Majstori i majstorije/7

GRNČAR

 

Napuni korito najfinijom glinom, iskopanom na zaravni ispod očevog groba, isitni je ogrubjelim prstima u čijim jagodicama miruju i čas svog vaskrsnuća čekaju najčudesnije šare, preslikane sa ozvjezdanog neba, nalije vodu sa izvora ispod razgranatih žila divlje oskoruše, sve to začini kapljicama znoja sa čela u kojima se ogleda jutarnje sunce, pa dugo i strpljivo mijesi, kao što je majka pripremala tijesto za božićnu česnicu.

Kada glina u njegovim šakama postane nježna i topla kao djevojačke grudi, otkine komad u obliku jabuke, oblikuje ga u srce, pa stavi na točak na kome se njegove misli vrtlože u želju da blizu grnčarske radnje sagradi kuću s velikim prozorima.

Dok desna noga igra u ritmu njegovih damara, osjeća kako se pod dlanovima, isijavajući nevidljive varnice, glina pretvara u budući vrč iz koga će, kada sa djevojkom, koja često u isto vrijeme kad i on dolazi na izvor pod oskorušom, rodi sina, ispiti ruj s njenog lica zajedno s vinom.

Ranko Pavlović 15. 01. 2018.