ŠTO JE FRA DOMIN TOLIĆ 1874. GODINE STAVIO U KREŠEVSKI SAMOSTANSKI LJETOPIS, NE ZNAJUĆI DA PIŠE PJESMU
Osmi dan Mjeseca siečnja zlamenit bi: u samostan stupi
Ašim Medranović, pjan i oružan, i premda je tude bio
podvoren s jelom, s, kafom, poče psovat „sve Fratre“.
I osobito poče prietit Častnom Otcu fr. Petru Tomiću,
za tada Koristi, na kog reče, da će njegov Garabin puknuti,
zatim baciv findžan s, kojim je kafu pio, izajde, i uzjašiv
svog konja kog je u Pillu na način bašinskih vrimena
odjašio kad je došao, ode prošav kraj Glavica,
tude pokaže svoje barbarstvo ubiv iz puške naše pašče
koje smo mi mlogo cienili.
(I kajmekam fojnički za nikoliko dana pritvori Ašima,
al’ ni dugo vrimena ne projde, Ašim bude pustit,
našav posridovanjem fr. Mije Gujića za se
dva jamca /ćefila/ i obeća da će ubuduće mjerovat.)
Kako je prošle godine 1873. bio na zahtievanje
Kreševskih Turaka zabravljen i zatvoren zvonik
i na njem obustavljeno zvonjenje, u prosincu je
državnik fr. Mato Čondrić molbeno pisao na
Prisvietloga Gospodina Henrika Morea, Konzula
Francuzkoga pa od Gospodina Vali Paše Akifa
budu prvi Kreševski Turakah sudbeno pozvani,
koje u Sarajvo odtjera njeki Juzbaša (stotinik).
(Na 3. Veljače dojde uvečer u Samostan Pero Sahačia
poslat od Vezirove Kapie, a na 4. dojde
za novog mudira u Kreševo Mehmed aga
da ustavito zvono zvoni, to tako i bude, te se stvar
poslim mlogi trudah i naporah jednoč svrši.)
Oko 15. Veljače bude ujutro nagjen mrtav jedan Turčin
iz Fojnice. Bližnji stanovnicih selah odmah budu po zavtijama
u Kreševo stjerani, tude izpitivani, u avst zatvorani
i mlogi bieni od Mehmed Age za tada zabita Kreševskog.
Nu poslim mlogog stradanja Krstjanah što od Turakah,
bude za krivca i uboicu gori rečenog Turčina
pronadjen neki mladić imenom Pero Čustonjić
iz Dusine, koji je kod Gavrana bio u službi.
Na sudu ono rečeni Čustonjić izpovidi, „Ja sam ubio
istina onog Turčina ali zato što mi je kad sam ga
u noći sreo opsovao Krst, i rekao mi još ovdi vlaše
zvona ne zvone, i što je štapom zamanuo da me udari
udario sam ga dva put kolcem po glavi“.
(Gori rečeni mladić koji je od prilike imao godinah
od 16. do 17. bjednik! Vidi se da je iz dobre svrhe
ubojštvo učinio, buduć bio ljuto uvridjen psovanjem
Krsta, i zvona, koje je nazad 8. danah prozvonilo
uz veliku protivnost Turakah.)
Dneva 14. Mjeseca ožujka kasno u večer na koli
dovuče iz Sarajeva jedan Arapin Fis=harmoniku,
koja je iz Beča od častnog družtva
“Immaculatae Conceptionis Beate Mariae Virginis“
za ovu mjestnu Crkvu svete Katarine Divice i
Mučenice poslana.
(Tom je Fis=harmonikom prvi put
pjevana sveta Misa na 19. tekućeg mjeseca.)
Na 13. mjeseca srpnja dojde ovdi priko Fojnice
Prečastni Gospodin Mihovil Pavlinović
za častni Kanonik Zadarski, koji je tad bio narodni
Zastupnik na Rajstratu u Beču, i u Bosnu zato došao,
da vidi ponašanje i prouči običaje naroda Bosanskoga.
U mjesecu rujnu se pojavilo na više mjesta
crnog prišta, te je isti mnoge ne štedeći
nit cieneć, ni mladost ni ljepotu u hladni grob strovalio.
Ovdi imam napomenuti slideći slučaj koji se je još u
mjesecu Travnju dogodio. A to je: Častni Otac fra Andjeo
Šunjić za tada Župnik Podhumski u Neretvi,
bude izabrat za Guardiana ovog Samostana,
nu primivši on tu viest, poteži se zbog njekih poslovah
i ode na Konjičku Kapiu, gde ga snadje nesreće i poludi,
iz Konjica ga je kao takvog dopratijo po nalogu
ondašnjeg Kajmekama jedan zaptia.
(Amo došav tijem dogadjajem ljuto je kosnuta
sva ova obština, stog je upotrebljeno
mnogo kojekakvih za njegovu lječbu,
kao mlogo puta pušćanje krvi, slanje u Sarajevo
k Liečnicim, nu sve to bude zabadava.)
(Spomenuli smo prošlog mjeseca što se je zbilo
s Častnim Otcem fra Andjelom Šunjićem, nu početkom
studenog poče se isti uz sveobšte radovanjem bratje ove
Častne obštine ćutit na bolje, te oko 16. 17. i 18 ozdravi
u podpuno na 19. ovog jutra pjeva svetu Misu, isti.)
O fra Dominu Toliću
ŠTO JE FRA DOMIN TOLIĆ 1874. GODINE STAVIO U KREŠEVSKI SAMOSTANSKI LJETOPIS, NE ZNAJUĆI DA PIŠE PJESMU
Osmi dan Mjeseca siečnja zlamenit bi: u samostan stupi
Ašim Medranović, pjan i oružan, i premda je tude bio
podvoren s jelom, s, kafom, poče psovat „sve Fratre“.
I osobito poče prietit Častnom Otcu fr. Petru Tomiću,
za tada Koristi, na kog reče, da će njegov Garabin puknuti,
zatim baciv findžan s, kojim je kafu pio, izajde, i uzjašiv
svog konja kog je u Pillu na način bašinskih vrimena
odjašio kad je došao, ode prošav kraj Glavica,
tude pokaže svoje barbarstvo ubiv iz puške naše pašče
koje smo mi mlogo cienili.
(I kajmekam fojnički za nikoliko dana pritvori Ašima,
al’ ni dugo vrimena ne projde, Ašim bude pustit,
našav posridovanjem fr. Mije Gujića za se
dva jamca /ćefila/ i obeća da će ubuduće mjerovat.)
Kako je prošle godine 1873. bio na zahtievanje
Kreševskih Turaka zabravljen i zatvoren zvonik
i na njem obustavljeno zvonjenje, u prosincu je
državnik fr. Mato Čondrić molbeno pisao na
Prisvietloga Gospodina Henrika Morea, Konzula
Francuzkoga pa od Gospodina Vali Paše Akifa
budu prvi Kreševski Turakah sudbeno pozvani,
koje u Sarajvo odtjera njeki Juzbaša (stotinik).
(Na 3. Veljače dojde uvečer u Samostan Pero Sahačia
poslat od Vezirove Kapie, a na 4. dojde
za novog mudira u Kreševo Mehmed aga
da ustavito zvono zvoni, to tako i bude, te se stvar
poslim mlogi trudah i naporah jednoč svrši.)
Oko 15. Veljače bude ujutro nagjen mrtav jedan Turčin
iz Fojnice. Bližnji stanovnicih selah odmah budu po zavtijama
u Kreševo stjerani, tude izpitivani, u avst zatvorani
i mlogi bieni od Mehmed Age za tada zabita Kreševskog.
Nu poslim mlogog stradanja Krstjanah što od Turakah,
bude za krivca i uboicu gori rečenog Turčina
pronadjen neki mladić imenom Pero Čustonjić
iz Dusine, koji je kod Gavrana bio u službi.
Na sudu ono rečeni Čustonjić izpovidi, „Ja sam ubio
istina onog Turčina ali zato što mi je kad sam ga
u noći sreo opsovao Krst, i rekao mi još ovdi vlaše
zvona ne zvone, i što je štapom zamanuo da me udari
udario sam ga dva put kolcem po glavi“.
(Gori rečeni mladić koji je od prilike imao godinah
od 16. do 17. bjednik! Vidi se da je iz dobre svrhe
ubojštvo učinio, buduć bio ljuto uvridjen psovanjem
Krsta, i zvona, koje je nazad 8. danah prozvonilo
uz veliku protivnost Turakah.)
Dneva 14. Mjeseca ožujka kasno u večer na koli
dovuče iz Sarajeva jedan Arapin Fis=harmoniku,
koja je iz Beča od častnog družtva
“Immaculatae Conceptionis Beate Mariae Virginis“
za ovu mjestnu Crkvu svete Katarine Divice i
Mučenice poslana.
(Tom je Fis=harmonikom prvi put
pjevana sveta Misa na 19. tekućeg mjeseca.)
Na 13. mjeseca srpnja dojde ovdi priko Fojnice
Prečastni Gospodin Mihovil Pavlinović
za častni Kanonik Zadarski, koji je tad bio narodni
Zastupnik na Rajstratu u Beču, i u Bosnu zato došao,
da vidi ponašanje i prouči običaje naroda Bosanskoga.
U mjesecu rujnu se pojavilo na više mjesta
crnog prišta, te je isti mnoge ne štedeći
nit cieneć, ni mladost ni ljepotu u hladni grob strovalio.
Ovdi imam napomenuti slideći slučaj koji se je još u
mjesecu Travnju dogodio. A to je: Častni Otac fra Andjeo
Šunjić za tada Župnik Podhumski u Neretvi,
bude izabrat za Guardiana ovog Samostana,
nu primivši on tu viest, poteži se zbog njekih poslovah
i ode na Konjičku Kapiu, gde ga snadje nesreće i poludi,
iz Konjica ga je kao takvog dopratijo po nalogu
ondašnjeg Kajmekama jedan zaptia.
(Amo došav tijem dogadjajem ljuto je kosnuta
sva ova obština, stog je upotrebljeno
mnogo kojekakvih za njegovu lječbu,
kao mlogo puta pušćanje krvi, slanje u Sarajevo
k Liečnicim, nu sve to bude zabadava.)
(Spomenuli smo prošlog mjeseca što se je zbilo
s Častnim Otcem fra Andjelom Šunjićem, nu početkom
studenog poče se isti uz sveobšte radovanjem bratje ove
Častne obštine ćutit na bolje, te oko 16. 17. i 18 ozdravi
u podpuno na 19. ovog jutra pjeva svetu Misu, isti.)