Nakraju ljeta

Još malo i velika će gospa pod suknju svoju
Od satena, tešku i tromu, opkročiti nas i našu

Sjenu u polju. Šištat će Hercegovina pjesmom zrikavaca
Ko bogov lonac koji treba da raskuha glavu

U mesoždere odmetnutog jelena. Mjesec avgust
Puknut će ko šipak i mi ćemo ga šivat

Rukama u nama prespalog hirurga. Blago opijeni
Iglama ćemo sljubljivati jaru i paru

Koja iz zemlje i rijeka, u svitanje, hlapi kao iz vjernika
Vjera. Zatim ćemo jezerima krpit mora

Pod koru bora demetiti rizla, da nem se ljeto vrati
Polukružnije od frizbija. Ostat će na kraju avgust u kalendaru

Kao ambalaža što se ne baca, što u njoj
Kad naperiš uho, kao u školjci, čuješ šum mora umrlog.

Nakraju ljeta, sva šuma će u red da čeka
Da je majka kuplje, jer sutra je škola, danas nedjelja…

Sve životinje će potjerati hajte svojim kućama
Oštriti olovke, perje u pernice, brusite krzna okrzana

U sveskama tekama uši ispeglajte, u čitankama i kajdankama
I budite jagodica nježnih po oklempavljelim dosadama…