Patvorene su uspomene, a ni sna nema o budućnosti, u tu ćeš crnicu uskoro da spustiš svoje zgrčene kosti, trunut će ovdje i tvoji turobni, beznadni i gorki versi, i otrovana duša u njima, vo vijeki na zlehudoj adresi
Tu, u predjelu svakovrsnih čudaka, luđaka i božjaka, tisućljetnih zatiranja, hekatombi i bezumnoga straha, nepreglednih grobišta, u tom mlivu ljudskoga praha: vedrinu žudio si gdje za vratom ćutiš dah vukodlaka
Zemlja isposnika, zakrabuljenih djevojaka i monaha, utvara, džina i vilenjaka, potomstva Goga i Magoga, nakostriješenih crkava, džamija, katedrala, sinagoga, opskurnih mesija, slijepih vizionara, zlih demagoga,
sotonskoga urotništva, sveštenstva i hodža i popova, posvuda skrivenih pušaka, mitraljeza, mina i topova, mrska i draga, suđena od vraga, zemlja mila i ukleta, ostvarenje je svih ideala poklonicima zlatnoga teleta
Stjecište je opsjenara, hohštaplera, šarlatana i pajaca, najugledniji njen univerzitet buvlja je u stvari pijaca, a na pijedestalu je akademija namrgođenih mudraca, u zrnju graha tu se proriče, i kocka se fatumska baca
Nestor međ najumnijima u tarotu je majstor najbolji, i karta će ti reći, veli, kako sve je u Svevišnjoj Volji, zato je uzaman, posve je izlišan i svaki trud čovjeka, jer sveta je naša zemljica, Bog će je čuvati dovijeka!
Sabornost glavna je obaveza, da se ne raspe džemat, neka je proklet ko stado napusti, jer katil je i dželat! O tome jasno zbore kraljevski ukazi i sultanov berat, za slobodoumnoga se izdaje onaj što sprema prevrat
Od odanoga se zahtijeva da jede i da se razmnožava, da čak ni u snu božanski poredak ničim ne ugrožava, sretnik si stoga i ti, jer stih ti je gesta i gluha i jalova, a raspela bi te strasno ta pijana svjetina Brueghelova
Na zlehudoj adresi
Patvorene su uspomene, a ni sna nema o budućnosti,
u tu ćeš crnicu uskoro da spustiš svoje zgrčene kosti,
trunut će ovdje i tvoji turobni, beznadni i gorki versi,
i otrovana duša u njima, vo vijeki na zlehudoj adresi
Tu, u predjelu svakovrsnih čudaka, luđaka i božjaka,
tisućljetnih zatiranja, hekatombi i bezumnoga straha,
nepreglednih grobišta, u tom mlivu ljudskoga praha:
vedrinu žudio si gdje za vratom ćutiš dah vukodlaka
Zemlja isposnika, zakrabuljenih djevojaka i monaha,
utvara, džina i vilenjaka, potomstva Goga i Magoga,
nakostriješenih crkava, džamija, katedrala, sinagoga,
opskurnih mesija, slijepih vizionara, zlih demagoga,
sotonskoga urotništva, sveštenstva i hodža i popova,
posvuda skrivenih pušaka, mitraljeza, mina i topova,
mrska i draga, suđena od vraga, zemlja mila i ukleta,
ostvarenje je svih ideala poklonicima zlatnoga teleta
Stjecište je opsjenara, hohštaplera, šarlatana i pajaca,
najugledniji njen univerzitet buvlja je u stvari pijaca,
a na pijedestalu je akademija namrgođenih mudraca,
u zrnju graha tu se proriče, i kocka se fatumska baca
Nestor međ najumnijima u tarotu je majstor najbolji,
i karta će ti reći, veli, kako sve je u Svevišnjoj Volji,
zato je uzaman, posve je izlišan i svaki trud čovjeka,
jer sveta je naša zemljica, Bog će je čuvati dovijeka!
Sabornost glavna je obaveza, da se ne raspe džemat,
neka je proklet ko stado napusti, jer katil je i dželat!
O tome jasno zbore kraljevski ukazi i sultanov berat,
za slobodoumnoga se izdaje onaj što sprema prevrat
Od odanoga se zahtijeva da jede i da se razmnožava,
da čak ni u snu božanski poredak ničim ne ugrožava,
sretnik si stoga i ti, jer stih ti je gesta i gluha i jalova,
a raspela bi te strasno ta pijana svjetina Brueghelova