Iako izvorno s Vratnika, Nidal Mršo je tvrdio i stalno ponavljao da je on zapravo francuskog porijekla i da se prezime piše Mrsho, s tim da se glas „h“ ne čita, a na glas „o“ dodaje akcent: takozvano produženo „o“ koje je izgovarao usta nakrivljenih na desnu stranu poput ribe. Niko ga u vezi s tim nije shvatao ozbiljno, jer, uostalom, i nije bilo ozbiljno.
Bez obzira na Nidalovo porijeklo i način izgovora njegovog imena, za ovu priču je bitno da je Nidal Mršo jedne nedjelje ujutro, kao i svake prethodne, skuhao sebi kafu, namjestio naočale i upalio kompjuter kako bi čitao vijesti na internet portalima. To je bila njegova nedjeljna rutina koju je uveo otkako je odustao od novina kao sav normalan svijet. Nidal Mršo je srknuo srk kafe i počeo gledati fotografije, naslove i komentare; sam sadržaj vijesti rijetko je čitao. Odjednom mu u sobu upade žena. Njegova, ne tuđa žena.
ŽENA: Ti si jučer parkirao pred zgradom na uobičajenom mjestu. Nećeš vjerovati šta se poslije dogodilo.
NIDAL: Šta se dogodilo?
ŽENA: Nećeš vjerovati šta se dogodilo!
NIDAL: Moram znati šta se dogodilo kako bih odlučio da li ću da vjerujem ili ne vjerujem da se to uistinu dogodilo.
ŽENA: Nestao ti je limeni ljubimac.
NIDAL: Ne vjerujem!
ŽENA: Vjerovao, ne vjerovao, njega nema.
NIDAL: Kako to misliš?
ŽENA: Hoću da kažem kako ti možeš vjerovati ili ne vjerovati u ono što ja govorim, ali to ne osporava činjenicu da ti je nestao limeni ljubimac. A činjenica je činjenica, vjerovao ti ili ne vjerovao.
Nidal je ustao od stola pa samim tim i kompjutera, pogledao kroz prozor na mjesto gdje je dan ranije parkirao i svojim očima se uvjerio da mu je limeni ljubimac uistinu nestao. Gledao je prazno parkirno mjesto i ljubimca nije bilo. Skinuo je naočale i opet ga nije bilo. Ponovo je vratio naočale i opet ga nije bilo. Ponovio je tu radnju nekoliko puta i shvatio da nije u pitanju optička varka: limenog ljubimca zaista, uistinu i stvarno nije bilo.
ŽENA: Da ga nije odnio pauk?
NIDAL: Kakav crni pauk? Otuđen mi je limeni ljubimac.
ŽENA: Otuđen znači da je sada tuđi i da više nije naš?
NIDAL: Pravno tumačeći on je i dalje naš. Nije tuđi, nego je u tuđim rukama. Jednostavnije bi bilo reći da nam je bespravno oduzet.
ŽENA: Oduzeti je računska radnja, zar ne? Sad mi je jasno: imali smo jednog limenog ljubimca, jedan nam je oduzet; jedan minus jedan, sad imamo nijednog limenog ljubimca. Mada, pravno tumačeći, ipak imamo jednog. To znači da pravo, matematika, a ni stvarnost nisu usaglašeni.
NIDAL: Tako nekako moja ljepša polovice s tim da nam je limeni ljubimac bespravno oduzet pa i nisi potpuno upravu. Pomiješala si babe i žabe, a to nije uredu.
LJEPŠA POLOVICA: Šta ćemo sada uraditi moja jača polovice?
JAČA POLOVICA: Ne želim prejudicirati, ali treba zvati predstavnike zakona. Koji im je ono broj?
LJEPŠA POLOVICA: Ne znam ko je predstavnik zakona, pa mu ne znam ni broj. Ali znam broj organa reda i mira.
JAČA POLOVICA: Dovoljno je reći organ reda, jer gdje ima reda ima i mira… Nema veze, ja ću… Sve u ovoj kući ionako moram uraditi sam.
LJEPŠA POLOVICA: Ovo nije kuća nego stan.
Nidal Mršo je uzeo telefon i pozvao 122.
POLICAJAC: Halo?
NIDAL: Da li sam dobio predstavnike zakona?
PREDSTAVNIK ZAKONA: Nermin ovdje, policijska uprava Novi Grad.
NIDAL: Koji grad?
PREDSTAVNIK ZAKONA: Novi Grad.
NIDAL: Zar nisam dobio predstavnike zakona u Sarajevu.
PREDSTAVNIK ZAKONA: Ne znam za predstavnike zakona, ali kao što rekoh Nermin ovdje. Policajac u Policijskoj upravi općine Novi Grad. To jeste u Sarajevu. Izvolite, kako Vam mogu pomoći?
NIDAL: Otuđen mi je limeni ljubimac.
POLICAJAC: Otuđen Vam je ko?
NIDAL: Limeni ljubimac.
POLICAJAC: Dobro, a gdje se to desilo?
NIDAL: Ispred moje kuće.
LJEPŠA POLOVICA KOJA JE SVE POMNO SLUŠALA: Nije kuća, nego stan.
NIDAL: Pardon, ispred stana.
POLICAJAC: Mislite u haustoru?
NIDAL: Ne, ispred zgrade u kojoj je moj stan.
POLICAJAC: A Vaš stan, je li trosoban?
NIDAL: Ne, nego dvosoban. Ali kakve to ima veze?
POLICAJAC: Nikakve, onako pitam, nastavite. Jeste li bili zajedno s ljubimcem?
NIDAL: Ne, bio sam u kući.
POLICAJAC: Mislite stanu? Trosobnom?
NIDAL: Da, u stanu, i ne, nego u dvosobnom.
POLICAJAC: A šta je ljubimac radio sam ispred zgrade?
NIDAL: Bio je parkiran.
POLICAJAC: Parkiran? Kakav je to ljubimac?
NIDAL: Pa limeni.
POLICAJAC: Shvatio sam da je limeni, nego kakva je vrsta ljubimca u pitanju?
NIDAL: Opel Korsa, samo se piše Corsa.
POLICAJAC: Aaaaa, sad shvatam, baš sam rasejan, ja sam mislio, zapravo nisam znao šta uopće mislim…Vi ustvari govorite o ljubimcu na četiri točka?
NIDAL: Da, samo što sam u gepeku imao i rezervni točak, pa je praktično u pitanju ljubimac s pet točkova.
POLICAJAC: Jeste s pet točkova, ali na četiri točka. A to nije isto. Nego, recite mi kako se zovete.
NIDAL: Nidal Mrso, samo se piše Mrsho.
POLICAJAC: Je li Mrso ili Mrsho?
NIDAL: Piše se Mrsho, čita Mrso s produženim glasom „o“.
POLICAJAC: Mislite sa dva o?
NIDAL: Jedno je „o“, ali je produženo: Mrs-oo, samo ga malo skoro nečujno na kraju zavijete na „u“. Razumijete li?
POLICAJAC: Ne razumijem. Kako vam piše u iskaznici?
NIDAL: Kojoj iskaznici?
POLICAJAC: U ličnoj iskaznici.
NIDAL: Sve su moje iskaznice lične. To su moje iskaznice, pa su logično i lične.
POLICAJAC: Mislim na ličnu, onu koju samo vi imate, kako da vam objasnim…
NIDAL: Pa kažem Vam da su sve moje iskaznice – moje lične iskaznice. Imam zdravstvenu, vozačku, bankovnu…
POLICAJAC: Dobro, i šta na njima piše: Mrso ili Mrsho.
NIDAL: Piše Mršo.
POLICAJAC: Mršo? Sa „š“?
NIDAL: Da, ali na francuskom…
POLICAJAC: Nema veze. Svakako moramo doći na lice mjesta.
NIDAL: Nisam znao da ovo lice ima mjesto, uh pardon, da mjesto ima lice? Lice Alipašinog polja?
POLICAJAC: To se tako kaže, nije bezlično mjesto.
NIDAL: Opet vi o ličnim iskaznicama. A kad ćete doći?
POLICAJAC: Smjesta. Da pojasnim: sa mjesta na kojem se trenutno nalazim, doći ćemo na mjesto gdje se desilo krivično djelo, to jest, pred zgradu u kojoj se nalazi Vaš stan. A dolazimo jer moramo izvršiti očevid.
NIDAL: Čiji vid?
POLICAJAC: Očev… Mislim, očevid.
NIDAL: A što će dolaziti vaš otac i zašto je bitan njegov vid.
POLICAJAC: Vi mene ne razumijete, to se tako kaže: očevid. To vam je isto što i uviđaj.
NIDAL: Ne zvučite mi baš uviđavno. Već pola sata govorite gluposti.
POLICAJAC: Žao mi je što tako mislite. Vjerujte da se trudim. Svi se trudimo. Znate, ovaj razgovor se i snima u cilju poboljšanja naših usluga.
NIDAL: Sjajno. Nego kako ćete doći kada me niste upitali ni koja mi je adresa.
POLICAJAC: Koja vam je adresa?
NIDAL: Stanovanja?
POLICAJAC: Da.
NIDAL: Što me to pitate?
POLICAJAC: Pa da bismo došli.
NIDAL: Prvomajska 11.
POLICAJAC: Jedanaestomajska jedan?
NIDAL: Ne, čovječe! Prvomajska 11.
ČOVJEK, RANIJE ZNAN KAO PREDSTAVNIK ZAKONA, A POTOM I POLICAJAC: Odlično. Pošto su nam sve patrole zauzete na terenu, lično ću doći na lice mjesta. Tu sam za pet minuta.
Nidal Mršo je obukao jaknu, uzeo dokumentaciju od automobila, ali i stana, i to dvosobnog, i sišao niz stepenice pred zgradu. Vrlo brzo se pojavio policijski automobil s upaljenim rotacijskim svjetlima. Iz njega je izašao predstavnik zakona, odnosno policajac, odnosno čovjek po imenu Nermin. U rukama je držao pisaći blok i hemijsku olovku. Kako se policijski automobil s upaljenim rotacijama zaustavio tako su se i balkoni i prozori u komšiluku počeli popunjavati glavama, ali o tome ćemo poslije.
NIDAL: Vi ste Nermin?
NERMIN: Tako je, ali sada sam na dužnosti, pa me možete zvati policajac. Možete li mi pokazati gdje Vam je bilo parkirano prometno vozilo?
NIDAL: Upravo tu gdje Vi sada stojite. Jutros ga nije bilo. To je prvo vidjela moja ljepša polovica…
POLICAJAC: Koja Vaša polovica?
NIDAL: Ljepša.
POLICAJAC: Lijeva ili desna? Meni su poprilično iste.
NIDAL: Ama, čovječe moja žena. Žena je prvo vidjela da ga nema i rekla: nećeš vjerovati šta se dogodilo…
POLICAJAC: Šta se dogodilo?
NIDAL: Pa nestao mi je limeni ljubimac.
POLICAJAC: Ah, da, upravu ste. I šta se onda dogodilo?
NIDAL: Otišao sam do prozora i uvjerio se da je žena, nažalost, bila upravu.
POLICAJAC: Žena je uvijek upravu gospodine Mršo. Ja sam to brzo naučio. Zar Vam to nisu rekli kad ste se ženili?
NIDAL: Kako vi znate da je moja žena uvijek upravu. Poznajete moju ženu?
POLICAJAC: Mislio sam na sve žene kada kažem žena. Zapravo mislio sam na udate žene. Neudate žene nisu uvijek upravu sve dok se ne udaju. Zapravo neudate žene nisu žene, one su djevojke, a kada se udaju postanu žene i onda su uvijek upravu.
NIDAL: Vi mene mučite. Ja sam uznemiren, otuđen mi je limeni ljubimac.
POLICAJAC: Upravu ste, izvinjavam se. Dobro, da ponovim ono što je poznato kako bih napravio zapisnik. Znači, Vaše prometno vozilo, marke i tip Opel Korsa, s tim da se piše Corsa, bilo je parkirano upravo ovdje sinoć i jutros ga na istom mjestu nije bilo. Koje boje je bilo vozilo?
NIDAL: Bilo je bijele boje, valjda je i sad bijele boje.
POLICAJAC: Nikad se ne zna. A registracijske oznake?
NIDAL: K17-E-542.
POLICAJAC: Zanimljivo. Lako za zapamtiti. Nego, recite Vi meni Nidale, mogu Vas zvati Nidal? Sumnjate li na nekoga?
NIDAL: Ne, ne sumnjam ni na koga. Na koga bih sumnjao?
POLICAJAC: Da, upravu ste, na koga biste sumnjali. To je sigurno uradila osoba od ranije poznata policiji.
NIDAL: Vi znate ko je to uradio?! Poznajete tu osobu?! Ko je, recite mi odmah ko je?
POLICAJAC: Ne, kažem da nam je od ranije poznata osoba, ali nam nije poznata u ovom trenutku. Hoću da kažem da se vjerovatno radi o povratniku u krivična djela.
NIDAL: Hoćete da kažete da će se vratiti ovdje? Na lice mjesta koje je ujedno mjesto zločina. Zašto bi se vraćao?
POLICAJAC: Ne, hoću da kažem da se ta osoba koja nam je od ranije poznata, ali u ovom trenutku nepoznata, zapravo znamo je, ali ne znamo koja je između mnogih koje poznajemo, stalno vraća, ali na druga lica mjesta, koja nakon njegovog dolaska od lica mjesta postaju mjesta zločina. Da li Vam je sad jasno?
NIDAL: Kristalno jasno.
POLICAJAC: Kristal je uistinu težak. Jednom sam bio na uviđaju nakon što je čovjek drugog čovjeka udario kristalnom pepeljarom. To je ozbiljno hladno oružje.
NIDAL: Jel’ ovo neka neslana šala?
POLICAJAC: Šala? Nije šala. I kako šala može biti neslana, pa šala ne spada u hranu?
NIDAL: To se samo tako kaže: „neslana šala“. Znate kad je hrana neslana, onda je bljutava, pa tako možemo reći da je neslana šala zapravo bljutava šala.
POLICAJAC: Ako posolimo šalu bit će bolje?
NIDAL: Jao majko. Ne soli se šala, nego se tako kaže.
POLICAJAC: Pa što ne kažete bljutava šala?
NIDAL: Zato što se ne kaže tako, nego ovako!
POLICAJAC: Kako?
NIDAL: Neslana šala!!!
POLICAJAC: To je ustvari neukusna šala, je li?
NIDAL: Pa ne baš, neslana šala je neuspješna šala, znači da nije ni smiješna. A neukusna šala može biti smiješna, ali je neukusna, neprimjerena.
POLICAJAC: Vi mene zbunjujete gospodine Mršo.
NIDAL: Vratimo se, molim Vas, na moj slučaj. Znači, Vi sumnjate da je mog limenog ljubimca otuđio neki žestoki momak?
POLICAJAC: Pronicljivo razmišljate gospodine Mršo. To bi zaista mogao biti neki žestoki momak. Vi kao da ste detektiv, baš kao onaj francuski inspektor Kluzo? A pa da, to je taj akcent: Mrso kao Kluzo?
NIDAL: Odlično ste to primjetili. I šta mislite, hoćete li ga pronaći?
POLICAJAC: Koga?
NIDAL: Tog žestokog momka.
POLICAJAC: Ah, ko zna, mnogo ih je, teško…
NIDAL: A limenog ljubimca?
POLICAJAC: Mrka kapa.
NIDAL: Kakva kapa?
POLICAJAC: Mrka kapa gospodine Mršo, mrka kapa.
NIDAL: Ne razumijem, kakve veze bilo kakva kapa ima s mojim slučajem i ovom beskrupuloznom krađom.
POLICAJAC: Pa to se tako kaže kad ne vjerujete da ćete doći do rješenja. Čuo sam da neki kažu i: limun žut.
NIDAL: Limun jeste žut, šta tu ima neobično, ironično, sarkastično…
POLICAJAC: Nemam pojma, samo kažem šta sam čuo. Nego čime se Vi bavite, bitno mi je zbog zapisnika.
NIDAL: Ja sam u penziji.
POLICAJAC: Blago vama pa ste je dočekali, ko zna hoću li ja…
NIDAL KLIMAJUĆI GLAVOM: Teško moj Nermine, teško…
MOJ NERMIN: Uh, baš ste negativni. Ali, budimo profesionalni gospodine Mršo, ja sam ipak policajac. Znači, trenutno ste u penziji, a vaše zanimanje?
NIDAL: Čime se zanimam? Uobičajeno penzionerski: gledam televiziju, izađem da platim račune, izmjerim pritisak u ambulanti…
POLICAJAC: Ne to, mislio sam na to čime ste se bavili prije nego što ste otišli u penziju?
NIDAL: Bio sam glumac u filmovima za odrasle.
POLICAJAC: Stvarno? Pa ja sve mislim kako mi je poznato Vaše ime. U kojem filmu sam Vas gledao?
NIDAL: Po imenu me ne poznajete. Moje umjetničko ime bilo je Veliki Dal, skraćeno Velidal. A ne znam da li ste gledali, nema tih filmova na Internetu, samo na nekim starim video kasetama.
POLICAJAC: Pa možda sam gledao na televiziji.
NIDAL: Otkud filmovi za odrasle na televiziji?
POLICAJAC: Pa dobro znam da crtani idu ujutro, porodični popodne, ali nakon dnevnika obično budu za odrasle…
NIDAL: Nisu to ti filmovi.
POLICAJAC: Aha, skromni ste, dobro, poštujem… A čime se bavi Vaša žena?
NIDAL: I ona je u penziji.
POLICAJAC: Čime se bavila prije penzije?
NIDAL: Bila je pjevačica lakih nota.
POLICAJAC: Lakih nota? Dječijih? Nešto kao „Zeko i potočić“?
NIDAL: Ovaj razgovor postaje apsurdan.
POLICAJAC: Apsolutno.
NIDAL: Nisam rekao apsolutno, nego apsurdno.
POLICAJAC: Znam, hoću da kažem da se slažem s Vama.
NIDAL: Drva se slažu, a ne mišljenja. Možete dijeliti moje mišljenje.
POLICAJAC: Ne želim ja dijeliti Vaše mišljenje, što bih Vam ga ja podijelio na više dijelova; uostalom nemam pravo na to. Kakvim policajcem Vi to mene smatrate?
NIDAL: Vi ne razumijete o čemu govorim. To Vam je isto kao kad Vi kažete da se slažete sa mnom, samo je to neispravno tako reći jer se drva ili čarape mogu slagati, a ne mišljenje.
POLICAJAC: Vi kao da ste profesor bosanskog jezika.
NIDAL: Nisam, samo sam pazio na času. I puno čitam novine. Sad sam prešao na internet protale.
POLICAJAC: To i ja onom svom klipanu stalno govorim. Jako je važno da paziš na času.
NIDAL: Pa jel pazi?
POLICAJAC: Slabo gospodine Mršo. Neki dan se vratio iz škole s ogromnom čvorugom na glavi. Kaže da je udario u otvoren prozor kad je ustajao sa stolice. Ništa on ne pazi.
NIDAL: Ja ću se, majke mi, sad ubiti!
POLICAJAC: Nemojte gospodine Mršo. Znam da ste se vezali uz svoje vozilo, da mu tepate da je Vaš limeni ljubimac, ali vjerujte mi nije vrijedno…
NIDAL: Lijepo je meni moja žena govorila: ne smij se, oplakat ćeš!
POLICAJAC: Smijali ste se kad su izvršili otuđenje Vašeg prometnog vozila?
NIDAL: Ne tad, prije.
POLICAJAC: Kada to prije je bilo tačno; to je bitno zbog zapisnika.
NIDAL: Ne znam, prije, ranije, davno. Baš sam se mnogo smijao i ona mi je rekla: ne smij se, opalakat ćeš. I evo, godinama poslije, oplakah.
POLICAJAC: Zato se ja ne smijem. Nikad. I meni je to moja žena rekla jednom, a lijepo sam Vam rekao da su žene uvijek upravu.
Odjednom se čuo vrisak, a potom glasan tup udarac. Policajac ranije znan kao predstavnik zakona, čovjek, Nermin, policajac Nermin otrčao je da vidi šta se dogodilo. Vratio se nakon desetak minuta usplahiren.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Jedna Vaša komšinica, neka starica, nagnula se kroz prozor da vidi o čemu nas dvojica razgovaramo i… nećete vjerovati šta se onda dogodilo!
NIDAL: Šta se dogodilo?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Pala je kroz prozor!
NIDAL: Ne vjerujem!
USPLAHIRENI POLICAJAC: Vjerovali, ne vjerovali, to se dogodilo. Žena je pala kroz prozor.
NIDAL: Radoznalost je ubila mačku.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Mislite staricu?!
NIDAL: Da.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Uh, dobro je, već sam pomislio da je pala na Vašu mačku.
NIDAL: Nemam ja mačku. Šta će mi mačka?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Ah da, vi nemate živog ljubimca, Vi imate limenog ljubimca.
NIDAL: Imao, više nemam. Sjećate se? Zato ste i došli ovamo.
Njihov razgovor je ponovo prekinuo novi vrisak i novi tup udarac. Policajac ranije znan kao predstavnik zakona, čovjek, policajac Nermin, usplahireni policajac, ponovo je otrčao i ponovo se vratio za desetak minuta; ponovo kao usplahireni policajac.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Još jedna Vaša komšinica, također starica, nagnula se kroz prozor da vidi šta se desilo s onom prethodnom staricom i… pogledajte šta se dogodilo.
Nidal pritisnu touchscreen pametnog telefona u vlasništvu usplahirenog policajca i odgleda kratki video.
NIDAL: I ova je pala kroz prozor i poginula?! Ne mogu da vjerujem.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Vjerovali ne vjerovali, to je istina. Evo, vidjeli ste, crno na bijelo, samo u boji. Strašno da je i ova starica izvršila samoubistvo. Ali, nema mjesta panici, nema mjesta panici.
NIDAL: S lica mjesta, do mjesta zločina, pa mjesta gdje se ne paniči. Ovo mjesto je očigledno posebno, ovdje se dešava previše toga. Možda su podzemne vode. Jeste li sigurni da nema mjesta panici?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Nema mjesta panici! Žena je izvršila samoubistvo, to je njena odluka.
NIDAL: Nije ona izvršila samoubistvo, ona se samoubila. Znači nije željela da se ubije, nije to uradila namjerno, nego se previše nagnula kroz prozor tako da se zapravo samoubila. Ne može se reći ni da je nesretan slučaj, jer to nema veze sa srećom nego pameću.
USPLAHIRENI, POMALO IZNERVIRANI POLICAJAC: Gospodine Mršo, stvarno mislim da su Vaše definicije i jezičke igre sada nepotrebne.
NIDAL: Nisu to jezičke igre, to su činjenice.
I opet je njihov razgovor prekinula ista stvar: novi vrisak i novi tup udarac. Policajac ranije znan kao predstavnik zakona, Nermin, čovjek, policajac Nermin, usplahireni policajac i usplahireni, pomalo iznervirani policajac je opet otrčao i ponovo se vratio za desetak minuta: ovaj put definitivno kao šokirani policajac.
Nidal Mršo
Iako izvorno s Vratnika, Nidal Mršo je tvrdio i stalno ponavljao da je on zapravo francuskog porijekla i da se prezime piše Mrsho, s tim da se glas „h“ ne čita, a na glas „o“ dodaje akcent: takozvano produženo „o“ koje je izgovarao usta nakrivljenih na desnu stranu poput ribe. Niko ga u vezi s tim nije shvatao ozbiljno, jer, uostalom, i nije bilo ozbiljno.
Bez obzira na Nidalovo porijeklo i način izgovora njegovog imena, za ovu priču je bitno da je Nidal Mršo jedne nedjelje ujutro, kao i svake prethodne, skuhao sebi kafu, namjestio naočale i upalio kompjuter kako bi čitao vijesti na internet portalima. To je bila njegova nedjeljna rutina koju je uveo otkako je odustao od novina kao sav normalan svijet. Nidal Mršo je srknuo srk kafe i počeo gledati fotografije, naslove i komentare; sam sadržaj vijesti rijetko je čitao. Odjednom mu u sobu upade žena. Njegova, ne tuđa žena.
ŽENA: Ti si jučer parkirao pred zgradom na uobičajenom mjestu. Nećeš vjerovati šta se poslije dogodilo.
NIDAL: Šta se dogodilo?
ŽENA: Nećeš vjerovati šta se dogodilo!
NIDAL: Moram znati šta se dogodilo kako bih odlučio da li ću da vjerujem ili ne vjerujem da se to uistinu dogodilo.
ŽENA: Nestao ti je limeni ljubimac.
NIDAL: Ne vjerujem!
ŽENA: Vjerovao, ne vjerovao, njega nema.
NIDAL: Kako to misliš?
ŽENA: Hoću da kažem kako ti možeš vjerovati ili ne vjerovati u ono što ja govorim, ali to ne osporava činjenicu da ti je nestao limeni ljubimac. A činjenica je činjenica, vjerovao ti ili ne vjerovao.
Nidal je ustao od stola pa samim tim i kompjutera, pogledao kroz prozor na mjesto gdje je dan ranije parkirao i svojim očima se uvjerio da mu je limeni ljubimac uistinu nestao. Gledao je prazno parkirno mjesto i ljubimca nije bilo. Skinuo je naočale i opet ga nije bilo. Ponovo je vratio naočale i opet ga nije bilo. Ponovio je tu radnju nekoliko puta i shvatio da nije u pitanju optička varka: limenog ljubimca zaista, uistinu i stvarno nije bilo.
ŽENA: Da ga nije odnio pauk?
NIDAL: Kakav crni pauk? Otuđen mi je limeni ljubimac.
ŽENA: Otuđen znači da je sada tuđi i da više nije naš?
NIDAL: Pravno tumačeći on je i dalje naš. Nije tuđi, nego je u tuđim rukama. Jednostavnije bi bilo reći da nam je bespravno oduzet.
ŽENA: Oduzeti je računska radnja, zar ne? Sad mi je jasno: imali smo jednog limenog ljubimca, jedan nam je oduzet; jedan minus jedan, sad imamo nijednog limenog ljubimca. Mada, pravno tumačeći, ipak imamo jednog. To znači da pravo, matematika, a ni stvarnost nisu usaglašeni.
NIDAL: Tako nekako moja ljepša polovice s tim da nam je limeni ljubimac bespravno oduzet pa i nisi potpuno upravu. Pomiješala si babe i žabe, a to nije uredu.
LJEPŠA POLOVICA: Šta ćemo sada uraditi moja jača polovice?
JAČA POLOVICA: Ne želim prejudicirati, ali treba zvati predstavnike zakona. Koji im je ono broj?
LJEPŠA POLOVICA: Ne znam ko je predstavnik zakona, pa mu ne znam ni broj. Ali znam broj organa reda i mira.
JAČA POLOVICA: Dovoljno je reći organ reda, jer gdje ima reda ima i mira… Nema veze, ja ću… Sve u ovoj kući ionako moram uraditi sam.
LJEPŠA POLOVICA: Ovo nije kuća nego stan.
Nidal Mršo je uzeo telefon i pozvao 122.
POLICAJAC: Halo?
NIDAL: Da li sam dobio predstavnike zakona?
PREDSTAVNIK ZAKONA: Nermin ovdje, policijska uprava Novi Grad.
NIDAL: Koji grad?
PREDSTAVNIK ZAKONA: Novi Grad.
NIDAL: Zar nisam dobio predstavnike zakona u Sarajevu.
PREDSTAVNIK ZAKONA: Ne znam za predstavnike zakona, ali kao što rekoh Nermin ovdje. Policajac u Policijskoj upravi općine Novi Grad. To jeste u Sarajevu. Izvolite, kako Vam mogu pomoći?
NIDAL: Otuđen mi je limeni ljubimac.
POLICAJAC: Otuđen Vam je ko?
NIDAL: Limeni ljubimac.
POLICAJAC: Dobro, a gdje se to desilo?
NIDAL: Ispred moje kuće.
LJEPŠA POLOVICA KOJA JE SVE POMNO SLUŠALA: Nije kuća, nego stan.
NIDAL: Pardon, ispred stana.
POLICAJAC: Mislite u haustoru?
NIDAL: Ne, ispred zgrade u kojoj je moj stan.
POLICAJAC: A Vaš stan, je li trosoban?
NIDAL: Ne, nego dvosoban. Ali kakve to ima veze?
POLICAJAC: Nikakve, onako pitam, nastavite. Jeste li bili zajedno s ljubimcem?
NIDAL: Ne, bio sam u kući.
POLICAJAC: Mislite stanu? Trosobnom?
NIDAL: Da, u stanu, i ne, nego u dvosobnom.
POLICAJAC: A šta je ljubimac radio sam ispred zgrade?
NIDAL: Bio je parkiran.
POLICAJAC: Parkiran? Kakav je to ljubimac?
NIDAL: Pa limeni.
POLICAJAC: Shvatio sam da je limeni, nego kakva je vrsta ljubimca u pitanju?
NIDAL: Opel Korsa, samo se piše Corsa.
POLICAJAC: Aaaaa, sad shvatam, baš sam rasejan, ja sam mislio, zapravo nisam znao šta uopće mislim…Vi ustvari govorite o ljubimcu na četiri točka?
NIDAL: Da, samo što sam u gepeku imao i rezervni točak, pa je praktično u pitanju ljubimac s pet točkova.
POLICAJAC: Jeste s pet točkova, ali na četiri točka. A to nije isto. Nego, recite mi kako se zovete.
NIDAL: Nidal Mrso, samo se piše Mrsho.
POLICAJAC: Je li Mrso ili Mrsho?
NIDAL: Piše se Mrsho, čita Mrso s produženim glasom „o“.
POLICAJAC: Mislite sa dva o?
NIDAL: Jedno je „o“, ali je produženo: Mrs-oo, samo ga malo skoro nečujno na kraju zavijete na „u“. Razumijete li?
POLICAJAC: Ne razumijem. Kako vam piše u iskaznici?
NIDAL: Kojoj iskaznici?
POLICAJAC: U ličnoj iskaznici.
NIDAL: Sve su moje iskaznice lične. To su moje iskaznice, pa su logično i lične.
POLICAJAC: Mislim na ličnu, onu koju samo vi imate, kako da vam objasnim…
NIDAL: Pa kažem Vam da su sve moje iskaznice – moje lične iskaznice. Imam zdravstvenu, vozačku, bankovnu…
POLICAJAC: Dobro, i šta na njima piše: Mrso ili Mrsho.
NIDAL: Piše Mršo.
POLICAJAC: Mršo? Sa „š“?
NIDAL: Da, ali na francuskom…
POLICAJAC: Nema veze. Svakako moramo doći na lice mjesta.
NIDAL: Nisam znao da ovo lice ima mjesto, uh pardon, da mjesto ima lice? Lice Alipašinog polja?
POLICAJAC: To se tako kaže, nije bezlično mjesto.
NIDAL: Opet vi o ličnim iskaznicama. A kad ćete doći?
POLICAJAC: Smjesta. Da pojasnim: sa mjesta na kojem se trenutno nalazim, doći ćemo na mjesto gdje se desilo krivično djelo, to jest, pred zgradu u kojoj se nalazi Vaš stan. A dolazimo jer moramo izvršiti očevid.
NIDAL: Čiji vid?
POLICAJAC: Očev… Mislim, očevid.
NIDAL: A što će dolaziti vaš otac i zašto je bitan njegov vid.
POLICAJAC: Vi mene ne razumijete, to se tako kaže: očevid. To vam je isto što i uviđaj.
NIDAL: Ne zvučite mi baš uviđavno. Već pola sata govorite gluposti.
POLICAJAC: Žao mi je što tako mislite. Vjerujte da se trudim. Svi se trudimo. Znate, ovaj razgovor se i snima u cilju poboljšanja naših usluga.
NIDAL: Sjajno. Nego kako ćete doći kada me niste upitali ni koja mi je adresa.
POLICAJAC: Koja vam je adresa?
NIDAL: Stanovanja?
POLICAJAC: Da.
NIDAL: Što me to pitate?
POLICAJAC: Pa da bismo došli.
NIDAL: Prvomajska 11.
POLICAJAC: Jedanaestomajska jedan?
NIDAL: Ne, čovječe! Prvomajska 11.
ČOVJEK, RANIJE ZNAN KAO PREDSTAVNIK ZAKONA, A POTOM I POLICAJAC: Odlično. Pošto su nam sve patrole zauzete na terenu, lično ću doći na lice mjesta. Tu sam za pet minuta.
Nidal Mršo je obukao jaknu, uzeo dokumentaciju od automobila, ali i stana, i to dvosobnog, i sišao niz stepenice pred zgradu. Vrlo brzo se pojavio policijski automobil s upaljenim rotacijskim svjetlima. Iz njega je izašao predstavnik zakona, odnosno policajac, odnosno čovjek po imenu Nermin. U rukama je držao pisaći blok i hemijsku olovku. Kako se policijski automobil s upaljenim rotacijama zaustavio tako su se i balkoni i prozori u komšiluku počeli popunjavati glavama, ali o tome ćemo poslije.
NIDAL: Vi ste Nermin?
NERMIN: Tako je, ali sada sam na dužnosti, pa me možete zvati policajac. Možete li mi pokazati gdje Vam je bilo parkirano prometno vozilo?
NIDAL: Upravo tu gdje Vi sada stojite. Jutros ga nije bilo. To je prvo vidjela moja ljepša polovica…
POLICAJAC: Koja Vaša polovica?
NIDAL: Ljepša.
POLICAJAC: Lijeva ili desna? Meni su poprilično iste.
NIDAL: Ama, čovječe moja žena. Žena je prvo vidjela da ga nema i rekla: nećeš vjerovati šta se dogodilo…
POLICAJAC: Šta se dogodilo?
NIDAL: Pa nestao mi je limeni ljubimac.
POLICAJAC: Ah, da, upravu ste. I šta se onda dogodilo?
NIDAL: Otišao sam do prozora i uvjerio se da je žena, nažalost, bila upravu.
POLICAJAC: Žena je uvijek upravu gospodine Mršo. Ja sam to brzo naučio. Zar Vam to nisu rekli kad ste se ženili?
NIDAL: Kako vi znate da je moja žena uvijek upravu. Poznajete moju ženu?
POLICAJAC: Mislio sam na sve žene kada kažem žena. Zapravo mislio sam na udate žene. Neudate žene nisu uvijek upravu sve dok se ne udaju. Zapravo neudate žene nisu žene, one su djevojke, a kada se udaju postanu žene i onda su uvijek upravu.
NIDAL: Vi mene mučite. Ja sam uznemiren, otuđen mi je limeni ljubimac.
POLICAJAC: Upravu ste, izvinjavam se. Dobro, da ponovim ono što je poznato kako bih napravio zapisnik. Znači, Vaše prometno vozilo, marke i tip Opel Korsa, s tim da se piše Corsa, bilo je parkirano upravo ovdje sinoć i jutros ga na istom mjestu nije bilo. Koje boje je bilo vozilo?
NIDAL: Bilo je bijele boje, valjda je i sad bijele boje.
POLICAJAC: Nikad se ne zna. A registracijske oznake?
NIDAL: K17-E-542.
POLICAJAC: Zanimljivo. Lako za zapamtiti. Nego, recite Vi meni Nidale, mogu Vas zvati Nidal? Sumnjate li na nekoga?
NIDAL: Ne, ne sumnjam ni na koga. Na koga bih sumnjao?
POLICAJAC: Da, upravu ste, na koga biste sumnjali. To je sigurno uradila osoba od ranije poznata policiji.
NIDAL: Vi znate ko je to uradio?! Poznajete tu osobu?! Ko je, recite mi odmah ko je?
POLICAJAC: Ne, kažem da nam je od ranije poznata osoba, ali nam nije poznata u ovom trenutku. Hoću da kažem da se vjerovatno radi o povratniku u krivična djela.
NIDAL: Hoćete da kažete da će se vratiti ovdje? Na lice mjesta koje je ujedno mjesto zločina. Zašto bi se vraćao?
POLICAJAC: Ne, hoću da kažem da se ta osoba koja nam je od ranije poznata, ali u ovom trenutku nepoznata, zapravo znamo je, ali ne znamo koja je između mnogih koje poznajemo, stalno vraća, ali na druga lica mjesta, koja nakon njegovog dolaska od lica mjesta postaju mjesta zločina. Da li Vam je sad jasno?
NIDAL: Kristalno jasno.
POLICAJAC: Kristal je uistinu težak. Jednom sam bio na uviđaju nakon što je čovjek drugog čovjeka udario kristalnom pepeljarom. To je ozbiljno hladno oružje.
NIDAL: Jel’ ovo neka neslana šala?
POLICAJAC: Šala? Nije šala. I kako šala može biti neslana, pa šala ne spada u hranu?
NIDAL: To se samo tako kaže: „neslana šala“. Znate kad je hrana neslana, onda je bljutava, pa tako možemo reći da je neslana šala zapravo bljutava šala.
POLICAJAC: Ako posolimo šalu bit će bolje?
NIDAL: Jao majko. Ne soli se šala, nego se tako kaže.
POLICAJAC: Pa što ne kažete bljutava šala?
NIDAL: Zato što se ne kaže tako, nego ovako!
POLICAJAC: Kako?
NIDAL: Neslana šala!!!
POLICAJAC: To je ustvari neukusna šala, je li?
NIDAL: Pa ne baš, neslana šala je neuspješna šala, znači da nije ni smiješna. A neukusna šala može biti smiješna, ali je neukusna, neprimjerena.
POLICAJAC: Vi mene zbunjujete gospodine Mršo.
NIDAL: Vratimo se, molim Vas, na moj slučaj. Znači, Vi sumnjate da je mog limenog ljubimca otuđio neki žestoki momak?
POLICAJAC: Pronicljivo razmišljate gospodine Mršo. To bi zaista mogao biti neki žestoki momak. Vi kao da ste detektiv, baš kao onaj francuski inspektor Kluzo? A pa da, to je taj akcent: Mrso kao Kluzo?
NIDAL: Odlično ste to primjetili. I šta mislite, hoćete li ga pronaći?
POLICAJAC: Koga?
NIDAL: Tog žestokog momka.
POLICAJAC: Ah, ko zna, mnogo ih je, teško…
NIDAL: A limenog ljubimca?
POLICAJAC: Mrka kapa.
NIDAL: Kakva kapa?
POLICAJAC: Mrka kapa gospodine Mršo, mrka kapa.
NIDAL: Ne razumijem, kakve veze bilo kakva kapa ima s mojim slučajem i ovom beskrupuloznom krađom.
POLICAJAC: Pa to se tako kaže kad ne vjerujete da ćete doći do rješenja. Čuo sam da neki kažu i: limun žut.
NIDAL: Limun jeste žut, šta tu ima neobično, ironično, sarkastično…
POLICAJAC: Nemam pojma, samo kažem šta sam čuo. Nego čime se Vi bavite, bitno mi je zbog zapisnika.
NIDAL: Ja sam u penziji.
POLICAJAC: Blago vama pa ste je dočekali, ko zna hoću li ja…
NIDAL KLIMAJUĆI GLAVOM: Teško moj Nermine, teško…
MOJ NERMIN: Uh, baš ste negativni. Ali, budimo profesionalni gospodine Mršo, ja sam ipak policajac. Znači, trenutno ste u penziji, a vaše zanimanje?
NIDAL: Čime se zanimam? Uobičajeno penzionerski: gledam televiziju, izađem da platim račune, izmjerim pritisak u ambulanti…
POLICAJAC: Ne to, mislio sam na to čime ste se bavili prije nego što ste otišli u penziju?
NIDAL: Bio sam glumac u filmovima za odrasle.
POLICAJAC: Stvarno? Pa ja sve mislim kako mi je poznato Vaše ime. U kojem filmu sam Vas gledao?
NIDAL: Po imenu me ne poznajete. Moje umjetničko ime bilo je Veliki Dal, skraćeno Velidal. A ne znam da li ste gledali, nema tih filmova na Internetu, samo na nekim starim video kasetama.
POLICAJAC: Pa možda sam gledao na televiziji.
NIDAL: Otkud filmovi za odrasle na televiziji?
POLICAJAC: Pa dobro znam da crtani idu ujutro, porodični popodne, ali nakon dnevnika obično budu za odrasle…
NIDAL: Nisu to ti filmovi.
POLICAJAC: Aha, skromni ste, dobro, poštujem… A čime se bavi Vaša žena?
NIDAL: I ona je u penziji.
POLICAJAC: Čime se bavila prije penzije?
NIDAL: Bila je pjevačica lakih nota.
POLICAJAC: Lakih nota? Dječijih? Nešto kao „Zeko i potočić“?
NIDAL: Ovaj razgovor postaje apsurdan.
POLICAJAC: Apsolutno.
NIDAL: Nisam rekao apsolutno, nego apsurdno.
POLICAJAC: Znam, hoću da kažem da se slažem s Vama.
NIDAL: Drva se slažu, a ne mišljenja. Možete dijeliti moje mišljenje.
POLICAJAC: Ne želim ja dijeliti Vaše mišljenje, što bih Vam ga ja podijelio na više dijelova; uostalom nemam pravo na to. Kakvim policajcem Vi to mene smatrate?
NIDAL: Vi ne razumijete o čemu govorim. To Vam je isto kao kad Vi kažete da se slažete sa mnom, samo je to neispravno tako reći jer se drva ili čarape mogu slagati, a ne mišljenje.
POLICAJAC: Vi kao da ste profesor bosanskog jezika.
NIDAL: Nisam, samo sam pazio na času. I puno čitam novine. Sad sam prešao na internet protale.
POLICAJAC: To i ja onom svom klipanu stalno govorim. Jako je važno da paziš na času.
NIDAL: Pa jel pazi?
POLICAJAC: Slabo gospodine Mršo. Neki dan se vratio iz škole s ogromnom čvorugom na glavi. Kaže da je udario u otvoren prozor kad je ustajao sa stolice. Ništa on ne pazi.
NIDAL: Ja ću se, majke mi, sad ubiti!
POLICAJAC: Nemojte gospodine Mršo. Znam da ste se vezali uz svoje vozilo, da mu tepate da je Vaš limeni ljubimac, ali vjerujte mi nije vrijedno…
NIDAL: Lijepo je meni moja žena govorila: ne smij se, oplakat ćeš!
POLICAJAC: Smijali ste se kad su izvršili otuđenje Vašeg prometnog vozila?
NIDAL: Ne tad, prije.
POLICAJAC: Kada to prije je bilo tačno; to je bitno zbog zapisnika.
NIDAL: Ne znam, prije, ranije, davno. Baš sam se mnogo smijao i ona mi je rekla: ne smij se, opalakat ćeš. I evo, godinama poslije, oplakah.
POLICAJAC: Zato se ja ne smijem. Nikad. I meni je to moja žena rekla jednom, a lijepo sam Vam rekao da su žene uvijek upravu.
Odjednom se čuo vrisak, a potom glasan tup udarac. Policajac ranije znan kao predstavnik zakona, čovjek, Nermin, policajac Nermin otrčao je da vidi šta se dogodilo. Vratio se nakon desetak minuta usplahiren.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Gospodine Mršo, skandalozno!
NIDAL: Šta je skandalozno?!
USPLAHIRENI POLICAJAC: Jedna Vaša komšinica, neka starica, nagnula se kroz prozor da vidi o čemu nas dvojica razgovaramo i… nećete vjerovati šta se onda dogodilo!
NIDAL: Šta se dogodilo?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Pala je kroz prozor!
NIDAL: Ne vjerujem!
USPLAHIRENI POLICAJAC: Vjerovali, ne vjerovali, to se dogodilo. Žena je pala kroz prozor.
NIDAL: Radoznalost je ubila mačku.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Mislite staricu?!
NIDAL: Da.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Uh, dobro je, već sam pomislio da je pala na Vašu mačku.
NIDAL: Nemam ja mačku. Šta će mi mačka?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Ah da, vi nemate živog ljubimca, Vi imate limenog ljubimca.
NIDAL: Imao, više nemam. Sjećate se? Zato ste i došli ovamo.
Njihov razgovor je ponovo prekinuo novi vrisak i novi tup udarac. Policajac ranije znan kao predstavnik zakona, čovjek, policajac Nermin, usplahireni policajac, ponovo je otrčao i ponovo se vratio za desetak minuta; ponovo kao usplahireni policajac.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Šokantno gospodine Mršo, šokantno!
NIDAL: Šta je šokantno?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Još jedna Vaša komšinica, također starica, nagnula se kroz prozor da vidi šta se desilo s onom prethodnom staricom i… pogledajte šta se dogodilo.
Nidal pritisnu touchscreen pametnog telefona u vlasništvu usplahirenog policajca i odgleda kratki video.
NIDAL: I ova je pala kroz prozor i poginula?! Ne mogu da vjerujem.
USPLAHIRENI POLICAJAC: Vjerovali ne vjerovali, to je istina. Evo, vidjeli ste, crno na bijelo, samo u boji. Strašno da je i ova starica izvršila samoubistvo. Ali, nema mjesta panici, nema mjesta panici.
NIDAL: S lica mjesta, do mjesta zločina, pa mjesta gdje se ne paniči. Ovo mjesto je očigledno posebno, ovdje se dešava previše toga. Možda su podzemne vode. Jeste li sigurni da nema mjesta panici?
USPLAHIRENI POLICAJAC: Nema mjesta panici! Žena je izvršila samoubistvo, to je njena odluka.
NIDAL: Nije ona izvršila samoubistvo, ona se samoubila. Znači nije željela da se ubije, nije to uradila namjerno, nego se previše nagnula kroz prozor tako da se zapravo samoubila. Ne može se reći ni da je nesretan slučaj, jer to nema veze sa srećom nego pameću.
USPLAHIRENI, POMALO IZNERVIRANI POLICAJAC: Gospodine Mršo, stvarno mislim da su Vaše definicije i jezičke igre sada nepotrebne.
NIDAL: Nisu to jezičke igre, to su činjenice.
I opet je njihov razgovor prekinula ista stvar: novi vrisak i novi tup udarac. Policajac ranije znan kao predstavnik zakona, Nermin, čovjek, policajac Nermin, usplahireni policajac i usplahireni, pomalo iznervirani policajac je opet otrčao i ponovo se vratio za desetak minuta: ovaj put definitivno kao šokirani policajac.
ŠOKIRANI POLICAJAC: Alarmanatno gospodine Mršo, alarmantno!
NIDAL: Šta je sad alarmantno? Još jedna?
ŠOKIRANI POLICAJAC: Da, još jedna. Kako ste znali?
NIDAL: Pa, eto, nekako sam zaključio.
ŠOKIRANI, POMALO SARKASTIČNI POLICAJAC: Pa kad tako pametno i mudro zaključujete inspektore Mrso, recite mi šta se dešava? Šta da poduzmemo?
NIDAL: Ništa, apsolutno ništa. Nema mjesta panici. Sam pao, sam se ubio. Bilo je ugodno razgovarati s Vama, ali ja sad moram ići.
OPET SAMO ŠOKIRANI, SADA POMALO ZBUNJENI POLICAJAC: Gdje ćete?
NIDAL: Odoh na autopijacu. Kažu da tamo ima svega, od igle do lokomotive.