Malo me šta tako pomiluje kao lijepa riječ. Pa ne mora biti baš ni lijepa, ali ako mi je nova – nekako mi legne na srcu i ispuni me.
Sjedim tako danas sa Sajom, Rizom, bilo tu još neko društvance i Sajo, tu pred nama, oplakuje oca svoje supruge, kojega sam znao i koji je bio jedan od najplemenitijih ljudi koje sam uspio upoznati u ovom svom, poprilično burnom životu. Muhamedaga Požegić od Kalesije, ljudina…
Elem, priča Sajo, kako je čim čuo – odmah krenuo prema Kalesiji i kad stigao – oni ga već smjestili u mrtvaru.
Odem ja gore, kaže Sajo, malo mu raskopčam košulju i puna dva sata pričam sa njim. I to baš pričam… Uvjerava nas kako je i on čuo njegove riječi, Muhamedagine…
– Puna dva sata sam ostao pored njega u mrtvari – veli očiju punih suza.
E kada je po drugi ili treći put ponovio „mrtvara“ bio sam ubijeđen da je to lokalni idiom i da se u njegovoj Kalesiji, ili njegovom dijelu Bosne, tako zove ono što mi nazivamo mrtvačnica.
Mrtvara
Jezik!
Malo me šta tako pomiluje kao lijepa riječ. Pa ne mora biti baš ni lijepa, ali ako mi je nova – nekako mi legne na srcu i ispuni me.
Sjedim tako danas sa Sajom, Rizom, bilo tu još neko društvance i Sajo, tu pred nama, oplakuje oca svoje supruge, kojega sam znao i koji je bio jedan od najplemenitijih ljudi koje sam uspio upoznati u ovom svom, poprilično burnom životu. Muhamedaga Požegić od Kalesije, ljudina…
Elem, priča Sajo, kako je čim čuo – odmah krenuo prema Kalesiji i kad stigao – oni ga već smjestili u mrtvaru.
Odem ja gore, kaže Sajo, malo mu raskopčam košulju i puna dva sata pričam sa njim. I to baš pričam… Uvjerava nas kako je i on čuo njegove riječi, Muhamedagine…
– Puna dva sata sam ostao pored njega u mrtvari – veli očiju punih suza.
E kada je po drugi ili treći put ponovio „mrtvara“ bio sam ubijeđen da je to lokalni idiom i da se u njegovoj Kalesiji, ili njegovom dijelu Bosne, tako zove ono što mi nazivamo mrtvačnica.