Meni to u oktobru ove godine ispričao Enes Halilović; on čuo od Safeta Sijarića, a ko je Safetu ispričao – pitat ću ga čim ga vidim.
Elem, bilo ovako:
Kosio čovjek negdje na nekoj livadi u Bihoru. A ko kosi, brzo ogladni i ožedni, te i ovaj bio plaho ogladnio i sve češće pogledivao u pravcu odakle se trebala pojaviti njegova žena sa tepsijom na glavi, a za ogladnjelog – u tepsiji je cio dunjaluk.
Ovaj udari kosom, ona kao zmija fijukne kroz travu, a on pogleda ide li tepsija. I sve tako dok se najednom pojaviše i žena i tepsija. Žuri žena, a crvene dimije fijuču oko njenih nogu kao ona njegova kosa kada on vještim zamasima naslaže debele otkose koji, kada se odozgo iz Ostronoše pogledaju, liče na debele konopce pružene niz livadu.
Zastade kosac i visoko podiže kosu.
– Šta je za ručak, ružo moja?!
– Masenica – žena prihita.
Kosac još malo popridiže kosu i sav sretan vrisnu: – masenica!
Svom snagom krenu da zabode vrh držala u zemlju, ali tako bješe okrenuo kosu da ga sječivo udari tačno po vratu, držalo se zabode u zemlju, a glava pade i krenu niz livadu.
I dok je bezglavo tijelo nepomično ležalo preko otkosa – glava se kotrljala i ponavljala:
Masenica
Meni to u oktobru ove godine ispričao Enes Halilović; on čuo od Safeta Sijarića, a ko je Safetu ispričao – pitat ću ga čim ga vidim.
Elem, bilo ovako:
Kosio čovjek negdje na nekoj livadi u Bihoru. A ko kosi, brzo ogladni i ožedni, te i ovaj bio plaho ogladnio i sve češće pogledivao u pravcu odakle se trebala pojaviti njegova žena sa tepsijom na glavi, a za ogladnjelog – u tepsiji je cio dunjaluk.
Ovaj udari kosom, ona kao zmija fijukne kroz travu, a on pogleda ide li tepsija. I sve tako dok se najednom pojaviše i žena i tepsija. Žuri žena, a crvene dimije fijuču oko njenih nogu kao ona njegova kosa kada on vještim zamasima naslaže debele otkose koji, kada se odozgo iz Ostronoše pogledaju, liče na debele konopce pružene niz livadu.
Zastade kosac i visoko podiže kosu.
– Šta je za ručak, ružo moja?!
– Masenica – žena prihita.
Kosac još malo popridiže kosu i sav sretan vrisnu: – masenica!
Svom snagom krenu da zabode vrh držala u zemlju, ali tako bješe okrenuo kosu da ga sječivo udari tačno po vratu, držalo se zabode u zemlju, a glava pade i krenu niz livadu.
I dok je bezglavo tijelo nepomično ležalo preko otkosa – glava se kotrljala i ponavljala:
– Masenica, masenica, masenica…