U kadru je glava mladog čovjeka prek kojim neka ruka drži mikrofon. Čuje se pitanje na engleskom: “Molim vas, možete li nam reći kako se točno izgovara vaše prezime?”
Mladić ostaje nasmijan i pristojan, ali mu licem preleti tračak dosade i razočaranja. Ili to možda ja, kivan na vlastitu profesiju, umišljam. Kako god bilo, sve tako pristojno nasmiješen, na engleskom blagim ruskim naglaskom odgovara: “Dobro, odgovorit ću i po stoti put na to pitanje, premda znam da ćete vi i dalje nastaviti izgovarati pogrešno kao i do sada. Nipomnjiši”.
Pažljivo sam mnogo puta preslušao snimku i prilično sam siguran da je upravo ovaj niz slova – Nipomnjiši – ako ga pročitate s naglaskom na drugom slogu, najbliži onome kako svoje prezime izgovara Ян Алекса́ндрович Непо́мнящий. Tako se na ruskom piše Jan Aleksandrovič Nipomnjiši. Upravo tako ga razgovijetnim robotskim glasom izgovara i Googleov prevoditeljski stroj.
Možda sam i ja u krivu. Ali, u ono malo članaka u kojima se ovih dana u hrvatskim medijima spominje Nipomnjiši, svatko mu prezime piše različito. Nepomniači. Nepomnjaščij. Nepomnjašči. A naišao sam i na članke na nekim portalima u regiji u kojima ga u istom članku ispisuju na različite načine.
Možda je upravo zato kolega Ponoš u Novostima, a tako čini na svom portalu i N1, odlučio pisati mu ime i prezime onako kako ga piše anglofirska polovica svijeta: Ian Nepomniachtchi. Kad vidite taj nerazmrsivi čvor “chtch” bude vam i jasnije zašto su novinari Nipomnjišija već preko stotinu puta pitali kako da mu izgovore prezime. I zašto ga većina zove jednostavno Nepo. Svejedno, draže mi je vidjeti bilo koji pokušaj transkripcije, uključujući i vjerojatno također u nečemu pogrešan moj vlastiti, nego to Nepomniachtchi. U hrvatskom jeziku ruska se imena i prezimena pišu fonetski, onako kako se izgovaraju i sramota je da se služimo engleskim štakama.
Razglabam naširoko o jednom malom pravopisnom detalju zbog čistog užitka koji mi, za promjeu, pričinja bavljenje bilo čime osim slovima grčkog alfageta delta i omikron. Ujedno sam sebi stvaram privid da je jezik i njegova pravilna upotreba nešto još uvijek bitno, kako u našoj novinarskoj profesiji koja bi na tom polju trebala čuvati kriterije i standarde, tako i u životu i društvu. I zato što i dalje mislim da nepoznavanje jezika, počevši od vlastitog materinjeg, dovodi u nekoj dalekoj konačnici do nesagledivih posljedica zbrke u mislima i djelima ljudi. Sve do apokalipse.
No, zašto mi je uopće bitan i zašto mislim da biste svi vi, znatiželjni, obrazovani i uljuđeni čitatelji novina trebali znati tko je Jan Aleksandrovič Nipomnjiši? Eh, tu dolazimo do druge činjenice zbog koje sam kivan i na našu profesiju, pa onda na čitavu medijsku industriju koja nam je profesiju, a time i javnost, učinila takvom kakva ona danas jest, i na čitav svijet u kojem više nije obavezno svakim ozbiljnim novinama i televiziji dostojno najaviti, a onda iz partije u partiju pratiti meč, dvoboj, bitku za šahovskog prvaka svijeta. Utoliko više što se ovaj između Rusa Jana Nipomnjišija i Norvežanina Magnusa Carlsena igra s godinom dana zakašnjenja. Zbog svima poznatog razloga. Carlsen već treći put brani titulu i prijestolje koje kraljevski suvereno drži još od 2013. godine kada je postao šesnaesti svjetski prvak u šahu, otkako je prvi tu titulu u službenom natjecanju 1886. osvojio austrougarsko-američki šahist Wilhelm Steinitz. Carlsen ima 31 godinu, kao i njegov izazivač Nipomnjiši. Mjesto održavanja meča je Dubai i pobjednik se već zna, osim ako u ovih nekoliko dana nakon pisanja ove kolumne, u preostale četiri partije Nipomnjiši ne napravi čudo nad čudima i sustigne ogromnu prednost koju nakon tri remija i tri pobjede ima Carlsen. Bio bi to najveći povratak u povijesti šaha, sporta i života – uzbuđeno je objavio komentator Agadmator čiji istoimeni šahovski kanal Youtubeu prati milijun i dvjesto tisuća pretplanika, a ovih dana analize svake pojedinačne partije i više stotina tisuća ljudi. I ja među njima.
Nakon pet uglavnom rutinerskih i nimalo uzbudljivih remija, Carlsen je Nipomnjišija slomio u maratonskoj šestoj partiji. Sedmu su obojica od početka suglasno vodili prema brzom remiju kao predahu. A onda su se u osmoj i devetoj partiji Rusu dogodila dva šokantna previda. Najprije je vlastiti poraz skrivio poklonivši Carlsenu tek jednog pješaka. A u devetoj je vlastitog lovca uveo u zamku koju je Norvežanin trebao samo zatvoriti.
Koliko je nevjerojatno da netko napravi takav previd na toj najvišoj razini igre, u klasičnom šahu u kojem nema vremenske stiske, i to netko tko je u čitavom šahovskom svijetu čak slovio kao blagi favorit upravo u tom formatu igre protiv Carlsena, najbolje su govorili izrazi lica aktualnog prvaka dok je pokušavao dokučiti i razumjeti poziciju koju mu je, odšetavši od stola nakon povučenog poteza, na ploči ostavio Rus.
Meni je osobito drag i trenutak s press-konferencije nakon desete partije kada je Carlsenu neki novinar uputio doista do gluposti banalno i suvišno pitanje. Lakonski mu je odgovorio “do better”, potrudite se, budite bolji, pametniji. Zaglupljivanje će nas doći glave.
Usput, s jednako neznatnom pažnjom naših medija i javnosti, i Carlsen, i Nipomnjiši, i još deset trenutno ponajboljih šahovskih genijalaca svijeta igralo je 2019. godine u Zagrebu jedan od, po rejtingu igrača, najjačih turnira u povijesti ove igre.
Postoji mnogo načina da svijet učinite malo smislenijim, plemenitijim i pametnijim. Dobra knjiga. Dobra glazba. Zdrav sport. Boravak u prirodi. A jedan od tih načina je i da posvetite pažnju partijama Nipomnjišija i Carlsena i drugih majstora, starih i novih. Internet ljude zaglupljuje samo ako ga koriste na glup način i hrane se glupostima. Ima mnogo odličnih šahovskih kanala na Youtuebu. Ali ja vam osobito preporučam Agadmatora. I to s velikim ponosom. Ne nacionalnim, nego lokalpatriotskim. Agadmator je moj zemljak, Antonio Radić iz Križevaca. A osim svih šahovskih poteza, strategija i taktia koje ima u glavi, o tome koliko je pametan najviše govori to što ne daje intervjue hrvatskim novinarima. Čak ni meni.
Nipomnjiši – Carlsen
U kadru je glava mladog čovjeka prek kojim neka ruka drži mikrofon. Čuje se pitanje na engleskom: “Molim vas, možete li nam reći kako se točno izgovara vaše prezime?”
Mladić ostaje nasmijan i pristojan, ali mu licem preleti tračak dosade i razočaranja. Ili to možda ja, kivan na vlastitu profesiju, umišljam. Kako god bilo, sve tako pristojno nasmiješen, na engleskom blagim ruskim naglaskom odgovara: “Dobro, odgovorit ću i po stoti put na to pitanje, premda znam da ćete vi i dalje nastaviti izgovarati pogrešno kao i do sada. Nipomnjiši”.
Pažljivo sam mnogo puta preslušao snimku i prilično sam siguran da je upravo ovaj niz slova – Nipomnjiši – ako ga pročitate s naglaskom na drugom slogu, najbliži onome kako svoje prezime izgovara Ян Алекса́ндрович Непо́мнящий. Tako se na ruskom piše Jan Aleksandrovič Nipomnjiši. Upravo tako ga razgovijetnim robotskim glasom izgovara i Googleov prevoditeljski stroj.
Možda sam i ja u krivu. Ali, u ono malo članaka u kojima se ovih dana u hrvatskim medijima spominje Nipomnjiši, svatko mu prezime piše različito. Nepomniači. Nepomnjaščij. Nepomnjašči. A naišao sam i na članke na nekim portalima u regiji u kojima ga u istom članku ispisuju na različite načine.
Možda je upravo zato kolega Ponoš u Novostima, a tako čini na svom portalu i N1, odlučio pisati mu ime i prezime onako kako ga piše anglofirska polovica svijeta: Ian Nepomniachtchi. Kad vidite taj nerazmrsivi čvor “chtch” bude vam i jasnije zašto su novinari Nipomnjišija već preko stotinu puta pitali kako da mu izgovore prezime. I zašto ga većina zove jednostavno Nepo. Svejedno, draže mi je vidjeti bilo koji pokušaj transkripcije, uključujući i vjerojatno također u nečemu pogrešan moj vlastiti, nego to Nepomniachtchi. U hrvatskom jeziku ruska se imena i prezimena pišu fonetski, onako kako se izgovaraju i sramota je da se služimo engleskim štakama.
Razglabam naširoko o jednom malom pravopisnom detalju zbog čistog užitka koji mi, za promjeu, pričinja bavljenje bilo čime osim slovima grčkog alfageta delta i omikron. Ujedno sam sebi stvaram privid da je jezik i njegova pravilna upotreba nešto još uvijek bitno, kako u našoj novinarskoj profesiji koja bi na tom polju trebala čuvati kriterije i standarde, tako i u životu i društvu. I zato što i dalje mislim da nepoznavanje jezika, počevši od vlastitog materinjeg, dovodi u nekoj dalekoj konačnici do nesagledivih posljedica zbrke u mislima i djelima ljudi. Sve do apokalipse.
No, zašto mi je uopće bitan i zašto mislim da biste svi vi, znatiželjni, obrazovani i uljuđeni čitatelji novina trebali znati tko je Jan Aleksandrovič Nipomnjiši? Eh, tu dolazimo do druge činjenice zbog koje sam kivan i na našu profesiju, pa onda na čitavu medijsku industriju koja nam je profesiju, a time i javnost, učinila takvom kakva ona danas jest, i na čitav svijet u kojem više nije obavezno svakim ozbiljnim novinama i televiziji dostojno najaviti, a onda iz partije u partiju pratiti meč, dvoboj, bitku za šahovskog prvaka svijeta. Utoliko više što se ovaj između Rusa Jana Nipomnjišija i Norvežanina Magnusa Carlsena igra s godinom dana zakašnjenja. Zbog svima poznatog razloga. Carlsen već treći put brani titulu i prijestolje koje kraljevski suvereno drži još od 2013. godine kada je postao šesnaesti svjetski prvak u šahu, otkako je prvi tu titulu u službenom natjecanju 1886. osvojio austrougarsko-američki šahist Wilhelm Steinitz. Carlsen ima 31 godinu, kao i njegov izazivač Nipomnjiši. Mjesto održavanja meča je Dubai i pobjednik se već zna, osim ako u ovih nekoliko dana nakon pisanja ove kolumne, u preostale četiri partije Nipomnjiši ne napravi čudo nad čudima i sustigne ogromnu prednost koju nakon tri remija i tri pobjede ima Carlsen. Bio bi to najveći povratak u povijesti šaha, sporta i života – uzbuđeno je objavio komentator Agadmator čiji istoimeni šahovski kanal Youtubeu prati milijun i dvjesto tisuća pretplanika, a ovih dana analize svake pojedinačne partije i više stotina tisuća ljudi. I ja među njima.
Nakon pet uglavnom rutinerskih i nimalo uzbudljivih remija, Carlsen je Nipomnjišija slomio u maratonskoj šestoj partiji. Sedmu su obojica od početka suglasno vodili prema brzom remiju kao predahu. A onda su se u osmoj i devetoj partiji Rusu dogodila dva šokantna previda. Najprije je vlastiti poraz skrivio poklonivši Carlsenu tek jednog pješaka. A u devetoj je vlastitog lovca uveo u zamku koju je Norvežanin trebao samo zatvoriti.
Koliko je nevjerojatno da netko napravi takav previd na toj najvišoj razini igre, u klasičnom šahu u kojem nema vremenske stiske, i to netko tko je u čitavom šahovskom svijetu čak slovio kao blagi favorit upravo u tom formatu igre protiv Carlsena, najbolje su govorili izrazi lica aktualnog prvaka dok je pokušavao dokučiti i razumjeti poziciju koju mu je, odšetavši od stola nakon povučenog poteza, na ploči ostavio Rus.
Meni je osobito drag i trenutak s press-konferencije nakon desete partije kada je Carlsenu neki novinar uputio doista do gluposti banalno i suvišno pitanje. Lakonski mu je odgovorio “do better”, potrudite se, budite bolji, pametniji. Zaglupljivanje će nas doći glave.
Usput, s jednako neznatnom pažnjom naših medija i javnosti, i Carlsen, i Nipomnjiši, i još deset trenutno ponajboljih šahovskih genijalaca svijeta igralo je 2019. godine u Zagrebu jedan od, po rejtingu igrača, najjačih turnira u povijesti ove igre.
Postoji mnogo načina da svijet učinite malo smislenijim, plemenitijim i pametnijim. Dobra knjiga. Dobra glazba. Zdrav sport. Boravak u prirodi. A jedan od tih načina je i da posvetite pažnju partijama Nipomnjišija i Carlsena i drugih majstora, starih i novih. Internet ljude zaglupljuje samo ako ga koriste na glup način i hrane se glupostima. Ima mnogo odličnih šahovskih kanala na Youtuebu. Ali ja vam osobito preporučam Agadmatora. I to s velikim ponosom. Ne nacionalnim, nego lokalpatriotskim. Agadmator je moj zemljak, Antonio Radić iz Križevaca. A osim svih šahovskih poteza, strategija i taktia koje ima u glavi, o tome koliko je pametan najviše govori to što ne daje intervjue hrvatskim novinarima. Čak ni meni.