Jednoga ljeta u Maloj Dubi slučajno sam pročitao jednu od najvažnijih knjiga u životu. Da je tada nisam pročitao, ili da nisam, tko zna kako i zašto, zaboravio spakirati knjige za more, a onda i da te knjige nije bilo kod gospođe Klare, u sobi koju nam je iznajmila, nikad mi ne bi na um palo pročitati “Mary Poppins”, roman Pamele Lyndon Travers, po kojemu je snimljen slavni film koji, međutim, nikada nisam pogledao. Uostalom, na knjigu sam već bio zakasnio, sa trinaest-četrnaest godina već sam čitao mnogo ozbiljnije knjige, ali u sobi gospođe Klare bile su, ako se dobro sjećam, još samo knjige iz kompleta Mir-Jam.
Ali čemu tolika opravdanja zbog “Mary Poppins”? Ne, nisu opravdanja, nego je riječ o tome da postoje neke važne knjige koje smo slučajno pročitali, a onda i da postoje junaci naših života za koje ne bismo ni znali da nije bilo tog slučaja. Mary Poppins je, kao što je, vjerojatno, općepoznato, zaposlena kao dadilja u jednoj prilično dosadnoj porodici sa četvero djece. Roditelji se baš i nisu snašli kad su im se rodili blizanci, a dodatno ih dosadnim čini to što pripadaju višem srednjem staležu, i sve im je u životu dato, pa im, vjerojatno, zato ništa ni ne treba.
Gospođa Poppins je oličenje teškoga i mračnog konzervativizma, koji već stoljećima ne mijenja svoju masku, iza koje se, međutim, koješta može sakriti i naći. Šutljiva je, strogog pogleda i smiješno se oblači. A onda se ogleda u izlozima, provjerava urednost i strogost svoga kostima. Sve je kod nje kao pod crtu.
Vivian Maier, njujorška fotografkinja koja je život provela radeći kao dadilja, e da bi posthumno postala slavna, ustvari je Mary Poppins. Samo što to, na žalost, nitko nije primijetio. Odijevala se isto kao gospođa Poppins, ogledala se u izlozima i bila od malo riječi, stroga i zatvorena. Između Vivian Maier i njezine djece postajala je neka tajna, i upravo ta tajna čini je dostojnom Mary Poppins. Nešto što odrasli ne shvaćaju i ništa im ne znači.
Uglavnom, gospođa Poppins je, onako smiješna i ukočena, znala letjeti. Kada bi zapuhao vjetar, ona bi otvorila svoj kišobran i poletjela. Bilo je dovoljno da samo pogleda dječje kapute, i oni bi se počeli raskopčavati. A imala je i nekakvu bocu iz koje kad bi natočila stvorio bi se sladoled od jagoda. Ali to je još i ništa prema onome da bi bila u stanju da im pokaže sve ono što se noću događa u zoološkom vrtu. Ima li, molim vas lijepo, veće tajne od toga što se noću zbiva u zoološkom vrtu? To je takva tajna da ju do dana današnjega nitko, osim Mery Poppins, nije razotkrio. A svakome je djetetu barem stoput na um palo upravo to: što se noću zbiva u zoološkom vrtu? To je vrijeme kada se sve kapije zatvaraju, ne može se unutra ni s ulaznicama ni bez njih, i nema na svijetu onoga, osim Mary Poppins, koga bi se dalo nagovoriti na avanturu i diverziju posjeta zatvorenom zoološkom vrtu.
Kada odraste, čovjeka više ne zanimaju takve stvari. I nema na svijetu odraslog koji bi noću provaljivao u zoološki vrt. Manjak zanimanja najbolja je zaštita. Zbog manjka zanimanja i manjka odrasle mašte zoološki su vrtovi zaštićeniji od banaka. Uzalud je pitati zašto je tako. Trebalo je čitati “Mary Poppins”.
Mary Poppins
Imaginarni prijatelj/66
Jednoga ljeta u Maloj Dubi slučajno sam pročitao jednu od najvažnijih knjiga u životu. Da je tada nisam pročitao, ili da nisam, tko zna kako i zašto, zaboravio spakirati knjige za more, a onda i da te knjige nije bilo kod gospođe Klare, u sobi koju nam je iznajmila, nikad mi ne bi na um palo pročitati “Mary Poppins”, roman Pamele Lyndon Travers, po kojemu je snimljen slavni film koji, međutim, nikada nisam pogledao. Uostalom, na knjigu sam već bio zakasnio, sa trinaest-četrnaest godina već sam čitao mnogo ozbiljnije knjige, ali u sobi gospođe Klare bile su, ako se dobro sjećam, još samo knjige iz kompleta Mir-Jam.
Ali čemu tolika opravdanja zbog “Mary Poppins”? Ne, nisu opravdanja, nego je riječ o tome da postoje neke važne knjige koje smo slučajno pročitali, a onda i da postoje junaci naših života za koje ne bismo ni znali da nije bilo tog slučaja. Mary Poppins je, kao što je, vjerojatno, općepoznato, zaposlena kao dadilja u jednoj prilično dosadnoj porodici sa četvero djece. Roditelji se baš i nisu snašli kad su im se rodili blizanci, a dodatno ih dosadnim čini to što pripadaju višem srednjem staležu, i sve im je u životu dato, pa im, vjerojatno, zato ništa ni ne treba.
Gospođa Poppins je oličenje teškoga i mračnog konzervativizma, koji već stoljećima ne mijenja svoju masku, iza koje se, međutim, koješta može sakriti i naći. Šutljiva je, strogog pogleda i smiješno se oblači. A onda se ogleda u izlozima, provjerava urednost i strogost svoga kostima. Sve je kod nje kao pod crtu.
Vivian Maier, njujorška fotografkinja koja je život provela radeći kao dadilja, e da bi posthumno postala slavna, ustvari je Mary Poppins. Samo što to, na žalost, nitko nije primijetio. Odijevala se isto kao gospođa Poppins, ogledala se u izlozima i bila od malo riječi, stroga i zatvorena. Između Vivian Maier i njezine djece postajala je neka tajna, i upravo ta tajna čini je dostojnom Mary Poppins. Nešto što odrasli ne shvaćaju i ništa im ne znači.
Uglavnom, gospođa Poppins je, onako smiješna i ukočena, znala letjeti. Kada bi zapuhao vjetar, ona bi otvorila svoj kišobran i poletjela. Bilo je dovoljno da samo pogleda dječje kapute, i oni bi se počeli raskopčavati. A imala je i nekakvu bocu iz koje kad bi natočila stvorio bi se sladoled od jagoda. Ali to je još i ništa prema onome da bi bila u stanju da im pokaže sve ono što se noću događa u zoološkom vrtu. Ima li, molim vas lijepo, veće tajne od toga što se noću zbiva u zoološkom vrtu? To je takva tajna da ju do dana današnjega nitko, osim Mery Poppins, nije razotkrio. A svakome je djetetu barem stoput na um palo upravo to: što se noću zbiva u zoološkom vrtu? To je vrijeme kada se sve kapije zatvaraju, ne može se unutra ni s ulaznicama ni bez njih, i nema na svijetu onoga, osim Mary Poppins, koga bi se dalo nagovoriti na avanturu i diverziju posjeta zatvorenom zoološkom vrtu.
Kada odraste, čovjeka više ne zanimaju takve stvari. I nema na svijetu odraslog koji bi noću provaljivao u zoološki vrt. Manjak zanimanja najbolja je zaštita. Zbog manjka zanimanja i manjka odrasle mašte zoološki su vrtovi zaštićeniji od banaka. Uzalud je pitati zašto je tako. Trebalo je čitati “Mary Poppins”.