Majka Tereza

To krhko tijelo, tek da se vidi,
Pognuto, prema nemoćnima,
Duh, kog se ni anđeo ne stidi,
Tamo negdje, na nebesima.

Tu, na zemlji, među bolesnima,
U njoj se Bog javlja, i obnavlja,
Prisustvo njegovo, sva istina,
Izvan buke, bijesa i slavlja.

Sve riječi, sve svete knjige,
Ona rukama u život prevodi,
Tu je početak, čvor sve brige,

Za koje se samo rijetko rodi,
Sićušno biće, Božiji dah,
U svijetu što je zloba i prah.