Ničiji pjesnik slobode

Pa prosto je, Danice, da ti Balkanski špijun pojasni:

Nijedan medij u Prijedoru, u Republici Srpskoj, nijedan medij u Bosni i Hercegovini, nijedan medij u Srbiji i jedan medij u Hrvatskoj (Booksa.hr) objavili su vijest da su Monika Herceg i Darko Cvijetić u finalu europske pjesničke nagrade “Europski Pjesnik Slobode” (poljski “Europejski Poeta Wolnosci”) koja se dodjeljuje 2024 u Gdańsku, u Poljskoj.

Jasno je, bez Monike, govoreći bar za mene, majstore, pa –

za srpske medije (u Republici Srpskoj i Republici Srbiji) ja sam tzv. hrvatski pjesnik. Za bosanskohercegovačke medije ja sam bh/pjesnik, koji piše hrvatskim jezikom (“a sad nešto i nismo dobri s Hrvatima”). Za hrvatske medije (u Hrvatskoj, a i u Hercegovini) ja sam bh/pjesnik/Srbin, koji, nekim neobjašnjivim ludilom, u Republici Srpskoj piše hrvatskim jezikom (!?) (koji za Srbe, recimo, uostalom, i ne postoji!)

Dovoljno je ukucati ime i nagradu u google tražilicu, da se jasno vidi, da su 2018. godine, kada sam bio (sumanutom nevjerojatnošću) također u finalu iste nagrade u Poljskoj, u Gdańsku, ali kao predstavnik bosanskohercegovačkog pjesništva, svi mediji to prenosili kao udarnu vijest!

Zašto sada nije?

“Pa vidiš da ta nagrada i nije neka, kad Cvijetić u finale ulazi svake četvrte godine”, kaže mi Lj.

“To je, zar ne?”

“Ali, žiri je isti”, branim se, “a pjesme su posve druge.

Isti je prevoditelj – Milosz Waligorski.

U žiriju je, zaboga, oba puta bila književna nobelovka Olga Tokarczuk!”

Utoliko gore, ničiji sine.

Kako se zove nagrada Poljske za pjesnike Europe?

Pa Pjesnik Slobode.