tanijino vrijeme
Možemo li žaliti sina mađarskih izbjeglica, kao što žalimo Taniu?
I kakva je zapravo sudbina Nicolasa Sarkozyja, budućega francuskog predsjednika?
Što će se dogoditi sa smećem iz pariških predgrađa, ako su smeće očajnici bez ideje
Ili ako ideja nije pomagati automobilsku industriju da više proizvodi
Hoće li i Nicolas na kraju završiti kao smeće, za utjehu mrtvima
Oni koji su tražili domovinu, nikad je nisu našli
Zato su propadale revolucije
Zato smo palili aute
Zato smo zazivali smrt
Njihovu i svoju
I uvijek bi se našla nekakva hulja
Naprimjer Regis Debray
Da na svako pitanje ima odgovor
Koji većina želi čuti
12. 01. 2006.