Na polovini vremena sažvakujemo bljutave otpatke bijesa jer su nam nade bile neizmjerne: jer ljudi ispod starog drveća u neboderima, na korzu, u bolnici nestaju kao sitne kišne kapi u predvečerje. Jer, pijani od govora i slijepi od gledanja govorimo o propastima i šansama koje nijesmo ostvarili.
Na kraju vremena (sad smo na sredini vremena) nikoga ne pogađaju poređenja i niko se ne pita: “Jesam li mogao krenuti ispočetka”. Ili zašto ruke ljubavnika koje premošćuju noć podsjećaju na krila anđela.
Na kraju vremena
Na polovini vremena
sažvakujemo bljutave otpatke bijesa
jer su nam nade bile neizmjerne:
jer ljudi ispod starog drveća
u neboderima, na korzu, u bolnici
nestaju kao sitne kišne kapi u predvečerje.
Jer, pijani od govora
i slijepi od gledanja
govorimo o propastima
i šansama koje nijesmo ostvarili.
Na kraju vremena
(sad smo na sredini vremena)
nikoga ne pogađaju poređenja
i niko se ne pita:
“Jesam li mogao krenuti ispočetka”.
Ili zašto ruke ljubavnika
koje premošćuju noć
podsjećaju na krila anđela.
28. april 2017.