Četiri aparata za gašenje. Dva na prašak. I dva na pjenu.
Dva hidranta.
Dvije lopate i dva pijuka.
Sedam kanti za vodu.
Šest crijeva za hidrant. Tri crvena i tri bijela. Boja vjerojatno nije bitna, ali spominjem za svaki slučaj.
I jedna bačva pepela.
To sve se nalazi na jednom zidu dvorišta crkve Svetog Spasa u starom dijelu Skopja. U tom dvorištu je i grob Goce Delčeva, makedonskog nacionalnog revolucionara. Bugarskog nacionalnog revolucionara tvrde Bugari. Tu, na grob Goce Delčeva, dolaze strani državnici položiti vijenac kada su u posjetu Makedoniji. Osim grčkih dužnosnika, oni ovdje ni ne dolaze, jer ovo je sve nekada bila njihova Makedonija. Uskoro, sve će ovo ionako biti Albanija, ispod glasa govore mladi Albanci koji su većina u okolnim sokacima. A mi, mi ćemo do tada ionako iseliti u Tursku govore ostaci turskog stanovništva iz doba Osmanlija. A domaći Grci? Ni Grka više nema. Zadnji se odselio u Egejsku Grčku 1991. kada se ovdje zadnji puta pucalo. Jedino Romi ne govore o politici i gledaju svoja posla. Skupljaju željezo. Mada s druge strane i svi ostali rade isto. Skupljaju u svojim podrumima željezo. Cijevnog profila.
A ja stojim u dvorištu izoliran od svih njih visokim zidom. Fasciniran intuicijom arhitektonskog postava groba ovog nacionalističkog heroja. Groba u čijoj pozadini su postavljena
Makedonska priča: Gašenje požara
Četiri aparata za gašenje. Dva na prašak. I dva na pjenu.
Dva hidranta.
Dvije lopate i dva pijuka.
Sedam kanti za vodu.
Šest crijeva za hidrant. Tri crvena i tri bijela. Boja vjerojatno nije bitna, ali spominjem za svaki slučaj.
I jedna bačva pepela.
To sve se nalazi na jednom zidu dvorišta crkve Svetog Spasa u starom dijelu Skopja. U tom dvorištu je i grob Goce Delčeva, makedonskog nacionalnog revolucionara. Bugarskog nacionalnog revolucionara tvrde Bugari. Tu, na grob Goce Delčeva, dolaze strani državnici položiti vijenac kada su u posjetu Makedoniji. Osim grčkih dužnosnika, oni ovdje ni ne dolaze, jer ovo je sve nekada bila njihova Makedonija. Uskoro, sve će ovo ionako biti Albanija, ispod glasa govore mladi Albanci koji su većina u okolnim sokacima. A mi, mi ćemo do tada ionako iseliti u Tursku govore ostaci turskog stanovništva iz doba Osmanlija. A domaći Grci? Ni Grka više nema. Zadnji se odselio u Egejsku Grčku 1991. kada se ovdje zadnji puta pucalo. Jedino Romi ne govore o politici i gledaju svoja posla. Skupljaju željezo. Mada s druge strane i svi ostali rade isto. Skupljaju u svojim podrumima željezo. Cijevnog profila.
A ja stojim u dvorištu izoliran od svih njih visokim zidom. Fasciniran intuicijom arhitektonskog postava groba ovog nacionalističkog heroja. Groba u čijoj pozadini su postavljena
četiri aparata za gašenje,
dva hidranta,
dvije lopate i dva pijuka,
sedam kanti za vodu,
šest crijeva za hidrant. Tri crvena i tri bijela.
I jedna bačva pepela.