Tragedije – recimo, iznenadni i neshvatljivi pokolji ili poplave – imaju dva života: stvarni i medijski. Kad onaj prvi, stvarni mine, preseli se u mrak ništavila ili u srca preživjelih, ovaj drugi, medijski nastavlja se, i u našim svijestima postaje stvarniji od onog stvarnog, sve dok mediji mogu iscijediti ijednu kap krvi iz pokolja, ijednu kap vode iz poplave.
Mislim da o tome govori pjesma „Misteriozni goli čovjek“ kanadskog pjesnika Aldena Nowlana (1933.–1983.), iz istoimene njegove knjige objavljene 1969. godine.
Misteriozni goli čovjek viđen je, javljaju, na Aveniji Cranston. Policija izvodi uobičajenu predstavu s rotirkama i sirenama. Skoro svi su vani, i ljudi koji se međusobno ne poznaju ________uzbuđeno razgovaraju kao što čine tokom katastrofa kad je njihov angažman ________nebitan. „Kako je izgledao?“, pita policajac. „Ne znam“, kaže svjedok. „Bio je gol.“ Kruži glasina – ovo nije običan slučaj nepriličnog pokazivanja, čovjek je viđen desetak puta otkako ga je dostavljač primijetio, a sada nebo se polako crveni i glasovi se daleko čuju i djeca su malo poludjela kao što to često biva u sumrak i auti stižu iz drugih dijelova grada. A misteriozni goli čovjek šulja se iza kontejnera za smeće ili leži na trbuhu u nečijem vrtu ili se možda čak skriva u krošnji drveta, gdje vjetar iz luke šiba njegovo golo tijelo, i dosad je vjerojatno već završio što god da je htio učiniti i želio bi otići na spavanje ili umrijeti ili vinuti se u zrak kao Superman.
(Alden Nowlan, „The Mysterious Naked Man“, u: Alden Nowlan, Selected Poems, Toronto: House of Anansi Press, 2013., str. 56.)
Misteriozni goli čovjek
Tragedije – recimo, iznenadni i neshvatljivi pokolji ili poplave – imaju dva života: stvarni i medijski. Kad onaj prvi, stvarni mine, preseli se u mrak ništavila ili u srca preživjelih, ovaj drugi, medijski nastavlja se, i u našim svijestima postaje stvarniji od onog stvarnog, sve dok mediji mogu iscijediti ijednu kap krvi iz pokolja, ijednu kap vode iz poplave.
Mislim da o tome govori pjesma „Misteriozni goli čovjek“ kanadskog pjesnika Aldena Nowlana (1933.–1983.), iz istoimene njegove knjige objavljene 1969. godine.
Misteriozni goli čovjek viđen je, javljaju,
na Aveniji Cranston. Policija izvodi
uobičajenu predstavu s rotirkama i sirenama.
Skoro svi su vani, i ljudi koji se međusobno ne poznaju
________uzbuđeno razgovaraju
kao što čine tokom katastrofa kad je njihov angažman
________nebitan.
„Kako je izgledao?“, pita policajac.
„Ne znam“, kaže svjedok. „Bio je gol.“
Kruži glasina – ovo nije običan slučaj
nepriličnog pokazivanja, čovjek je viđen
desetak puta otkako ga je dostavljač primijetio, a sada
nebo se polako crveni i glasovi se
daleko čuju i djeca su
malo poludjela kao što to često biva u sumrak
i auti stižu
iz drugih dijelova grada.
A misteriozni goli čovjek
šulja se iza kontejnera za smeće ili leži na trbuhu
u nečijem vrtu
ili se možda čak skriva u krošnji drveta,
gdje vjetar iz luke
šiba njegovo golo tijelo,
i dosad je vjerojatno već završio
što god da je htio učiniti
i želio bi otići na spavanje
ili umrijeti
ili vinuti se u zrak kao Superman.
(Alden Nowlan, „The Mysterious Naked Man“, u: Alden Nowlan, Selected Poems, Toronto: House of Anansi Press, 2013., str. 56.)