Mamm’ Emilia

S talijanskog preveo Tvrtko Klarić

U tebi sam bio bjelanjak, jaje, riba,
beskrajnim razdobljima zemlje
brodio sam u tvojoj posteljici,
izvan tebe dani su mi odbrojeni.

U tebi sam od stanice postao kostur
povećao se milijun puta,
izvan tebe povećanje je bilo beskrajno manje.

Ispuznuo sam iz tvoje punine
ne ostavljajući te praznom, jer sam prazninu
ponio sa sobom.

Dođoh gol, pokrila si me
i tako sam upoznao golotinju i sram,
mlijeko i njegovu odsutnost.

U usta si mi stavila sve riječi
Žličicom, osim jedne: mama.
Nju izmišlja dijete, dodirom usana,
nju prenosi dijete.

Od tebe sam uzeo glasove svoga zavičaja,
pjesme, pogrde, preklinjanja,
od tebe sam slušao prvu knjigu
uz vrućicu od šarlaha.

Pomagao sam ti kad si povraćala, kad si pekla pice,

kad si pisala pismo, palila vatru,
rješavala križaljku, dolijevao sam ti vino
i umazao stol;
nisam ti u krilo donio unuka,
nisam te doveo da kucaš na zatvorska vrata
još ne
od tebe sam naučio žaliti za mrtvima i čas kada treba prestati,
na tvoga oca ličim, na tvoga brata,
nisam bio sin.
Od tebe su mi svijetle oči
ne i njihova težina
od tebe sam sve krio.

Obećao sam da ću spaliti tvoje tijelo
da ga ne dam zemlji. Predat ću te ognju
bratu vulkana koji nam je usmjeravao san.

Prosut ću te zrakom poslije pljuska
za vrijeme duge
koja ti je širom otvarala oči.

(Iz “Il contrario di uno“)