Na književnoj večeri Stevana Tontića

(Banjaluka, 13. oktobra 2016)

Vazdiže se do neba
i silazi u podzemlje
za svojim stihom
Stevan Tontić, vitez skepse
u ljudskoj duši, praćene ironijom.
Podruguje se, kao, i prkosi,
a zapravo nježno srcem dodiruje
vrhove trnja u svojim pjesmama.

Za njima, Stevanom i stihom,
pazeći da ne zgazi mrava,
korača brižna Majka
i opominje sina da se čuva Poezije.

Neprimjetno,
kao kad Bog gleda stado
rasuto po planinskim proplancima,
Otac ih oboje nadzire,
strahujući da će pobjeći
od sebe ili u sebe.

Stevan govori pjesme
dok publika udiše stihove,
kao nesrećnik čist vazduh
kada ga nekoliko dana poslije potresa
izvuku ispod ruševina.

(Objavljeno u zbirci “Plavet”)

Ranko Pavlović 12. 02. 2022.