često će se sjetiti da je moguće stajati na zemlji čvrsto i pustiti da zemlja živi kroz njih.
često će se sjetiti da su korita žive zemlje.
često će se sjetiti svojih tijela jer je tekla kroz njih svijetla rijeka
i utapala sve koji su htjeli umrijeti. ta je rijeka žarko željela njihovim žednim tijelima
proteći ispod mosta kao ispod duge. neki tako postanu starci, a neki djeca. u rijeci se otvore grotla da u njima vrije vrijeme ili mlada voda.
svako se tijelo samo od sebe sjeti kojeg je soja i samo se posadi u zemlju da tamo klija.
tijelo je klica i iskrica. mostu preko rijeke nekad poskočica. pustiš li da te nosi, bit će ti čun i česma. čučni u svoj čun.
neka te puni česma.
shvaćaš li?
starci pale prskalice koje nose djeca.
***
pršte od radosti razasuta rebra ruža
maleni čamci veselja za ljubavnike
koji si prilaze spremni kao baršun
da omota trubu. tako je pisala pjesnikinja
i plakala. zapravo, ona je pisala, a plakale
su bijele stranice i njihove oči čupavih
činčila. baršun je prigušio usnik u srcu
trube, a kutija se oko nje ukočila i čekala da prođe.
prolazile su gospođe u bundama.
gospoda su u revere zatakla pupoljak prepucija.
pjesnikinja se ispeglala u kičmi i sjedila uspravno
dok su na njenim kandelabrima blještale bijele uštirkane košulje i kravate. ponekad joj se suknja omotala
oko hlača i glumila kožu. pjesnikinja u kožnim
hlačama! prsluci kože su se raspukli i otkrili ah! oči čornije
u srcu rusije
razasuta rebra ruža
i čašku glatkice
tamnih tonova.
ne liči na trubu
ta rascjepljena tama
osim ako u njoj ne čuči
čudo.
maleni čamci veselja koji si prilaze
kao ljubavnici koji se radosno
ne prepoznaju.
čavao struže kožu
a oni
se predaju u stihu bijelome što ih okružuje
i tako rascjepljene u hiatusu hrani
maglom mekom
kao krzno.
u kutiji se nakuplja krv
i meso raste iz grla trube.
pjesma se upravo rodila iz oguljenog daha
i primila u svoja usta tanko
tijelo.
***
tijelo se raspalo
tijelo se rascvalo
i posijalo poljem
polje je bilo meko
dušek za dušu
i pero
što je poletjelo
imalo je tijelo i pero
za brisanje prašine
***
tanka su slova u glasu
i šuplja. kroz njih se
lako prođe
pa ih nije teško
uvjeriti da ih nema.
nema slova.
nema glasa.
samo sova huče
na grani koja se nadvila
nad prolaz.
***
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
i tragove koje njihove gusjenice
ostavljaju na koži žive žene.
***
nosile su vrećicu jada kad ih je susrela nada.
spavat će u hotelu!
noćas će gnijezdo sviti u hotelskom krevetu i izliti sve ribice koje su putem snjele
na tople jastuke
da se bacakaju u perju
sigurne?
bijele.
***
jastuk se rascvjetao
pod glavom i nastalo je sunce.
suncokreti su se raspametili
u njihovim glavama.
sunce!
okretale su se njihove glave
i oči njihovih maloljetnih kćeri. i sva sreća da je tako. i sva sreća da je tako
jako sunce blještalo
da nisu vidjele bajonete
koje u svakom ratu vade vojnici
kad ženama režu život
u krvožilnom sustavu
koji treba da se stvori
u drhtaju ranjivoga roga.
žene će kasnije pokupiti
sav izmet rata tapkajući krvave u mraku
rukama krpama
i omotati se oko vimena krava.
razumjet će ih blagost mlijeka
tako svinute u sebi da se
same od sebe
ponovno rode.
darovat će im umet gnoja
za sve što na zemlji
iz rogatoga
raste.
***
sigurno će se spustiti u rovove
i ranjeni nasadi:
čime ćete nahraniti djecu?
glad kad razjapi usta
rovovi su nedonoščad
na grudima majki
Ne primamo rukopise
Ulomak iz veće cjeline
često će se sjetiti da je moguće stajati na zemlji čvrsto i pustiti da zemlja živi kroz njih.
često će se sjetiti da su korita žive zemlje.
često će se sjetiti svojih tijela jer je tekla kroz njih svijetla rijeka
i utapala sve koji su htjeli umrijeti. ta je rijeka žarko željela njihovim žednim tijelima
proteći ispod mosta kao ispod duge. neki tako postanu starci, a neki djeca.
u rijeci se otvore grotla da u njima vrije vrijeme ili mlada voda.
svako se tijelo samo od sebe sjeti kojeg je soja i samo se posadi u zemlju da tamo klija.
tijelo je klica i iskrica. mostu preko rijeke nekad poskočica.
pustiš li da te nosi, bit će ti čun i česma.
čučni u svoj čun.
neka te puni česma.
shvaćaš li?
starci pale prskalice koje nose djeca.
***
pršte od radosti razasuta rebra ruža
maleni čamci veselja za ljubavnike
koji si prilaze spremni kao baršun
da omota trubu. tako je pisala pjesnikinja
i plakala. zapravo, ona je pisala, a plakale
su bijele stranice i njihove oči čupavih
činčila. baršun je prigušio usnik u srcu
trube, a kutija se oko nje ukočila i čekala
da prođe.
prolazile su gospođe u bundama.
gospoda su u revere zatakla pupoljak prepucija.
pjesnikinja se ispeglala u kičmi i sjedila uspravno
dok su na njenim kandelabrima blještale bijele uštirkane
košulje i kravate. ponekad joj se suknja omotala
oko hlača i glumila kožu. pjesnikinja u kožnim
hlačama! prsluci kože su se raspukli i otkrili
ah!
oči čornije
u srcu rusije
razasuta rebra ruža
i čašku glatkice
tamnih tonova.
ne liči na trubu
ta rascjepljena tama
osim ako u njoj ne čuči
čudo.
maleni čamci veselja koji si prilaze
kao ljubavnici koji se radosno
ne prepoznaju.
čavao struže kožu
a oni
se predaju u stihu bijelome što ih okružuje
i tako rascjepljene u hiatusu hrani
maglom mekom
kao krzno.
u kutiji se nakuplja krv
i meso raste iz grla trube.
pjesma se upravo rodila iz oguljenog daha
i primila u svoja usta tanko
tijelo.
***
tijelo se raspalo
tijelo se rascvalo
i posijalo poljem
polje je bilo meko
dušek za dušu
i pero
što je poletjelo
imalo je tijelo
i pero
za brisanje prašine
***
tanka su slova u glasu
i šuplja. kroz njih se
lako prođe
pa ih nije teško
uvjeriti da ih
nema.
nema slova.
nema glasa.
samo sova huče
na grani koja se nadvila
nad prolaz.
***
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
prolaz za tenkove
i tragove koje njihove gusjenice
ostavljaju na koži žive žene.
***
nosile su vrećicu jada
kad ih je susrela nada.
spavat će u hotelu!
noćas će gnijezdo sviti u hotelskom krevetu
i izliti sve ribice koje su putem snjele
na tople jastuke
da se bacakaju
u perju
sigurne?
bijele.
***
jastuk se rascvjetao
pod glavom i nastalo je sunce.
suncokreti su se raspametili
u njihovim glavama.
sunce!
okretale su se njihove glave
i oči njihovih maloljetnih kćeri.
i sva sreća da je tako.
i sva sreća da je tako
jako sunce blještalo
da nisu vidjele bajonete
koje u svakom ratu vade vojnici
kad ženama režu život
u krvožilnom sustavu
koji treba da se stvori
u drhtaju ranjivoga roga.
žene će kasnije pokupiti
sav izmet rata
tapkajući krvave u mraku
rukama krpama
i omotati se oko vimena krava.
razumjet će ih blagost mlijeka
tako svinute u sebi da se
same od sebe
ponovno rode.
darovat će im umet gnoja
za sve što na zemlji
iz rogatoga
raste.
***
sigurno će se spustiti u rovove
i ranjeni nasadi:
čime ćete nahraniti djecu?
glad kad razjapi usta
rovovi su nedonoščad
na grudima majki
miserere
mitraljezi
miserere
***