Nevjerna draga

Ostavila je paklo cigareta
pored kompjuterske tastature
sa otiscima prstiju:
pored toga na vrhu štampača
zaboravila je jednu moju pjesmu
s otrcanom posvetom:
“Mojoj muzi”.
Promijenio sam stari štampač
i naumih joj poslati pjesmu
s precrtanom posvetom
i pitati je sjeća li se još
kad smo usuprot vjetru
hodali pored rijeke
i držali se za ruke:
kad su joj između gornje i donje usne
razlivenim šapatom
u grozdovima nadolazila
oneobičavanja, provokacije, parabole:
“Riječi dolaze i odlaze
nekud žure
izmiču obezvječene
i za sobom ostavljaju
vazdušaste škrabotine”.

Zalijepio sam poštansku markicu
ali nijesam zatvorio kuvertu
i napisao adresu moje drage.
Pjesmu sam vratio na radni sto
i još iščekujem hoće li ona
onako vjetrasta
lakosjena
lakonoga
jednom banuti na vratima
i kazati:
“Poslije svakog odlaska
usta su puna paučine”.

27. april 2017.