Za ne baš kratkog vijeka svoga
Nikad nisam plovio Dunajem.
Ali jesam sinoć. I od toga
Jutros mi duša prepuna je.
Vidio sam sinoć Hljebnikovljev topoljak
Jamačno onaj iz Sevastopolja.
Sinoć mi Mocart reče, dok pudrao je periku:
Draga ti ode u vječnu Ameriku.
I opet sam slušao iz djetinjstva sove.
Čak mi se činilo da čujem alte
Što su se razlijegali sa Jalte
Josifove*.
A jutros ćutim se starijim nego Adam.
I mislim na vladiku Rada.
I znam: nije jedared, u takvim noćima
Cetinjskim, leteći nad bezdanom
Turskog i našeg bezakonja,
Kao da jaše Porokovoga konja,
Oćutio da ipak u nama nešto ima
Nadzvjezdano.
<27.3.2017.>
*Nisam siguran je li se radilo o Staljinovoj Jalti, ili onoj iz poeme Josifa Brodskog.
Sastavio Marko Vešović
Nadzvjezdano
Za ne baš kratkog vijeka svoga
Nikad nisam plovio Dunajem.
Ali jesam sinoć. I od toga
Jutros mi duša prepuna je.
Vidio sam sinoć Hljebnikovljev topoljak
Jamačno onaj iz Sevastopolja.
Sinoć mi Mocart reče, dok pudrao je periku:
Draga ti ode u vječnu Ameriku.
I opet sam slušao iz djetinjstva sove.
Čak mi se činilo da čujem alte
Što su se razlijegali sa Jalte
Josifove*.
A jutros ćutim se starijim nego Adam.
I mislim na vladiku Rada.
I znam: nije jedared, u takvim noćima
Cetinjskim, leteći nad bezdanom
Turskog i našeg bezakonja,
Kao da jaše Porokovoga konja,
Oćutio da ipak u nama nešto ima
Nadzvjezdano.
<27.3.2017.>
*Nisam siguran je li se radilo o Staljinovoj Jalti, ili onoj iz poeme Josifa Brodskog.
Sastavio Marko Vešović