Otkad je 21. studenog 2015. na portalu Jutarnjeg objavljena računica strave, odlazi u krevet sa zebnjom i dugo čeka san. Teroristi su na masakr u Parizu potrošili samo 7.000 eura. Sate i sate provodi u slovima te računice i znamenkama te njezine brojke.
U svakome snu ubijaju ga rafali i muče ga iste studene misli kojima provjerava: koliko je ono novinska agencija zabilježila mrtvih, a koliko ranjenih? Odgovor mu dolazi iz njezina teksta s kojim stalno vodi mučne noćne razgovore: Militanti ubili najmanje 130, a ozlijedili više od 350 ljudi. U svakom snu taj ga njezin tekst podsjeća: Na to su potrošili samo 7000 eura. Samo osam fanatika, dakle, ostvarilo je taj nezapamćeni pokolj. Bilo ih je osam, sedam ubijeno, jedan u bijegu. I u svakom snu se čudi: Zar su u svom pohodu na smrt nevinih fanatici bili baš tako štedljivi? Koristili kalašnjikove, municiju, samoubilačke pojaseve kućne izrade, unajmili su automobile i stanove – šapuću mu slova. Imali su pojaseve kućne izrade, koji su bili napunjeni plastičnim eksplozivom TATP Sotonina majka. Pojasevi su ih koštali nešto više od 150 eura. U skupom Parizu unajmili su vrlo jeftino dva stana, jedan na tjedan, drugi na tri dana, ukupno oko 680 eura. Samo. I renta-a carovim Volkswagenom Polo, Seat Leonom i Renault Cliom vozili su se od Bruxellesado Pariza sasvim jeftino.
Putovali su iz Sirije do Francuske za oko 1.200 eura. Samo. Tako je jeftin život, na svom vrelom jastuku, iz noći u noć, ponavlja u svakom svom snu: samo 53,85 eura po osobi. U tome saznanju od te računice uvijek drhti: Sedam tisuća eura podijeljeno s najmanje stotinu trideset ubijenih, to je 53,85 eura. Točno. Vrlo jeftino. A ako se ubijenim dodaju i sedmorica ustrijeljenih bombaša, sve je još jeftinije. Jer ljudski život je ljudski život. Za liječenje i oporavak povrijeđenih, dakle, ne ostaje gotovo ništa, razvija u svakom snu i vlastitu računicu. A i što će preživjelim život ako je tako jeftin. Ali, jedan je ubojica još uvijek u bijegu, kako zaspati i kako ne očekivati preživjelog usred sna i usred dana. I njegov je kalašnjikov jeftin, kao i njegov život, kao i pojas Sotonina majka.
U krevet odlazi s istom računicom i napušta ga s njom. I u svakome je danu nesiguran, u prošlosti ga uvijek dočeka isti nemir: Život mu je bio jeftin i u Sarajevu gotovo četiri gladne zime. Jeftiniji od cigarete. I od čavla, i od zrna riže, od metka pogotovu. A jeftine ubojice i dalje prijete. Dolaze. Stalno su na svojim jeftinim putovanjima. Kako, dakle, pobijediti strah i hoće li ga uspjeti savladati neizvjesna budućnost? Jer, jeftino je oružje, jeftine su ubojice, sve jeftiniji su naši životi.
Sva dobra, eto, samo su u zlu. I u njegovom je snu, koji se iz noći u noć stalno obnavlja, upravo tako. Jeftin je život, jeftini su i tvorci i proizvođači zla. Čovjek je na vrhuncu svog napretka i u tome. Vrlo savršenog napretka, bez svake sumnje. Sve što po danu o tome sazna, noću se preseli u njegovo tijelo, na jastuk. Koji nije samo njegova bomba, ne samo za njegov vrlo jeftin život. Kao što nije ni jastuk. Jastuk čovječanstva.
Na jastuku kao na bombi
Otkad je 21. studenog 2015. na portalu Jutarnjeg objavljena računica strave, odlazi u krevet sa zebnjom i dugo čeka san. Teroristi su na masakr u Parizu potrošili samo 7.000 eura. Sate i sate provodi u slovima te računice i znamenkama te njezine brojke.
U svakome snu ubijaju ga rafali i muče ga iste studene misli kojima provjerava: koliko je ono novinska agencija zabilježila mrtvih, a koliko ranjenih? Odgovor mu dolazi iz njezina teksta s kojim stalno vodi mučne noćne razgovore: Militanti ubili najmanje 130, a ozlijedili više od 350 ljudi. U svakom snu taj ga njezin tekst podsjeća: Na to su potrošili samo 7000 eura. Samo osam fanatika, dakle, ostvarilo je taj nezapamćeni pokolj. Bilo ih je osam, sedam ubijeno, jedan u bijegu. I u svakom snu se čudi: Zar su u svom pohodu na smrt nevinih fanatici bili baš tako štedljivi? Koristili kalašnjikove, municiju, samoubilačke pojaseve kućne izrade, unajmili su automobile i stanove – šapuću mu slova. Imali su pojaseve kućne izrade, koji su bili napunjeni plastičnim eksplozivom TATP Sotonina majka. Pojasevi su ih koštali nešto više od 150 eura. U skupom Parizu unajmili su vrlo jeftino dva stana, jedan na tjedan, drugi na tri dana, ukupno oko 680 eura. Samo. I renta-a carovim Volkswagenom Polo, Seat Leonom i Renault Cliom vozili su se od Bruxellesa do Pariza sasvim jeftino.
Putovali su iz Sirije do Francuske za oko 1.200 eura. Samo. Tako je jeftin život, na svom vrelom jastuku, iz noći u noć, ponavlja u svakom svom snu: samo 53,85 eura po osobi. U tome saznanju od te računice uvijek drhti: Sedam tisuća eura podijeljeno s najmanje stotinu trideset ubijenih, to je 53,85 eura. Točno. Vrlo jeftino. A ako se ubijenim dodaju i sedmorica ustrijeljenih bombaša, sve je još jeftinije. Jer ljudski život je ljudski život. Za liječenje i oporavak povrijeđenih, dakle, ne ostaje gotovo ništa, razvija u svakom snu i vlastitu računicu. A i što će preživjelim život ako je tako jeftin. Ali, jedan je ubojica još uvijek u bijegu, kako zaspati i kako ne očekivati preživjelog usred sna i usred dana. I njegov je kalašnjikov jeftin, kao i njegov život, kao i pojas Sotonina majka.
U krevet odlazi s istom računicom i napušta ga s njom. I u svakome je danu nesiguran, u prošlosti ga uvijek dočeka isti nemir: Život mu je bio jeftin i u Sarajevu gotovo četiri gladne zime. Jeftiniji od cigarete. I od čavla, i od zrna riže, od metka pogotovu. A jeftine ubojice i dalje prijete. Dolaze. Stalno su na svojim jeftinim putovanjima. Kako, dakle, pobijediti strah i hoće li ga uspjeti savladati neizvjesna budućnost? Jer, jeftino je oružje, jeftine su ubojice, sve jeftiniji su naši životi.
Sva dobra, eto, samo su u zlu. I u njegovom je snu, koji se iz noći u noć stalno obnavlja, upravo tako. Jeftin je život, jeftini su i tvorci i proizvođači zla. Čovjek je na vrhuncu svog napretka i u tome. Vrlo savršenog napretka, bez svake sumnje. Sve što po danu o tome sazna, noću se preseli u njegovo tijelo, na jastuk. Koji nije samo njegova bomba, ne samo za njegov vrlo jeftin život. Kao što nije ni jastuk. Jastuk čovječanstva.
20. prosinca 2015.